DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Što je općinsko, to je svačije! Svaki samo misli, kako će što više od zajedničkoga za sebe iskoristiti, a nitko ne vodi računa o tome, kako će zajedničko dobro unaprijediti! pogotovo kad takova zajednička dobra u Dalmaciji nemaju stručne uprave. Nitko drva ne štedi, jer ih dobije iz zajedničkih šuma, pa stoga nalazimo svagdje u Dalmaciju još otvorena ognjišta, koja troše vrlo mnogo drva, jer se zimi loži i dan i! noć, pošto za otvorena ognjišta (radi dima) ne dolaze u obzir zatvorene prostorije. Nitko ne misli! na selekcioniranje i oplemenjivanje stoke, jer oplemenjena vrst stoke ne bi mogla da izdrži jagmu il natjecanje na zajedničkim pašnjacima sa ostalom stokom. Stoga seljak drži urođenu sitnu stoku računajući, da će sa većim brojem grla sitne stoke više iskoristiti zajednički pašnjak nego sa manjim brojem oplemenjene vrsti stoke. 4. Forma komunalnog vlasništva, kakva je u Dalmaciji, je asocijalna, jer stepen iskorišćavanja zajedničkog dobra raste sa stepenom imućstva pojedinih pravoužitnika; što veći broj grla, za toliko veća korist od zajedničkog dobra. Obim servitutnog prava nije određen; svaki pripadnik zemljoradničkog zvanja ima u svojoj katastralnoj općini jednako pravo, pa tako dolazi!, da siromah, koji! nema stoke ili vrlo malo, gotovo i nema mogućnosti, da svoje pravo na zajedničkom dobru iskoristi. To je istodobno i glavni razlog, da općinska muša već do sada nije podijeljena (premda je zato bilo fakultativne zakonske mogućnosti), jer dioba nije u interesu bolje stojećih, koji obično u seoskim pitanjima odlučuju. Iz prednjih razloga vidi se, da je po današnjim; okolnostima nemoguće istodobno postići oba zahtjeva, naime održati postojeće šume i pošumiti krš il golijeti. Prema tome ostaje samo jedan izlaz, t. j. da se mijenjaju uslovi i okolnosti, pod kojima se danas postojeće šume iskorišćuju i nove p od i ž u. Tu u prvom redu dolazi u obzir angažovanje svakom individuu svojstvenog i prirođenog instinkta, naime egoizma, u službu čuvanja i uzgajanja šuma. Iskorišćavanje, čuvanje i podizanje šuma mora biti zasnovano na principima individualne inicijative, individualne koristi i prema tome mora se provoditi na zemljištima individualne svojine. Tko šumu štedi i čuva, tko je uzgaja i sadi, valja da zna, da to radi za sebe odnosno za svoje potomke. Treba da postoji neka razlika između onoga, koji sije, štedi! i čuva i onoga, koji neće to da radi. Treba da plodove uživa onaj, koji! ih je zaslužio, treba da se nerad osveti, a rad donese koristi. Sve to međutim kod sadašnje forme posjeda na općinskom dobru u Dalmaciji ne postoji, jer svatko jednako može da žanje, bez obzira koliko je i da li je uopće sijao. Radi toga se nitko i ne trudi da bi takvo zajedničko dobro unaprijedio, pa je pod tim okolnostima isključeno bilo kakvo i´nteziviranje gospodarstva, dok je zemljište zajedničko. Kod zajedničkog vlasništva na šumskim i pašnjačkim površinama ljudski je egoizam na veliku štetu, a kod individualnog vlasništva baš je on ona sila pokretnica, koja unapređuje i koja bi stoga u našem slučaju bila jedino spasavajuća. Ovi motivi! doveli su i ostale naprednije narode na to, da su, neki prije neki kasnije, prekinuli sa formom zemljišnog vlasništva na komunalnoj bazi. Kod nas imamo primjera, da se radi bolje zaštite i uzgoja šuma pribjegavalo izlučivanju 563 |