DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 50 <-- 50 --> PDF |
servitutima opterećenih šuma od ostalih, ali s tom pogreškom, da su se u ime servituta izlućene površine prepuštale dotičnim općinama, namjesto da su se odmah ustupiile pojedinim pravoužitnicima u individualno vlasništvo. Stoga je i te šume u glavnom stigla ista sudbina kao i općinske šume u Dalmaciji. U Dalmaciji su prilike još u toliko teže, što u nekim slučajevima vlasnici općinskih dobara nisu upravne općine, već porezne općine (sela). Prema tome, tim, šumama i pašnjacima upravlja seoski starješina, koji je biran od seoskog zbora, a seoski zbor sačinjavaju svi birači u selu, dakle svil pravoužitnici; drugim riječima, šumom upravljaju korisnici sami, a na način, kako najviše konvenira momentanim potrebama pravoužitnika, bez obzira na druge zadatke šuma j na potrebe budućnosti; to biva po načelu: »Daj mi danas, pa sutra kako bude!« S obzirom na sve naprijed rečeno dolazimo do zaključka, da bi iz razloga zaštite javnih interesa (s obzirom na obustavu procesa ogoljavanja i odnašanja plodne zemlje), iz razloga stvaranja egzistencije pučanstvu, koje je u prirastu, a pri opadanju obradive zemlje, nadalje iz razloga stvaranja preduslova za prelaz od ekstenzivnog na intenzivno gospodarstvo {premda to za krš zvuči! malo čudnovato, ali potrebe stvaraju nove zakone i nove metode rada i života) trebalo što prije pristupiti donošenju zakona o diobi općinskih i! seoskih šuma i pašnjaka u Dalmaciji, zakona koji je u ostalom već predviđen u § 106 Zakona o šumama. Diobom komunalnih površina medu pravoužitnike odnosno ustupanjem komunalnog vlasništva u individualno vlasništvo postiglo bi se puno više nego na prvi mah izgleda. Rezultati diobe mogli bi se u konkretnom slučaju svrstati u slijedeće koristi: 1. Automatski bi nastao cijeli preokret u načinu gospodarenja u pojedinim seljačkim posjedima. Napustio bi se dosadašnji nomadski način iskorišćavanja pašnjaka i šuma putem pustopašice velikih stada sitne stoke i zimi i ljeti, a prešlo bi se na uzgajanje manjeg broja, ali zato stoke bolje pasmine, koja bi se više držala u štalama i na taj način producirala više đubra, što je od vrlo velike važnosti, jer sada seljaci na kršu silno oskudijevaju na dubru. 2. Dosadanje, za šumu toliko štetno pitanje paše koza po šumama riješilo bi se po sebi na taj način, da nijedan vlasnik privatne šume ne bi trpio kozu u svojoj šumii i tako bi vječito pitanje koza na kršu dobilo svoje jednostavno i konačno riješenje. 3. Intenzivnijom obradom zemlje i racionalnim gospodarenjem povećala bi se na jednoj strani znatno produkcija, a na drugoj strani smanjila potrošnja na šumskim proizvodima, jer bi svatko šumu štedio kao svoju i dosadanja otvorena ognjišta zamijenio bi sa štednjacima. 4. Šuma, koja bi se poslije diobe na sadašnjim golijetima podizala, bila bi po tipu uzgoja takova, kakova bi danim uslovima najbolje odgovarala. Svaki vlasnik zemljišta radio bi prema terenskim i svojim gospodarskim prilikama; udešavao bi, ispitivao i utvrđivao ono, što je najbolje; jedan bi od drugoga kopirao i učio, što se pokazalo uspješnim. Bilo bi pokusnih i; radnih polja, kolikogod i samih vlasnika golih zemljišta. 5. U jesen i proljeće, za vrijeme sezone kulturnih radova ne bi! bio u pojedinom srezu samo po jedan kultivator, kako je sada većinom slu564 |