DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 29 <-- 29 --> PDF |
donosi godišnje 180 Din čistog prihoda. Prema tome posjednik je dužan da od svakog ha plaća godišnje 18 Din, a za 100 ha: 18 X 100= 1.800 Din. Ovaj računski postupak je pogrešan. Nije istina, da je svaki ha šume donio posjedniku 180 Din čistog prihoda, već je istina, da je samo 1 ha donio posjedniku 18.000 Din, a ostalih 99 ha nije donijelo nikakvog prihoda. Posjednik A nema razloga, da se buni protiv poreske fikcije o tome, da svaki ha donosi po 180 Din godišnjeg prihoda, jer on je stvarno dobio 18.000 Din prihoda pa može da plati 10% u ime poreza. Ova poreska fikcija, poreska metoda izračunavanja godišnjeg iznosa poreza ni u koliko ne uzrokuje ozbiljne neprilike posjednicima šuma, koji gospodare potrajnim načinom. Međutim posve druge su posljedice ove fikcije kod posjednika šuma, sa kojima se gospodari u prekidnom gospodarenju. Posjednik B na isti način kao i A mora svake godine platiti 1.800 Din osnovne zemljarine. Državni fiskus pretpostavlja, da mu svaki ha šume svake godine donosi 180 Din čistog prihoda, dakle čitava šuma od 100 ha da mu donosi godišnji čisti prihod od 18.000 Din. Na taj prihod mora plaćati porez od 1.800 Din. Ove poreske fikcije u ovom slučaju uzrokuju upravo sudbonosne ekonomske posljedice. Šume posjednika A doduše svake godine produciraju nove vrijednosti u poprečnom iznosu od 18.000 Din, ali ovaj prirast vrijednosti nije prihod posjednika šuma u ekonomskom smislu. On mora da plaća porez na prihod, koji ne može ostvariti, mora ga plaćati zbog toga, jer kod poreskog računovodstva vladaju fikcije o godišnjem pritjecanju prihoda u šumarstvu, makar se gospodarilo prekidnim načinom. Na osnovu prednjih razmatranja dolazimo do ovih prethodnih zaključaka: Naš poreski sistem obračunava prihode od šuma na način, koji nije u skladu sa zakonima šumske produkcije. Šumsko tlo odbacuje plodove u dugačkim periodama, u dugačkim ophodnjama, koje znaju biti i mnogo veće od jednog vijeka. Posjednik šuma može vući trajne prihode od šuma samo u onom slučaju, kada su šume međusobno tako poredane u pogledu sječne zrelosti, da svake godine jedna sastojina može da dođe do sječe, te se faktično i posiječe. Dakle samo u slučaju ako šume jednog posjednika čine gospodarsku jedinicu sa bar približno normalnim poređajem dobnih razreda, može šuma da odbacuje trajne prihode u novcu i naturi. Tamo gdje takav poredaj ne postoji, šumoposjednik mora kroz dugi niz godina čekati, dok ubere plod od svojih šuma i da prema tome ima neki prihod, od kojeg može platiti poreze i ostale javne dažbine. Ako su šume pojedinih posjednika uređene na potrajno gospodarenje, to posjednici mogu bez većih poteškoća udovoljavati svojim poreskim obavezama. Kada se mi bavimo problemom oporezivanja naši h šuma, onda nije pitanje, da li je naš poreski sistem u tehničkom pogledu dobar ili ne, već se pita: Da li naš poreski sistem odgovara stanju naših šuma i naših posjednika šuma? Da možemo odgovoriti na ovo pitanje, koje je glavna zadaća ove rasprave, moramo si u kratkim crtama predočiti stanje naših posjednika šuma prema pojedinim1 kategorijama vlasništva. 543 |