DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 26 <-- 26 --> PDF |
100 godina ranije, nego što je ostvaren, a ako vrijednost tih podavanja obračuna sa kamatima na kamate, onda dobije rezultat, koji mu pokazuje, da je vrijednost tih podavanja gotovo jednaka, ako računa sa šumskim kmatnjakom, a tri i četvrt puta veća od ostvarenog čistog prihoda, ako računa sa kamatnjakom, koji u općoj privredi važi kao minimalni t. j . sa 5%: Osim toga posjednik B ne može da ta podavanja vrši od prihoda, koje mu odbacuje poreski objekat, već mora u tu svrhu ulagati prihode, koje crpi! od neke druge svoje privredne djelatnosti ili od nekog drugog svog kapitala. Na osnovi toga posjednik B ima razloga da tvrdi, da ga porez na šume u ekonomskom pogledu upropašćuje. Međutim je taj porez na šume određen prema onim istim načelima, prema kojima je određen za posjednika A, a za ovog smo utvrdili da nema razloga da se tuži na pretjerano opterećenje zemljišta sa državnim porezom. Na taj način konačno smo došli do problema: Da li je potrebno da poreski zakon za prekidno šumsko gospodarenje predvidi neki drugi postupak i1 neku drugu ljestvicu opterećenja i razrezivanja poreza, nego za slučaj da se radi o oporezivanju šuma, u kojima se gospodari potrajnim načinom. U uvodu smo istakli, da se šumarski stručnjaci nisu složili u svojim pogledima na to pitanje. Ing. P 1 a v š i ć, na osnovu Endresovog teorema, zastupao je mišljenje, da kod prekidnog gospodarenja godišnji iznos poreza treba da iznosi samo 20—30% one svote, koju treba da plaća posjednik šume, koji gospodari potrajnim načinom, koji svake godine ubire plodove od šuma. Ing. P e r u š i ć zastupao je mišljenje, da ne postoje nikakvi razlozi takovom diferenciranju poreza s obzirom na okolnost, da li se radi o prekidnom ili potrajnom šumskom gospodarenju. U ovom spornom pitanju mi smo došli do zaključka, da je ekonomska situacija posjednika, koji gospodari prekidnim načinom, posve drugačija, nerazmjerno teža od situacije posjednika, koji gospodari potrajnim načinom. Prema tome u načelu mi prihvaćamo stanovište, kako je iznio Ing. Plavšić, i smatramo da gledište Ing. Perušića nije ispravno, jer ignorira ekonomsku situaciju ovih dvaju gospodarskih subjekata. Posjedniku šume bilo bi mnogo pomoženo, kada bi se porez smanjio za dvije trećine u onim slučajevima, gdje se gospodarstvo vodi prekidnim gospodarenjem. Međutim pojavljuje se pitanje, da li bi se ovom olakšicom mogli služiti oni posjednici šuma, koji su u smislu paragrafa 56 zakona o šumama dužni da vode strogo godišnje gospodarenje, a to su najvažnija kategorija nedržavnih šumskih posjeda u većini banovina. Ako bi oni dokazali, da u stvari gospodare prekidnim načinom, što im zaista ne bi bilo teško dokazati, došli bi u sukob sa zakonom o šumama; ako bi se pak branili od optužaba na osnovu zakona o šumama, morali bi žrtvovati olakšice na osnovu zakona o porezima. Nastupila bi neka pravna i administrativna anomalija, koju bi se teško dalo ukloniti, osim predviđanjem čitavog niza iznimnih slučajeva u dotičnim zakonima. Na taj bi se pak način načinila prava zbrka u samim zakonima. Da dođemo do nekih konkretnih zaključaka, potrebno je da ustauovimo, u čemu je zapravo razlika između potrajnog i prekidnog gospo 540 |