DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 27     <-- 27 -->        PDF

darenja, jer je očigledno, da je baš ta razlika zadnji razlog, koji! opravdava
različit postupak kod oporezivanja šuma. Ovo razlikovanje je potrebno,
kako smo vidjeli na osnovu konkretnih primjera.


Ing. P 1 a v š i ć tumači tu razliku navodima, koje je iznio Endres
medu inim i u svojoj knjizi »Forstpolitik«. Na strani 886 (II. izdanje)
Endre s tvrdi, da kod prekidnog šumskog gospodarenja ima da se
oporezuje samo zemljišna renta, »weil hier ein Holzvorratskapital mit
eigenem Zinsertrag nicht vorhanden ist«. Dakle Endres smatra, da u
prekidnom gospodarenju ne postoji kapital drvne zalihe, pa pošto ne
postoji, ne smije ni da se oporezuje.


Mišljenja sam, da je ovo gledište Endresovo vrlo teško prihvatljivo.
Kod prekidnog šumskog gospodarenja ne postoji drvna zaliha samo u
onom slučaju, kada je šumsko zemljište golo, dakle u doba kada je stara
sastojina posječena, a nova još nije osnovana. Čim je šumsko sjeme
niklo, već imademo neku, makar minimalnu drvnu zalihu. Ova zaliha
raste uporedo sa starošću sastojine. Ako uporedujemo drvne zalihe naših
posjednika, koje smo nazvali sa A i B, to će A, koji gospodari potrajno,
imati veću drvnu zalihu tako dugo dok šume posjednika B nisu postigle
starost od po prilici pol ophodnje. Nakon toga će zaliha drvne mase u
šumi, koja se gospodari prekidnim načinom, biti trajno veća od one u
šumama, sa kojima se gospodari potrajno. Neposredno pred sječu imat
će posjednik B dvostruko toliku drvnu zalihu kao posjednik A.


Drvna zaliha u šumama posjednika B je sama po sebi odmah upotrebljivo
dobro, ali s obzirom na gospodarsku svrhu, koju si je zadao
posjednik B time. što je odredio 100 godišnju ophodnju, ta je drvna zaliha
preduslov, da se postigne neki produkcijom cilj, dakle je produkcijono
sredstvo. Kada toj drvnoj zalihi u prekidnom gospodarstvu ne
možemo poricati značaj produkcijonog sredstva; onda joj ne možemo
poricati ni karakter kapitala.


Nijedan ekonomski stručnjak, recimo organ ministarstva finansija,
ne bi mogao shvatiti, da drvna zaliha, koja ima značaj produkcijonog
sredstva, u potrajnom gospodarenju ima ujedno i značaj kapitala, koji
odbacuje kamate, koje treba oporezovati, a produkciono sredstvo u
prekidnom gospodarstvu da nema značaj kapitala, ne odbacuje kamate,
koji bi se mogli oporezivati.


Dolazimo do zaključka, da je Endre s doduše uvidio praktičnu
potrebu da se šume u prekidnom gospodarenju na neki drugi! način oporezuju
nego u slučaju, kad se s njima gospodari potrajnim načinom.
Predložio je smanjenje godišnjeg poreza za šume u prekidnom gospodarenju
u iznosu od 70—80%, ali! je i nakon toga ostalo neriješeno
pitanje, koja je ona glavna razlika, zbog koje treba primijeniti različit
postupak oporezivanja već prema načinu gospodarenja. Ako se povratimo
na naša prednja istraživanja, vidimo, da je praktična razlika u tome:


a.) što posjednik šuma, koje se gospodare u prekidnom gospodarenju,
mora plaćati porez na prihod od zemljišta bez obzira na okolnost,
što taj prihod nije ostvaren, a ne može se ni ostvariti, ako se hoće pridržavati
gospodarskog cilja.


b.) Kod prekidnog gospodarenja treba da se plaća porez na prihod
čitav vijek ranije, nego što se taj prihod ostvari. Kada si posjednik šuma,
s obzirom na ovaj veliki vremenski razmak između plaćanja poreza i


541