DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Da udovolji svojoj poreskoj dužnosti1, posjednik mora da te izdatke namiri iz nekih drugih svojih prihoda, od prihoda koji ne izviru iz šume, na koju plaća porez; ako pak takovih prihoda nema, mora se zadužiti. Prema tome moramo istaknuti vanredno važnu ekonomsku činjenicu, da šuma, sa kojom se gospodari prekidnim načinom, kroz dugi niz godina ne može da podmiri svojim prihodima ni najmanje izdatke za upravu i poreze, a tek nakon dugog niza godina ostvari se prihod, koji je u apsolutnom iznosu višekratnik od onog prihoda, što ga godišnje odbacuje šuma kod potrajnog gospodarenja. Prema tome imaju ekonomsku kvalifikaciju, da se bave šumskom privredom na bazi! prekidnog šumskog gospodarenja samo oni gospodarski subjekti, koji imaju znatne prihode iz nekih drugih privrednih djelatnosti. Na ovom mjestu htio bih skrenuti pažnju na jednu okolnost, koja se često spominje u našim šumarsko-političkim raspravama: Kaže se, da šume u savskoj ravnici nemaju ekonomskog opravdanja,Jer bi se te površine mogle bolje iskoristiti u poljoprivredne svrhe.. Šumarstvom neka se bave siromašni krajevi Like i Bosne, gdje zemljište ii onako nije podesno za poljoprivredu. Ova su opažanja u načelu ispravna, ali imaju jednu manu, da omalovažuju ekonomske činjenice, da šume može da gaji samo kapitalno jaki! gospodarski subjekt, a ako nema sredstava, neće šume moći uzgajati. Danas je velika većina naših šuma u tako zvanim pasivnim krajevima vrlo mlada, dakle trebat će dugi niz godina, dok će te šume odbacivati prihode. Ako dakle na osnovu površnih kalkulacija likvidiramo šume u bogatim krajevima Posavine, a na drugoj strani pasivni krajevi iz vlastitih sredstava ne mogu uzgajati! šume, to ćemo uopće ostati bez šuma. Imat ćemo plodne obrađene ravnice na jednoj strani, a na drugoj strani golijeti i krševe, te bujična područja u bregovitim krajevima. Takovu sliku daju već danas mnoga područja u moravskoj i vardarskoj banovini. Nakon ove disgresije nastavimo sa našim razmatranjem glavne teme. Kazali smo, da se šumskom privredom, uzgojem mladih šuma u prekidnom načinu gospodarenja mogu baviti samo kapitalno jaki posjednici šuma, koji iz drugih nekih privrednih djelatnosti vuku prihode, te ih ulažu u šumarstvo; u prvom redu su to razne javne dažbine, koje moraju podmirivati, a osim toga i troškovi uprave i čuvanja šuma. Međutim nije dovoljno, da neki! posjednik ima materijalnu mogućnost da se bavi šumskim gospodarenjem, već isti mora imati! i volju da to čini. Ako pretpostavimo normalni gospodarski subjekt, to moramo ii pretpostaviti, da će isti! voditi računa o koristima, koje će mu donijeti žrtve, koje podnosi time, što snaša troškove uzgoja mladih šuma do dobi, kad iste postaju zrele za sječu. Posjednik B čekat će 100 godina, da mu stigne prihod od šume, koji će moći realizovati. Kroz tih 100 godina morat će svake godine ulagati samo za državne poreze po 2,880 Din. Da je taj novac ulagao u najsigurniji novčani zavod, n. pr. u Poštansku štedionicu, isti bi mu se ukamaćivao bar sa 4%. No mi! ćemo učiniti! koncesiju teoremu Endresa, koji je postavio načelo, da onaj, koji se bavi šumskom privredom, već unaprijed ne smije računati sa većim ukamaćenjem kapitala od 3%. Kamatnjak od 3% Je specifički šumsku kamatnjak. 538 |