DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Ako posjednik B kroz 100 godina ulaže godišnje po 2.880 din, to ove uplate predstavljaju konačnu rentu, čiju vrijednost na kraju perioda prema formuli: K = 2.880 [ AAO ´ = 2880 X 607-28 izračunavano sa K = 1,748.746.40 Din Vrijednost uplata državnih poreza na kraju perioda, u doba kada će se realizovati prihod od šume, sa kamatima na kamate iznosi dakle zamašnu svotu od 1,748.746,40 Din. Vrijednost, odnosno čisti prihod od šume u isto vrijeme iznosit će svotu od 1,800.000 Din. Ako uporedimo ove dvije svote, onda vidimo, da je posjednik B u ime 16% poreza na prihod od zemljišta izvršilo uplate, koje iznose 96% od prihoda, koji će realizirati od šume. Međutim ako posjednik šume ne bi htio da prizna opravdanost šumskog kamatnjaka u iznosu od 3%, te bi htio da računa sa kamatnjakom od 5%, jer on kao privrednik ima posvuda mogućnost da poluči takovo ukamaćivanje kapitala, onda bi konačna vrijednost rente od 2.880 Din godišnje sa kamatima na kamate i uz kamatnjak od 5% iznosila 5,877.216 Din ili 326% od čistog prihoda, koji će se ostvariti. Dakle samo u ime državnih poreza posjednik B plaćati! će tri i četvrt puta više nego što iznosi čisti prihod. Ovom računu moglo bi se prigovoriti, da će vrijednost čistog prihoda nakon 100 godina, koji smo izračunali na osnovu današnjih cijena, biti mnogo veći, jer vrijednost drva sa vremenom raste. Vrijednost šume raste osim sa postotkom mase i kvaliteta još i sa postotkom poskupljenja (Teuerungszuwachs). Međutim tome prigovoru nasuprot moramo istaknuti, da će sa poskupljenjem drva ići donekle uporedo i visina katastarskog čistog prihoda, koji je osnovica oporezivanja šuma. Vidimo, da države, koje imaju zastarjeli katastar, ne računaju sa 10% poreza od katastarskog čistog prihoda, već uzimaju znatno veći postotak. Republika Austrija uzimala je od katastarskog čistog prihoda, kako je iskazan u starom katastru, oko 80% (osamdeset) u ime poreza na prihod od zemljišta. Nakon toga treba da suprotstavimo posjednike šuma A i B, pa da uporedimo njihovu ekonomsku situaciju u pogledu plaćanja državnog osnovnog poreza na prihod od zemljišta. Posjednik A, koji gospodari potrajnim načinom, plaća godišnje u ime poreza 16% od prihoda, koje je realizirao. Za njega ne postoji pitanje, otkuda će namiriti svote za porez, jer je posve prirodno, da će ih uzeti od prihoda, koje mu odbacuje šuma. Kao privatni gospodarski subjekt, koji se rukovodi samo sa svojim privatnim interesima, vodit će svoju politiku u cilju, da postotak poreza bude što manji, i ako ne može sa nekim opravdanjem tvrditi, da ga državni porez upropašćuje. Posjednik B, koji vodi prekidno gospodarenje, u godini realizovanja svoga prihoda platit će neki sasma minimalni postotak prihoda u ime poreskih dažbina. No na drugoj strani taj će posjednik kroz dugi niz godina plaćati porez na prihod od šuma, kojega faktično ne može realizovati, koji nije likvidan. Porez na prihod od zemljišta počet će plaćati 539 |