DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 21 <-- 21 --> PDF |
reske vlasti. Ovo povjerenstvo ima zadaću da po načelu analogije odredi zakupninu, koja bi se mogla polučiti, kada bi se takovo zemljište izdalo u zakup. Tek u sasma iznimnim slučajevima, kada se nikako ne može posrednim uporedivanjem odrediti zakupna cijena pojedinih zemljišta, onda se pristupa izravnom računskom određivanju te cijene, time da se ocijeni prihodna sposobnost tog zemljišta, odbiju se troškovi obradbe itd. Međutim i ovakovim načinom ustanovljena zakupna cijena zemljišta nije identična sa našim pojmom katastarskog čistog prihoda, jer zakupna cijena uvijek mora da je manja od katastarskog čistog prihoda. Zakupnik, koji plaća zakupninu, mora i nakon toga od svog rada izvući toliku korist, da mu se uzimanje u zakup isplati. Porez, na zemljište plaća vlasnik istog, a zakupnik je oporezovan porezom na dohodak. Smatrao sam potrebnim, da se osvrnem na ove prilike u nekim evropskim zemljama, jer se u ekonomskoj literaturi još i danas vodi polemika o tome, da li se porez na zemljište ima razrezivati na osnovu zemljišne rente ili pak na osnovu katastarskog čistog prihoda. Tako i E n dre s zastupa mišljenje, da šume, koje se gospodare u prekidnom gospodarenju, treba oporezovati na bazi zemljišne rente, a one šume, u kojima se gospodari potrajnim načinom, da treba oporezovati na bazi čistih godišnjih prihoda, dakle na bazi šumske rente. Pod šumskom rentom Endres razumijeva sumu od zemljišne rente plus kamata od kapitala, što ga predstavlja drvna zaliha. Naše je mišljenje, da se izbor poreske osnovice ne može odrediti na osnovu nekih teoretskih spekulacija. Taj izbor u najvećoj je mjeri ovi san o konkretnim prilikama u pojedinim državama. U Engleskoj i Fran cuskoj gdje je zakupna cijena zemljišta općenito uzevši poznata i tačno određena veličina, najpraktičnije je da se oporezivanje zemljišta vrši na toj osnovici. Međutim, kada bismo mi htjeli da oponašamo napredne na rode i kada bismo i kod nas zakonskim odredbama normirali takovu po resku osnovicu, izazvali bismo time neku neopisivu administrativnu zbrku, jer nitko ne bi mogao znati, šta je zapravo zakupna cijena zem ljišta, jer kod nas zakupnički sistem nije uobičajen. Zemljišna renta je u praktičnom gospodarstvu Francuske i Engle ske posve određen pojam. Međutim ako bismo taj pojam htjeli odrediti na osnovu teoretske ekonomske nauke, naišli bismo na neočekivane za preke. U ekonomskoj literaturi pojam zemljišne rente po prvi puta su srećemo u radovima ekonomske škole fiziokrata. Kako je poznato, ova ekonomska škola pojavila se u Francuskoj kao reakcija na ekonomski sistem merkantilizma. Zemljišna renta bila je već tada u Francuskoj prak tični ekonomski pojam, čije značenje nije bilo dvoumno, dokgod taj pojam nisu prihvatili i počeli obrađivati ekonomski teoretičari. Fiziokrati su naime na osnovu pojave zemljišne rente nastojali dokazati, da samo po ljoprivreda stvara nove vrijednosti, a svi ostali staleži troše plodove, koje su stvorili zemljoradnici. Temu zemljišne rente od fiziokrata preuzeo je Riccardo, koji je stvorio poznatu svoju teoriju o zemljišnoj renti. Prema Riccardu je zemljišna renta diferencija prihodnih sposobnosti najboljeg i najlošijeg zemljišta, koje se obrađuje na području neke ekonomske cjeline. Protiv Riccardove teorije digli su se mnogu ekonomski teoretičari, među inima i američki nacijonalni ekonom Carey, koji je postavio svoju protuteoriju. 535 |