DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Šume kolektivnih šumskih posjeda u prošlosti su bile u prevelikoj mjeri opterećene podavanjima u naturi, sjeklo se skoro posvuda više nego što je šuma prirašćivala. Prirodna posljedica takovog gospodarenja jeste, da se omjer dobnih razreda sve više mijenja u pravcu, da ti posjedi imaju relativno sve više mladih šuma, koje u sadanje doba ne donose nikakove ili samo minimalne prinose u naturi, a isto tako . još manje1 prihoda u novcu. Ovaj nerazmjer kod imovnih općina i zemljišnih zajednica još se pogoršao spomenutim kupovanjem većih kompleksa šuma. Sve je manji dio šuma zrelih za sječu, koji bi donosio prihod u naturi i u novcu. Te male površine stvarno snose sve troškove uprave i javnih daća. Javne daće na šume plaćaju se na osnovi katastarskog čistog prihoda od cjelokupnog zemljišta dotičnog šumskog posjeda. Međutim radi poremećenja poretka dobnih razreda veći! dio tih površina u sadanje doba ne donosi nikakovih prihoda, a ipak država i samoupravna tijela utjeruju podavanja, na koja imaju prava. Šumsko gospodarstvo kod kolektivnih i javnopravnih posjednika šuma nekada je bilo prilično potrajno, ali se postepeno sve više približuje tipu prekidnog gospodarenja sa šumama. Na taj način kod tih posjednika šuma u sve većoj mjeri dolazi do izražaja i važnosti problem, koji je karakterističan za prekidno šumsko gospodarenje: problem, otkuda namirivati poreze i upravne troškove do vremena, kada će dospjeti glavni prihod. Iz svagdanje prakse vidimo, da se taj problem privremeno rješava na taj način, da se sijeku šume, koje još nisu zrele za sječu. Sijeku se šume, koje su još premlade, koje na jedinici površine imaju relativno malenu drvnu masu i malenu vrijednost. Da se dobije potrebna svota novaca, treba sjeći sve veće površine, omjer dobnih razreda sve se više kvari, u sve većoj mjeri se šumsko gospodarstvo približava tipu prekidnog šumskog gospodarenja, pa zato dosljedno problem pribavljanja sredstava za poreze i upravu postaje sve kritičniji. Sve češće se dešavaju slučajevi, da zemljišne zajednice traže dozvolu za sječu većih površina mlađih sastojina. Šumarski nadzorni organi protive se tome, ne odobravaju sječe, ali se zemljišne zajednice u takovim slučajevima žale na višu vlast, te dolaze sa argumentom: moramo šume sjeći, jer inače ne možemo platiti porez i ostale javne dažbine, koje sa zaostacima, zateznim kamatima ii ovršnim troškovima rastu do relativno ogromnih iznosa. Više šumarske vlasti, pošto nemaju mogućnosti da zaustave zastrašujuću progresiju poreskih dugova, u mnogim slučajevima moraju da uvaže ove argumente, dozvole sječu, i ako je svakome jasno, da takav razvoj stvaril vodi upravo do uništenja šumske privrede javnopravnih korporacija i javnopravnih juridičkih lica, koja su posjednici šuma. Kada su zemljišne zajednice došle do toga da imaju samo još mlade branjevine, koje ne odbacuju nikakovih prihoda, nemaju otkuda da plaćaju ni čuvara šuma, nemaju otkuda da plaćaju javne dažbine, onda se prirodno i kod njih pojavi tendencija da likvidiraju nerentabilni posjed, koji im donosi samo terete; one traže, da se zemljišne zajednice ili imovne općine podijele na individualno vlasništvo. 547 |