DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Nakon toga promatrat ćemo posjednika B. I ovaj posjeduje 100 ha šume istog boniteta, kao što ju ima i posjednik A, a također se na njegovom šumskom zemljištu nalazi ista vrsta drveća. I on siječe šumu u ophodnji od 100. Dakle će i on dobiti po ha čisti prihod od 18.000 Din. Katastarski čisti prihod po ha i kod njega iznosi 180 Din, pa će premđ tome i posjednik B plaćati! u ime osnovne i dopunske državne zemljarine iznos od 1800 + 1080 = 2.880 Din. Međutim posjednik B ne vodi potrajno šumsko gospodarenje, već gospodari prekidno. U doba promatranja sve šumske površine su pošumljene, a sve sastojine stare su 1 godinu. Pošto B gospodari u prekidnom gospodarenju, a šume još nisu zrele, to B ne dobija od šume nikakovih prihoda. Radi ujednostavljenja situacije pretpostavljamo, da ni! posjednik A kao ni B ne prima od proreda nikakovih prihoda. Ova teoretska pretpostavka nije u suprotnosti sa ekonomskom praksom, jer je poznato, da velika većina naših šuma ne može da se redovito proređuje, jer nema mogućnosti da se taj materijal unovči, pa bi troškove provađanja prorede bili veći! od utrška za dobiveni materijal. Pa i! naš poreski zakon ne sadrži nikakovih odredaba u pogledu prihoda od proreda, znači: ne računa sa tim prihodima. Suprotstavimo sada ekonomsku situaciju ovih dvaju posjednika šuma A i B. Imaju šume jednakog boniteta, iste vrsti drva, gospodare u istoj ophodnji ii plaćaju jednaki godišnji iznos državnih poreza. Jedina je dakle razlika između njih ta, što A gospodari potrajnim načinom, a B prekidnim načinom. Dok A svake godine posiječe po 1 ha šume, kojil mu odbacuje čisti prihod od 18.000 Din, to B kroz 100 godina ne siječe ništa, a nakon toga posiječe čitavu površinu od 100 ha, pa dobija od te sječe čisti! prihod od 18.000 X 100 = 1,800.000 Din. U godini, kada mu taj prihod stigne, neće plaćati nikakav veći porez nego i dotle, jer kod nas posjednici šuma plaćaju samo neposredni porez na prihod od zemljišta. Dakle će B i u toj godini, kada će primiti čisti prihod od 1,800.000 Din, plaćati porez u iznosu od samo 2.880 Din. ili samo 0,16%! od ostvarenog prhoda. Ovo je neke vrste ekonomska prednost posjednika B spram posjednika A, za kojeg smo izračunali, da mora svake godine plaćati 16% od ostvarenih prihoda u ime državnih poreza. Toj prednosti posjednika B stoji na drugoj strani jedna okolnost, koja je sa ekonomskog stanovišta veoma važna. Istina je, da će posjednik B, kada bude šuma zrela za sječu, plaćati samo 0,16% od prihoda u ime državnih poreza, ali će zato morati on da plaća 100 godina porez, a da mu šuma ne odbacuje nikakvog prihoda. Sto godina je dugačak vijek, ako ga mjerimo i uporedimo sa dužinom ljudskog života. Predvidno će se izmijeniti tri ljudske generacije na posjedu te šume, sve te tri generacije, — ako dobu jedne generacije računamo sa 33 godine — plaćati će poreze, a onda će doći četvrta generacija, koja nije ništa uložila u tu šumu, i pokupit će plodove truda iz žrtava svojih predaka. Posjednik mlade šume mora plaćati porez na prihod od zemljišta, makar mu takav prihod stvarno ne pritiče. Istina je, da šuma prirašćuje, svake se godine uveća drvna masa za neki! iznos kubnih metara, ali tu drvnu masu posjednik šume ne može separirati od zemljišta, na kojem je nastala, već mora čekati da se dovrši produkcijoni! proces, a to će biti tek nakon 100 godina, ako je šuma sada 1 godinu stara. 537 |