DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 84 <-- 84 --> PDF |
KNJIŽEVNOST A. DE PHILIPPIS: »LA SUQHERA (OUERCUS SUBER) ED IL LECCIO (QUERCUS ILEX) NELLA VEGETAZIONE ARBOREA MEDITERRANEA. Bulletin de la Silva Mediterranea, dec. 1935., Firenze 1936. (str. 9—109). Mediteranska vegetacija odlikuje se zasebnim tipičnim karakteristikama. Postoji opsežna literatura, koja se bavi fizionomijom flore i florističkim sastavom mediteranskog područja. Međutim fitogeografski radovi iz toga područja dosta su oskudni. Mediteranski elementi prostiru se uz obalu Mediterana. U Evropi oni se pojavljuju do ca 1000 m, a u Sjev. Africi i do ca 2000 m visine. Na pogodnim mjestima javljaju se i na susjednom kopnu. Ostaci mediteranske flore susreću se često u ´blizini obradive zemlje, a-to nas najbolje upućuje, kolike su promjene djelovanjem čovjeka izvedene u pogledu rasprostranjenosti te flore. Neke formacije mediteranske flore nalaze se u klimaksu, a neke opet u raznim stadijima bilo progresije ili regresije. Iskonstruirati u tome pogledu točnu sliku bio bi težak posao, vezan na duga i temeljita istraživanja. Medu vrstama klimaksa dolaze u Mediteranu od hrastova: crnika (Quercus ilex), plutnjak (Quercus suber) i prnar ili hermesovac (Quercus eoceifera). U ovoj radnji opisao je autor geografsko rasprostranjenje plutnjaka i crnike, te okološke osobine ovih vrsta kao i floru, koja raste zajedno s njima. Rasprostranjenost plutnjaka. U pogledu odnosa između Quercus suber i Quercus oceidentalis — koji se međusobno razlikuju u glavnom po tome, što žir od Quercus oceidentalis dozrijeva u drugoj godini — drži autor, da Quercus oceidentalis ne treba smatrati posebnom vrstom, jer su cvatnja i dozrijevanje veoma varijabilni (ovisno o vremenskim prilikama) kako kod Quercus suber tako i kod Quercus oceidentalis. Autor drži, da je plutnjak prema svojoj sjevernoj i prema visinskoj granici rasprostranjenja razvio posebnu formu, čiji žir dozrijeva u drugoj godini. Ta je forma manje termofilna od tipičnog plutnjaka. Zbog tih osobina nazvana je ona posebnim imenom: Quercus oceidentalis. Plutnjak raste u zapadnom dijelu Mediterana. Njegovo rasprostranjenje obuhvata Pirenejski poluotok, primorske dijelove Maroka i Tunisa, te zapadne česti Apeninskog poluotoka. Plutnjak raste gotovo u cijelom Portugalu . Prostrane i vrlo lijepe šume čini tek južno od rijeke Tejo, a naročito u Algarve i Alemtejo. Sjeverno od rijeke Tejo raste tu i tamo uz obalu, i to osamljen ili u smjesi sa primorskim ´borom. U Španjolsko j čini plutnjak sastojine u pokrajinama: Huelva, Scviglia, Cadiz i Malaga. U mediteranskom dijelu Francusk e ima plutnjaka u Roussillon i Narbonaisse, gdje čini i čiste sastojine. Pojedince ili u smjesi sa primorskim borom ima ga u gorju Maures i L´ Esterel u Provence. U Primorskim Alpama je rijedak. Plutnjaka ima duž cijele Zapadne Italije. Na Korzici dolazi svuda; uspinje se i do 700 .. visine. U Sardiniji raste plutnjak sve do 800 m visine, a — po nekima — ima ga i do 1200 m (Monte Lirnbara). U Sicilij i ima plutnjaka najviše kod Caroni-e, gdje raste duž mora u dužini od 7 km i u širini od preko 6 km. Uspinje se do 60O m visine. Na Jadran u sigurna su nalazišta plutnjaka kod Brindisi-a (S. Vito, Ostuni). P a r 1 a tore, Borzi, Kotschy, Rick li, Piccioli, Pa var i i dr. ističu da plutnjak uspijeva i u Istri. Prema mnogim drugim botaničarima (De Vi si a TI i, M a r c h esetti, Pospichal, Beck von Mannagetta, Adamović, Hayek i dr.) nije plutnjak ovdje autohton. U Istr i i Dalmacij i on se često zamjenjuje s Quercus pseudosuber. Prema Adamović u (Die Pflanzenwelt der Adrialänder, Jena 1929) 598 |