DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 27 <-- 27 --> PDF |
darenja, jer je očigledno, da je baš ta razlika zadnji razlog, koji! opravdava različit postupak kod oporezivanja šuma. Ovo razlikovanje je potrebno, kako smo vidjeli na osnovu konkretnih primjera. Ing. P 1 a v š i ć tumači tu razliku navodima, koje je iznio Endres medu inim i u svojoj knjizi »Forstpolitik«. Na strani 886 (II. izdanje) Endre s tvrdi, da kod prekidnog šumskog gospodarenja ima da se oporezuje samo zemljišna renta, »weil hier ein Holzvorratskapital mit eigenem Zinsertrag nicht vorhanden ist«. Dakle Endres smatra, da u prekidnom gospodarenju ne postoji kapital drvne zalihe, pa pošto ne postoji, ne smije ni da se oporezuje. Mišljenja sam, da je ovo gledište Endresovo vrlo teško prihvatljivo. Kod prekidnog šumskog gospodarenja ne postoji drvna zaliha samo u onom slučaju, kada je šumsko zemljište golo, dakle u doba kada je stara sastojina posječena, a nova još nije osnovana. Čim je šumsko sjeme niklo, već imademo neku, makar minimalnu drvnu zalihu. Ova zaliha raste uporedo sa starošću sastojine. Ako uporedujemo drvne zalihe naših posjednika, koje smo nazvali sa A i B, to će A, koji gospodari potrajno, imati veću drvnu zalihu tako dugo dok šume posjednika B nisu postigle starost od po prilici pol ophodnje. Nakon toga će zaliha drvne mase u šumi, koja se gospodari prekidnim načinom, biti trajno veća od one u šumama, sa kojima se gospodari potrajno. Neposredno pred sječu imat će posjednik B dvostruko toliku drvnu zalihu kao posjednik A. Drvna zaliha u šumama posjednika B je sama po sebi odmah upotrebljivo dobro, ali s obzirom na gospodarsku svrhu, koju si je zadao posjednik B time. što je odredio 100 godišnju ophodnju, ta je drvna zaliha preduslov, da se postigne neki produkcijom cilj, dakle je produkcijono sredstvo. Kada toj drvnoj zalihi u prekidnom gospodarstvu ne možemo poricati značaj produkcijonog sredstva; onda joj ne možemo poricati ni karakter kapitala. Nijedan ekonomski stručnjak, recimo organ ministarstva finansija, ne bi mogao shvatiti, da drvna zaliha, koja ima značaj produkcijonog sredstva, u potrajnom gospodarenju ima ujedno i značaj kapitala, koji odbacuje kamate, koje treba oporezovati, a produkciono sredstvo u prekidnom gospodarstvu da nema značaj kapitala, ne odbacuje kamate, koji bi se mogli oporezivati. Dolazimo do zaključka, da je Endre s doduše uvidio praktičnu potrebu da se šume u prekidnom gospodarenju na neki drugi! način oporezuju nego u slučaju, kad se s njima gospodari potrajnim načinom. Predložio je smanjenje godišnjeg poreza za šume u prekidnom gospodarenju u iznosu od 70—80%, ali! je i nakon toga ostalo neriješeno pitanje, koja je ona glavna razlika, zbog koje treba primijeniti različit postupak oporezivanja već prema načinu gospodarenja. Ako se povratimo na naša prednja istraživanja, vidimo, da je praktična razlika u tome: a.) što posjednik šuma, koje se gospodare u prekidnom gospodarenju, mora plaćati porez na prihod od zemljišta bez obzira na okolnost, što taj prihod nije ostvaren, a ne može se ni ostvariti, ako se hoće pridržavati gospodarskog cilja. b.) Kod prekidnog gospodarenja treba da se plaća porez na prihod čitav vijek ranije, nego što se taj prihod ostvari. Kada si posjednik šuma, s obzirom na ovaj veliki vremenski razmak između plaćanja poreza i 541 |