DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1939 str. 3 <-- 3 --> PDF |
............ .... 63. ........ 1939 PROF. DR. ANDRIJA PETRAČIĆ PODPREDSJEDNIK JUG. ŠUM. UDRUŽENJA 0 njegovoj šezdesetoj godišnjici U kulturnom je svijetu običaj, da se vodi; računa o javnim radnicima i njihovom radu. U tom cilju o pedesetoj, šezdesetoj i sedamdesetoj godišnjici javnih radnika zacrtava se bilansa njihova rada i iznosi pred stručnu javnost. U kulturnom svijetu to se ne radi iz razloga, da bi se time izvršilo neko lično poklonjenje, već da bi se odalo zasluženo priznanje onima, koji nečujno, ali predano i uporno »privatis oblitis« rade za opće dobro. U nas toga običaja, istina, za sada još nema, ali se on počinje rađati uporedo sa podizanjem opće kulturne razine, sa priznavanjem važnosti nauke i privrede, uporedo sa izgrađivanjem pune objektivnosti u ocjenjivanju ličnosti čovjeka. Ako je igdje od značenja pravilno ocjenjivanje ličnoga rada i žrtava, onda je to u oblasti našega šumarstva. U nijednoj oblasti javnoga rada nisu u nas javni radenici prošli kroz takove borbe i potrese kao u oblasti šumarstva. Zbog toga lične žrtve i uspjesi pojedinca postignuti na zaparloženim i trnovitim stazama šumarstva imaju dublje značenje od onih, koji se dosižu na utrtim i glatkim putevima ostalih oblasti. Smatramo, da je potrebno, da Šumarski List kao stručni i! staleški organ, koji je svagda stajao nepokolebljivo na braniku najširih nteresa. ne zaboravi jednoga od boraca šumarske struke, Dr. An drij u P e t r a č i ć a, redovnog profesora zagrebačkog poljoprivrednošumarskog fakulteta, koji napunivši šezdeset godina života evo već nemalo četrdeset godina predano radi na šumarskoj njivi. U profesora Dr. Andrije Petračića biili su svi uslovi za uspješan rad u šumarskoj struci: prirođena ljubav za šumu, solidno obrazovanje, odlična konstitucija, izdržljivost, savjesnost i čestitost. Šumarsku stručnu spremu stekao je na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, koju je svršio god. 1901. Malinov plan za obrazovanje šumarskog nastavničkog podmlatka dovodi ga god. 1905. zajedno sa Prof. Dr. üjurom Nenadićem — na univerzitet u Miinchenu, gdje ostaje dvije godine i bude god. 1907. promoviran na čast doktora »economiae publicae«. Poslije polučenog doktorata vraća se ponovo praktičnoj službi, u koju je stupio još 1901. god. U toj službi ostaje sve do god. 1911., kad je postavljen za suplenta, a kratko vrijeme nakon toga za profesora 605 |