DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 87 <-- 87 --> PDF |
Plutnjak se rasprostire od serniaridnog do humidnog područja. Glavno mu je rasprostranjcnje u umjerenom ili subhumidnom području. Srednja temperatura najhladnijeg mjeseca kreće se ovdje između 2° do 7,5°, odnosno ekstremno od —0,6 do 9,4°. Crnika raste u semiaridnom, umjerenom i humidnom području. Optimalno uspijeva u hladnijem dijelu tople klime. Ona zahvaća u aridno područje, kao i u područje visokog gorja. Iz ernikina areala valja isključiti područja niske temperature. Područje hladne humidne klime pripada vrstama: Castanea sativa, Quercus ,pübescens, Quercus cerris, Quercus farnetto, Quercus lusitanica, Cedrus atlantica i dr. Crnika je manje otporna na studen od spomenutih vrsta, ali ipak se često druži s njima. To se događa na staništima, gdje lokalni klimatski uslovi pogoduju povišenju areala crnike, odnosno spuštanju areala spomenutih listača. Crnika optimalno uspijeva u hladnijem i djelomično umjerenom Lauretumu (Pa vari), koji odgovara umjerenom i humidnom području klime po E m b e r g e r u. Udaljujući se od svog optimuma prema humidnom ili hladnom humidnom području zalazi crnika u listopadne hrastove, pitomi kesten i dr., dakle u područje mezofita i slabijih termofita; prema toplim ili toplo-humidnim položajima zalazi crnika u područje plutnjaka, koji je više termofilan, a manje kserofilan. Ako je uz povećanje temperature vezano umanjenje oborina, susreće se crnika s mediteranskim borovima (osobito sa Pinus halepensis), sa prnarom, maslinom, te grmastirn formacijama termofilno - kserofilnog karaktera. U pravcu prema hladno-aridnim područjima zalazi crnika u oblast polustepske vegetacije, što je značajka za visoke planinske položaje u Sjevernoj Africi. Crnika prema tome optimalno uspijeva u području, gdje je za plutnjak, alepski bor, prnar i za grmastu termofilnu formaciju odveć hladno, kao i gdje nije dovoljno humidno, a relativno je toplo za kesten, listopadne hrastove, cedar itd. Edafski odnosi plutnjaka. Plutnjak je izrazito kalkofobna Mina. Navodi u literaturi, da plutnjak raste na vapnenastim tlima odnose se na crljenicu, koja je nastala na vapnenastoj podlozi. Takva crljenica redovno je dekalcificirana; ona nije gotovo nikad alkalične reakcije. Plutnjak je doduše nađen i na tlima alkalične reakcije, ali se tu radi o iznimkama odnosno o sastojinama, gdje prevladavaju druge vrste; radi se o krajevima, gdje su oborine obilnije. U Marok u raste plutnjak na pjeskovitim tlima i na tlima nastalim iz krist. kamenja. U Alžir u i Tunis u uspijeva on samo na dubljim tlima. Izbjegava glinena tla kao i tla, u kojima ima obilnije vapna u površinskom sloju. Cesto je na dubokim tlima nastalim od gnajsa, granita, granulita, pješčenjaka i dr. U Alžir u čini najljepše šume na pješčenjacima. Na Pircnejskom poluotoku raste plutnjak u glavnom na silikatnom tlu ili na crljenici. U Južnoj Francusko j raste on na granitima i škriljevcima. Na Apeninskom poluotoku raste plutnjak na tlima nastalim iz granita i krist. škriljevaca. Prljaju mu tla, u kojima ima obilno kalija. Takva tla odabrao je plutnjak naročito na Sardiniji i u Kalabriji. Na Sardiniji nalaze se najbolje talijanske plutnjakove šume. Na Apeninskom poluotoku raste plutnjak i na crljenici. Vrlo lijepe plutnjakove šume na takvoj podlozi nalaze se u provinciji Littoriji. Plutnjakova staništa na crljenici vezana su uz obilje oborina i duboko tlo. U tim´ prilikama crljenica je neutralna ili slabo kisela, što se najbolje očituje po prisustvu biljaka: Erica arb., Cistus salvifolius, C. monspeiiensis i dr. Na Apeninskom poluotoku raste plutnjak na eocenskim, miocenskim i pliocenskim tlima, te aluvijalnim pijescima. Edafski odnosi crnike. Crnika može da uspijeva na raznim tlima. Ona raste na kiselim, neutralnim, kao i na izrazito vapnenastim tlima. U Maroku, Alžiru i Tunisu crnika je indiferentna u pogledu sastava tla. U Alžiru i Tunisu njeno uspijevanje uslovljeno 601 |