DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Na taj način pokret za pravednu reformu poreza na šume dolazi u logičku i nerazrešivu vezu sa pitanjem reforme općina. U tom pitanju moguća su dva riješenja: a) Da se općine razriješe dužnosti vršenja onih funkcija, za koje nemaju materijalnih mogućnosti i sredstava, ili b) da se općinskim upravama iz državnih sredstava doznačuje subvencija u ime naknade troškova za vršenje poslova prenesenog djelokruga. Bilo bi nerealno, kada bi se tražilo da se maksimira i ograniči! općinski prirez, a ne bi se ujedno ograničile i! dužnosti, što ih imaju da vrše općine, odnosno kada se ne bi tražilo, da se općinama na neki drugi način naknade gubici zbog ograničenja prava razrezivati općinske prireze. Upravne općine na području petrovaradinske imovne općine ne bi imale razloga da se protive maksimiranju prireza na 50% od državne osnovne zemljarine. Tako isto ne bi nastale velike promjene, kada bi se općinski prirez na području križevačke, novogradiške i brodske imovne općine maksimirao sa 80´% od osnovne državne zemljarine. Za đurđevačku imovnu općinu odgovaralo bi maksimiranje u iznosu od 100% od osnovne državne zemljarine. Međutim za ostale imovne općine trebalo bi kod maksimiranja ići! mnogo na više, ako bi se htjelo izbjeći onesposobljenje općinskih uprava za vršenje svojih dužnosti uz sadanje zakonske uslove. No ako bi se pristalo na to, da se općinama prizna visok postotak općinskih prireza, onda od takovog maksimiranja privreda ne bi imala većih materijalnih koristi, jedino bi se donekle olakšala kalkulacija troškova proizvodnje, koja je uz sadanje prilike gotovo nemoguća. Kako smo naprijed istakli, da šumska gospodarstva, koja se vode po načelu prekidnog gospodarenja, nemaju otkuda da namiruju svoje poreske obaveze, ako nemaju dovoljno za sječu zrelih sastojina, potrebno je da se porez na prihod od šuma ubire jedino od onih prihoda, koji su faktično ostvareni, gdje je supstanca stvarno otuđena od šumske produkcije i predstavlja ubiranje plodova. Ovaj zahtjev je pravedan i hitno je potrebno da se ostvari, ako se hoće izbjeći propast šumskih posjednika" Međutim ako se taj zahtjev ostvari, onda mnoge upravne općine gube jedno od najvažnijih vrela prihoda, pa tako dolazimo do zaključka, da svaka poreska reforma, koja bi donijela neke koristi šumskoj privredi, mora da započne i da se omogući reformom općina i općinskog zakonodavstva. ´ Država je ekonomski! dovoljno jaka, da privremeno pristane na smanjenje poreskih prihoda s naslova zemljarine, pogotovo kad ovi prihodi ne igraju toliko važnu ulogu u državnom gospodarstvu. Poreska administracija u velike bi se olakšala, kada bi poreske uprave bile riješene dužnosti da ubiru poreze tamo gdje su stvarno neutjerivi. Međutim ako se općinama uzme ili) ograniči prirez na zemljarinu, one bi se u vrlo čestim slučajevima onesposobile za vršenje svojih funkcija. Zbog toga je u prvom redu potrebno, da se izmijeni zakon o općinama, pa da se može sistematski pristupiti reformi našeg poreskog zakonodavstva u cilju saniranja šumske privrede. 557 |