DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Treba naročito istaknuti, da je pitanje plaćanja poreza najčešći! i najjači´ razlog, da se pojavljuju tendencije individualnih dioba kolektivnih šumskih posjeda, a dioba tih posjeda ima nužnu posljedicu, da uopće nestaje šuma, makar su one iz nacionalno-ekonomskih i opće-narodnih razloga potrebne. c) Mali seljački posjednik, koji je stekao u svoje neograničeno vlasništvo nekoliko hektara šume, s početka obično sa velikim veseljem čuva taj svoj posjed od svih napadaja. Pošto se radi o malenim površinama, ne osjeća naročito teško teret poreza, nije mu nemoguće da iz ostalih svojih prihoda izdvoji jedan dio za plaćanje poreza na mladu šumu. On tako reći pritrgava sebi od usta i ulaže te uštede u šumu. Međutim ako se snađe u nekoj nevolji ili potrebi, onda od šume traži1, da mu kako tako vrati ono, što je u nju uložio. Seljak ne ispituje rentabilitet, kako to čini moderni privrednik, zadovolji se sa onim, što može da izvuče. Ne može dugo da čeka i siječe vrlo mlade šume, tako da one u većini slučajeva predstavljaju tip niskog uzgoja. Vrlo se često dešava da seljak, nakon što je neko vrijeme pokušavao da vodi svoje šumsko gospodarstvo, s vremenom dolazi do zaključka, da se to gospodarstvo ne isplati, šumu bez mnogo pitanja iskrči i pretvori u poljodjelsku kulturu. To je obična sudbina parcela, koje je dobio u ime dijela od zemljišnih zajednica. U mnogim slučajevima to je i najpametnije, što može učiniti sa stanovišta privatnog gospodarstva, ali se zbog takovog razvoja stvari na našem selu u sve većoj mjeri pojavljuje oštra kriza pomanjkanja drva, od kojeg pomanjkanja sav narod mnogo pati. Takove su u glavnom prilike u ravnom dijelu Hrvatske i Slavonije. U Sloveniji većii dio zemljišta seljačkih šuma uopće nije sposoban za poljodjelsku obradbu. Šuma je jedina moguća kultura. Šume, koje su samo manji sastavni dio većih seljačkih gospodarstava, služe u glavnom za podmirivanje kućnih potreba, samo od slučaja do slučaja se ponešto prodaje iz tih šuma. Gospodari se većinom nekom vrsti neuređene pre- borne sječe. U tim krajevima opstanak šuma nije ugrožen, i ako se siječe sve mlade drveće; najveća je opasnost od pretjeranog steljarenja, koje je u vezi sa stajskim timarenjem stoke. Zemljišna renta u seljačkim šumama veoma je niska i mogla bi se u velike povisiti, kada bii se zavelo moderno preborno gospodarenje, ali se ipak može kazati, da za te šume problem oporezivanja nije tako goruć kao u ostalim krajevima države. Preborno gospodarenje u šumi! je neka vrst potrajnog šumskog gospodarenja, prema tome ne dolazi u tolikoj mjeri do izražaja problem, od kuda namiriti troškove poreza, a troškova uprave praktično ni nema u tim šumama. Međutim u tim šumama je porez previsoko odmjeren, jer je katastarski čisti prihod obračunan prema podacima velikog šumskog posjeda iste stojbine i za istu vrst drva, a seljački primitivni način gospodarenja ne može da poluči onaj prihod, sa kojim računa državni fiskus. Mnogo je kritičniji položaj u dravskoj banovini za one seljačke posjednike, čiji se posjed sastoji pretežno iz šuma. To su tako zvane »gozdne kmetije«. Takovi seljački posjedi znaju imati po 100 do 200 ha šume, dok je poljodjelsko obradivo ^zemljište vrlo maleno. Takovih gozdnih kmetija ima najviše u bivšoj Štajerskoj oko Maribora na Pohorju, kao ii. u Gorenjskoj oko Jezerskog. U tim šumama nekada se gospodarilo dosta strogo potrajno, bilo prebornom sječom ili! u malim sječinama čiste sječe, koje su se umjetno pošumljavalc. Til šumski posjednici danas 548 |