DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 88     <-- 88 -->        PDF

je borbom za opstanak sa drugim vrstama. Tako u nižim predjelima maslina i tršlja
potiskuju crniku na glinenim tlima, a alepski bor je potiskuje sa toplijih i aridnijih
položaja. Na svježim i dubljim tlima zamjenjuje je plutnjak. U višim položajima konkuriraju
crniki cedar i listopadni hrastovi. Iste te pojave mogu se zapaziti posvuda
u području Mediterana.


Značajno je, da je crnika u području izvan svog pravog, prirodnog rasprostranjena
vezana u glavnom redovno na vapno. To je opaženo u 1st. P i r em e j i m a, a
često i u Italiji . Na gornjoj visinskoj granici traži svaka bilina povoljnije položaje
gledom na toplinu, a to su baš vapnenasti tereni, koji su — kako je poznato — topli.


U Italij i raste crnika na raznim tlima. Ima je na litoralnim pijescima, te na
tlima nastalim od vapnenca, krede, škriljevca, serpentina i dr. Izbjegava odveć kompaktna
glinena tla.


Biljno-sociološki odnosi plutnjaka i crnike.


U Marok u razlikuje Enrberge r 4 faciesa plutnjaka, i to: na pjeskovitom
tlu: suhi facies (Cytisus, Ulex, Cistus) i humidni facies (Erica art)., Genista, Calycotome
spinosa); na tlima nastalim od krist. kamenja: kserofilni i humidni facies. Za
crniku razlikuju se ondje dva faciesa: više i manje kserofilni.


U Alžir u i Tunis u razlikuje se za plutnjak: orijentalni facies (bez Ulexa)
i okcidentalni facies (sa Ulexom), a za crniku: facies gornjeg Atlasa i facies planina


NaPirenejskom poluotoku u provinciji Cadiz raste plutnjak na obalnom
pijesku zajedno sa pinijama, a u potstojnoj su etaži: Juniperus phoenicea, Ouercus
coccifera, Ulex baeticus, Pistacia lentiscus, Rhamnus oleoides i dr. U nutrašnjosti
raste s plutnjakom: Cytisus, Arbutus i dr. U provinciji Malagi rastu s plutnjakom:
Quercus lusitanica i primorski bor. Česta mu je pratilica Pteris aquilina.


Značajne pratilice plutnjakovih staništa jesu: Pteris aquilina, Cistus
salvifolius, C. monspeliensis, C. incanus var. villosum, Erica art»., E. scoparia, Ulex
baeticus, U. spectabilis, i dr. U području plutnjaka česte su vrste, koje slabo podnose
studen, kao: Chamaerops humilis, Rosmarinus officinalis, Olea europ. var. oleaster.
Myrtus communis, Daphne gnidium, Halimium halimifolium, Clematis cirrosa i dr. U
području plutnjaka česte su termofilno-heliofilne vrste kao: Pistacia lentiscus, Rhamnus
oleoides, Calycotome spinosa, Lavandula stoechas, i dr. U ovome području dolaze
obično i vrste, koje traže svježe tlo i tlo sa mnogo humusa, kao Viburnum tinus,
Arbutus uiiedo, Cytisus sp. i dr.


Na staništima crnike raste oksifilna flora, ali u manjoj količini nego na
staništima plutnjaka. Ovdje su česte vrste, koje podnose alkalična tla, kao: Spartium
junceum, Prunus sp., Olea europaea. U području crnike pridolaze vrste, koje razmjerno
najbolje podnose studen, kao: Pistacia theretointhus, Rhamnus alaternus i dr.


Brau n-Blanq net smatra, da su za c r n i k u u mediteranskom dijelu Francuske
karakteristične ove biline: Arbutus unedo, Phyllirea media, Viburnum tinus,
Ruscus aculeatus, Lonicera implexa, Erica arborea i dr. Za plutnjak mogu se smarati
karakterističnima: Cistus salvifolius, Myrtus communis, Pistacia lentiscus, Erica arborea,
Calycotome spinosa, Lavandula stoechas i dr.


Zaključci.


Plutnjak je rasprostranjen u Zapadnom Mediteranu. Česmina raste u području
čitavog Mediterana. Osim toga ona je rasprostranjena u Zapadnoj Himalaji (Cashmir).


Plutnja k traži toplinu i vlagu. Uspijeva samo ondje, gdje godišnje oborine
prelaze 600 mm, a godišnja temperatura ne padne ispod 13,5° (minimalno do —6").
Rijetko gdje raste plutnjak kod nižih oborina (minimalno 400 mm), te je u tom slučaju
vezan na povišenu zračnu vlagu i svježe dublje tlo.


Crnik a može da uspijeva još i ondje, gdje minimlane oborine iznose ca
300 mm, a godišnja srednja temperatura 9,5" C (apsolutni ekstremi od —16" do —20° C).


602