DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 46 <-- 46 --> PDF |
tehnika i organizacija rada ovise o obimu i svrsi posla, a izbor vrsti drveća ovisi donekle i o zadatku, što ga buduća šuma ima da vrši. Iz navedenoga može se vidjeti, da pošumljavanje krša u Dalmaciji nije jedno obično pitanje metode i načina rada, već da je to jedan vrlo usko složen kompleks raznih pitanja, koja treba rješavati! prije ili barem istodobno sa provađanjem tehničkih radova na pošumljavanju. Kad bi se za vrijeme, dok bi radovi na pošumljavanju trajali, mogao narod raseliti, onda se pošumljavanje ne bi pojavljivalo kao problem, već kao obično pitanje metode i načina rada; a pošto to nije moguće i pošto čak napučenost krša stalno raste, a površina i posibilitet produktivnih zemljišta stalno opada, to je pošumljavanje krša svakako problem i to problem od opće državne i nacionalne važnosti, pa ga kao takvog treba rješavati. Prva komponenta problema pošumljavanja krša u Dalmaciji je pitanje posjedovnih odnosa na površinama, koje bi trebalo pošumiti odnosno privesti kulturi rentabilni joj od dosadašnje. Te su površine krš i golijeti odnosno općinske muše i pašnjaci. Po statističkim podacima ima od cjelokupne površine bivše pokrajine Dalmacije 63% općinskog (zajedničkog) posjeda, a samo 37%: privatnog (individualnog) posjeda, Od ukupnog zajedničkog posjeda odpadä 70% na pašnjake t. j . na krš i golijeti, a 30% na šume t. j . u glavnom na šikare i niske šume. Po veličini pojedinih privatnih posjeda 87% seljačkih posjeda nalazi se na površini ispod 5 ha, dakle ispod potrebnog minimuma za ekonomsku samostalnost seljačkih posjeda (i to pod normalnim prilikama, a kamo li pod vladajućim klimatskim i edafskim prilikama u Dalmaciji) i samo 13% seljačkih posjeda je sposobno za samostalni seljački život. Dakle je velika većina seljačkih posjeda u Dalmaciji prisiljena, da manjak do egzistencijskog minimuma pokrije sa prihodima od komunalnog posjeda. Međutim gospodarenje sa komunalnim posjedom nije regulisano na bazi potrajnog gospodarenja, a niti se ono praktički pod postojećim okolnostima može na toj bazi regulisatil Razlozi su tome ovi: 1. Potrebe su veće nego godišnja produkcija, a obim službenosti uopće nije određen. 2. Pravna je forma toga komunalnog posjeda takova, da je upravitelj posjeda zapravo onaj isti, koji ima najviše interesa, da se komunalno dobro što intenzivnije iskorišćuje (bez obzira na potrebe budućnosti), a to su pravoužitnici sami, jer imovinom poreznih općina po postojećim zakonima upravlja seoski zbor t. j . svi birači odnosno svi pravoužitnici. Ova forma vlasništva postoji! od pamtivijeka. Ona je bila vrlo praktična, dok je bilo šta iskorišćavati, dok je naime krš bio obrasao niskom, na jugu zimzelenom šumom, koja je davala obilatu ispašu za mnogobrojna stada koza i ovaca, te se je stoga (vjerojatno) tako dugo i održala. Ali danas, kada je na mjestima nekadašnje bogate ispaše i brsta ostao čisti kamen, a na mjestima, gdje je još nedavno bila šuma, ostali samo mršavi! pašnjaci; danas, kada se granica apsolutnih golijeti pomiče sve dalje na štetu pašnjaka, a granica pašnjaka sve dalje na štetu šume, uvidio je i najprimitivniji seljak, da će to prije ili kasnije dovesti do katastrofe, do potpune pustoši, pogotovu jer se napučenost stalno povećava. 560 |