DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 88 <-- 88 --> PDF |
je borbom za opstanak sa drugim vrstama. Tako u nižim predjelima maslina i tršlja potiskuju crniku na glinenim tlima, a alepski bor je potiskuje sa toplijih i aridnijih položaja. Na svježim i dubljim tlima zamjenjuje je plutnjak. U višim položajima konkuriraju crniki cedar i listopadni hrastovi. Iste te pojave mogu se zapaziti posvuda u području Mediterana. Značajno je, da je crnika u području izvan svog pravog, prirodnog rasprostranjena vezana u glavnom redovno na vapno. To je opaženo u 1st. P i r em e j i m a, a često i u Italiji . Na gornjoj visinskoj granici traži svaka bilina povoljnije položaje gledom na toplinu, a to su baš vapnenasti tereni, koji su — kako je poznato — topli. U Italij i raste crnika na raznim tlima. Ima je na litoralnim pijescima, te na tlima nastalim od vapnenca, krede, škriljevca, serpentina i dr. Izbjegava odveć kompaktna glinena tla. Biljno-sociološki odnosi plutnjaka i crnike. U Marok u razlikuje Enrberge r 4 faciesa plutnjaka, i to: na pjeskovitom tlu: suhi facies (Cytisus, Ulex, Cistus) i humidni facies (Erica art)., Genista, Calycotome spinosa); na tlima nastalim od krist. kamenja: kserofilni i humidni facies. Za crniku razlikuju se ondje dva faciesa: više i manje kserofilni. U Alžir u i Tunis u razlikuje se za plutnjak: orijentalni facies (bez Ulexa) i okcidentalni facies (sa Ulexom), a za crniku: facies gornjeg Atlasa i facies planina NaPirenejskom poluotoku u provinciji Cadiz raste plutnjak na obalnom pijesku zajedno sa pinijama, a u potstojnoj su etaži: Juniperus phoenicea, Ouercus coccifera, Ulex baeticus, Pistacia lentiscus, Rhamnus oleoides i dr. U nutrašnjosti raste s plutnjakom: Cytisus, Arbutus i dr. U provinciji Malagi rastu s plutnjakom: Quercus lusitanica i primorski bor. Česta mu je pratilica Pteris aquilina. Značajne pratilice plutnjakovih staništa jesu: Pteris aquilina, Cistus salvifolius, C. monspeliensis, C. incanus var. villosum, Erica art»., E. scoparia, Ulex baeticus, U. spectabilis, i dr. U području plutnjaka česte su vrste, koje slabo podnose studen, kao: Chamaerops humilis, Rosmarinus officinalis, Olea europ. var. oleaster. Myrtus communis, Daphne gnidium, Halimium halimifolium, Clematis cirrosa i dr. U području plutnjaka česte su termofilno-heliofilne vrste kao: Pistacia lentiscus, Rhamnus oleoides, Calycotome spinosa, Lavandula stoechas, i dr. U ovome području dolaze obično i vrste, koje traže svježe tlo i tlo sa mnogo humusa, kao Viburnum tinus, Arbutus uiiedo, Cytisus sp. i dr. Na staništima crnike raste oksifilna flora, ali u manjoj količini nego na staništima plutnjaka. Ovdje su česte vrste, koje podnose alkalična tla, kao: Spartium junceum, Prunus sp., Olea europaea. U području crnike pridolaze vrste, koje razmjerno najbolje podnose studen, kao: Pistacia theretointhus, Rhamnus alaternus i dr. Brau n-Blanq net smatra, da su za c r n i k u u mediteranskom dijelu Francuske karakteristične ove biline: Arbutus unedo, Phyllirea media, Viburnum tinus, Ruscus aculeatus, Lonicera implexa, Erica arborea i dr. Za plutnjak mogu se smarati karakterističnima: Cistus salvifolius, Myrtus communis, Pistacia lentiscus, Erica arborea, Calycotome spinosa, Lavandula stoechas i dr. Zaključci. Plutnjak je rasprostranjen u Zapadnom Mediteranu. Česmina raste u području čitavog Mediterana. Osim toga ona je rasprostranjena u Zapadnoj Himalaji (Cashmir). Plutnja k traži toplinu i vlagu. Uspijeva samo ondje, gdje godišnje oborine prelaze 600 mm, a godišnja temperatura ne padne ispod 13,5° (minimalno do —6"). Rijetko gdje raste plutnjak kod nižih oborina (minimalno 400 mm), te je u tom slučaju vezan na povišenu zračnu vlagu i svježe dublje tlo. Crnik a može da uspijeva još i ondje, gdje minimlane oborine iznose ca 300 mm, a godišnja srednja temperatura 9,5" C (apsolutni ekstremi od —16" do —20° C). 602 |