DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 28 <-- 28 --> PDF |
realizovanja prihoda, zaračuna kamate na svoja podavanja, onda dolazi do zaključka, da je vrijednost njegovih podavanja u ime javnih dažbina mnogostruko veća, nego što je korist, koju crpi od svojih šuma. Do takovih anomalija dolazi se zbog toga, što poreski zakon izračunava poprečni godišnji čisti prihod od šuma, pa nakon toga čini krupnu ekonomsku grešku, koja se sastoji1 u tome, što pretpostavlja, da ovaj poprečni godišnji prinos faktično i svake godine unilazi, pa ga zato svake godine i oporezuje. Međutim ovo nije istina, jer kod prekidnog gospodarenja šuma doduše svake godine stvara nove vrijednosti, ali ovako stvorene vrijednosti mogu se iskoristiti tek nakon dugog niza godina. Potrebno je, da tako reći historijskom metodom utvrdimo razloge, zbog kojih je došlo do ovakove anomalije u pogledu oporezivanja šuma. U prvom redu moramo istaknuti, da je porez na prihod od zemljišta najprije bio zaveden na poljodjelska zemljišta, koja produciraju cerealije. Kod ove privredne grane zaista se plodovi ubiru svake godine, pa je moguće da se od tih plodova i svake godine jedan dio uzme u svrhu podmirenja državnih i u opće javnih potreba. Pošto je kasnije zaveden i porez na prihod od onog zemljišta, koje služi produkciji drveta, to je ü šumarstvo po nekim biološkim karakteristikama shvaćeno kao neka vrst od brojnih poljoprivrednih kultura. Šuma je dakle shvaćena kao njiva, na kojoj raste drvo. Na isti način, kao što oranice svake godine donose plod, pretpostavljalo se, da i šuma to čini svake godine. Međutim za pravilno razumijevanje ovog historijskog razvoja moramo uzeti u obzir još jednu važnu ukolnost, Spomenuli! smo, da naša uredba o načinu rada kod ustanovljivanja katastarskog čistog prihoda predviđa, da će se ti podaci prikupiti od šumskih veleposjednika: države, općina i privatnih vlastehnstava. Ing. P 1 a v š i ć spominje u svom članku, da su predstavnici Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva svojevremeno podnijeli predstavku vladi zbog toga, jer su i madžarske instrukcije predvidjele, da se podaci o prihodnoj sposobnosti šuma imaju prikupiti na području većih i uređenih šumskih posjeda. Međutim ovaj izvor katastarskih podataka u pogledu šumskih prihoda je razlog, da produkcijone prilike šumarstva nisu pravilno shvaćene. Kod šumskih veleposjeda bilo je šumsko gospodarstvo uređeno na načelu strogo potrajnog gospodarenja. Tim posjedima svake su godine pritjecali prihodi od šuma, pa tako katastarski stručnjaci nisu ni imali prilike da uoče razliku produkcijskih zakona u šumarstvu i u poljoprivredi u užem smislu. Ne može se poricati, da plaćanje poreza kod potrajnog šumskog gospodarenja ne predstavlja neki naročiti gospodarski problem, uz pretpostavku da porezi nisu u apsolutnom pogledu previsoko odmjereni!. Naš posjednik A plaća godišnje 1800 Din osnovnog poreza na zemljište, a na drugoj strani prima 18.000 Din čistog prihoda od šume, plaća dakle 10% od tih prihoda. Njega se ne tiče mnogo, kako je poreska uprava došla do ove brojke, glavno je za njega, da taj porez nije prevelik. Međutim za teoretsko istraživanje je važno, kako se je došlo do tog poreskog propisa, Kako smo već naprijed spomenuli, postupak je ovaj: Poreska uprava pretpostavlja, da na svakom hektaru šume posjednika A godišnje priraste vrijednost u iznosu od 180 Din. Ovaj prirast vrijednosti identificira se sa prihodom, te se pretpostavlja, da svaki ha šume posjedniku 542 |