DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 30     <-- 30 -->        PDF

a.) Privatni šumski veleposjed je nekada u krajevima Slovenije,
Hrvatske i Slavonije, Vojvodine i Srijema bio relativno vrlo jako zastupan.
U šumama se je dosta konzervativno gospodarilo, a naročito u
onima, koje su bile vlasništvo fideikomisa. Strogo se pazilo, da užitci
ne prekoračuju prirast, a osim toga su te šume imale ii vrsne šumarske
stručnjake kao upravitelje. Mnogi od naših najistaknutijih šumarskih
stručnjaka bili su u službi privatnog šumskog veleposjeda. Ovaj veleposjed
bio je većim dijelom u rukama starih ili novijih aristokratskih
porodica.


Prvi znaci neke degeneracije i nazadovanja ovih šumskih posjeda
počeli su se opažati! već prije rata. Ova je pojava bila u vezi sa općim
opadanjem ekonomske jakosti aristokracije, koja je imala velike zahtjeve
na život, tražila je najviši mogući životni standart kao pravo,
koje pripada njihovoj društvenoj klasi. Mnoge aristokratske porodice
zapale su tokom vremena u dugove, pa su bile prisiljene da u svojim
šumama sijeku više nego bi bilo u skladu sa načelima potrajnog gospodarenja.
Osim toga su neki aristokrati smatrali, da je uputno da likvidiraju
svoj šumski posjed, te da kapital ulože u industriju, slijedeću pri
tome tendenciju, koja se opaža također kod aristokracije u Engleskoj
i Francuskoj.


Na. taj način došlo je već pred rat do prodaje i sječe velikih šumskih
kompleksa, a često se dešavalo, da su šumsko-industrijska društva
kupovala čitave šumske posjede zajedno sa zemljištem i! drvnom masom.
Tako su nastala neka dionička društva, koja su bila u posjedu većinom
mladih šuma, pošto su stare zalihe brzo likvidirala.


Nakon rata nastao je pravi bijeg aristokrata od šumskih posjeda.
Glavni momenti odnosno uzroci toj pojavi bili su strah pred naviještenom
agrarnom reformom, neki od ovih stranih aristokrata neugodno su
se osjećali u zemlji, gdje su bila ukinuta njihova privilegija, te su oni
postali običnim građanima. Neki od aristokrata imali su većinom same
mlade šume, koje im nisu donašale gotovo nikakvih prihoda.


Ipak je neki dio starih zemljišnih posjednika uza sve to čvrsto ostao
na svom posjedu, nastavio sa konzervativnim i strogo potrajnim iskorišćavanjem
šuma. Ovi su se još i danas održali, te predstavljaju rela-j
tivno uzorna šumska gospodarstva u našoj državi. Kod njih se ni danas
ne pojavljuje kritičko pitanje, od kuda namiriti troškove za javne daće
i za upravu, već su to solidno fundirane ekonomske jedinice.


Međutim, kako je već naprijed rečeno, mnogi stari posjednici šuma
došli su u gospodarske poteškoće već prije ili odmah poslije rata, šume
su pretjerano iskorišćavali, pa je znatan dio šuma došao u ruke posjednika,
koji su u prvom redu htjeli da iskoriste postojeću drvnu zalihu.
Naročito u Slavoniji imamo ogromne površine mladih jednodobnih sastojina,
koje su vlasništvo raznih šumsko-industrijskih preduzeća ili privatnih
privrednika, koji su nekada od starih aristokratskh porodica pokupovali
čitave šumske komplekse, te ih eksploatirali već prije ili tek
u prvim godinama poslije rata, kada je konjunktura na tržištu drva bila
najjača.


Ovi novi posjednici šuma bili su kapitalno dovoljno jaki, da bi mogli
podmirivati troškove uprave i poreza. Međutim ove mlade šume, koje
su nastale na mjestu, gdje su nekada rasle stare i prastare hrastove sa


544