DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 51 <-- 51 --> PDF |
čaj, naime sreski šumarski! referent, nego bi ih bilo na hiljade u svakom srezu, billo bi ih onoliko, koliko je privatnih šumskih čestica. Onda bi pošumljavalo krš i golijetil, može se reći, onoliko ljudi, koliko na kršu ima stanovnika seljačkog staleža. 6. Propaganda pošumljavanja i populariziranja šumarstva tek bi time dobila na kršu pravi smisao i efekt, jer bi narod imao mjesta, gdje da šumu sadi, a imao bi i razloga, zašto da šumu čuva. 7. Šumar na kršu prestao bi biti policajac i neprijatelj naroda, postao bi pravi stručnjak, narodni učitelj i! savjetnik, u čijim rukama bi bili povezani svi koncil rada tehničke naravi, koji bi povezivao sva teoretska i praktička iskustva i! davao konkretne tehničke upute i savjete, odgovarajuće svakom pojedinom slučaju. Onda bi tek došle u obzir i imale praktičnog značenja do sada po raznim stručnjacima iznesene metode i načinil rada u pogledu tehnike pošumljavanja krša. 8. U kratko, diobom bi se postiglo ono, što se pod dosadanjim posjedovnim prilikama ne može postići, naime, povećala bi se na jednoj strani šumovitost krša, potrebna s obzirom na zaštitu javnih interesa, a na drugoj bi strani postojeće šume bez prethvata mogle da pokriju sve domaće potrebe pučanstva na šumskim proizvodima. Da bi se navodi pod 1 do 5 stvarno obistinili, najbolji su nam dokaz današnje privatne šume na kršu, koje su kao oaze u moru kamenja dobro uščuvane i njegovane, tako da su samo one još jedini primjeri one vrsti šuma, koje je priroda na kršu stvorila i koje po svom tipu i najbolje odgovaraju klimatskim, edafskim i ekonomskim prilikama kraja. Nadalje nam to dokazuje i okolnost, da su sve privatne golijetil u srezovima, gdje je propaganda donekle bila na visini, već do sada umjetno pošumljenje i da su u nekim krajevima pojedinci sadili šumsko drveće i voćke čak po općinskim golijetima, ali naravno samo pod uslov, da posađeno stablo pripada onome, tko ga je posadio. Diobi šumskih površina moglo bi se jedino prigovoriti to, da se po principima šumske znanosti sa malim šumskim površinama ne može racionalno gospodariti. Međutim se u ovom slučaju ne radi o šumama, koje se kao samostalne privredne jedinice trebaju da financijski rentiraju, jer njihova glavna funkcija nije ekonomska nego zaštitna s obzirom na javne interese, pa prema tome taj princip ne dolazi ovdje u obzir, pogotovo ne, jer se u većini slučajeva radi samo o šumama jednostavnih gospodarskih prilika, o niskim izdanačkim šumama. Poteškoće bi se mogle pojaviti u pogledu ispaše šumskih i novopošumljenih površina, a to još naročito u početku, dok se ne izvrši promjena načina ispaše u navedenom smislu. Nadalje bi se mogle pojaviti poteškoće u pogledu čuvanja i stručnog upravljanja. Za taj slučaj međutim već sam zakon o šumama predviđa mogućnost udruživanja u šumske zadruge. Samo bi u ovom slučaju to udruživanje trebalo da bude prinudno i to sve dotle, dok bi za to postojali! razlozi, naime dok se ne bi izvršio cijeli program rada vezan uz diobu, u prvom redu dioba sama, pošumljenje golih površina i poreobražaj cijele privrede na bazi novih posjedovnih odnosa. Preko šumskih zadruga, koje bi se osnivale za pojedina sela ili za pojedina područja identičnih gospodarskih i terenskih prilika, vršila bi se organizacija rada oko unapređenja šumarstva i dru 565 |