DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 20 <-- 20 --> PDF |
obično zbog toga naziva »zemljišnom rentom«, za razliku od renta, koje mu pritječu od novčanih kapitala ili dionica industrijskih preduzeća. Zemljišna renta u tom praktičnom gospodarskom smislu je posve odre đen pojam, a u krajevima, gdje je uobičajen zakupnički sistem, poznata je i poprečna veličina te rente za jedinicu površine razniih zemljišta. Zakupnički sistem je izravni nasljednik feudalizma, koji je u sred njem vijeku vladao u čitavoj Evropi. Feudalizam je u nekim krajevima Evrope zadržao svoj prvobitni oblik sve do polovice 19. stoljeća, kada je likvidiran zakonima o oslobođenju kmetova, kojim je zakonima pred viđena i agrarna reforma i segregacija, te je poljoprivredno, a i šumsko zemljište dospjelo u ruke zemljoradnika, koju su već i dotle obrađivali to zemljište. Tako je u srednjoj Evropi, a prije svega na području bivše Austro-Ugarske, nastao brojno jaki stalež seljačkih maloposjednika, koji su svaki za sebe obrađivali svoje vlastito zemljište. Uzimanje u zakup tuđeg zemljišta samo se iznimno dešava i nema neke opće ekonomske važnosti. Zemljišna renta je u tim krajevima pojam, kojem je značenje poznato samo iz knjiga. Tome nasuprot se je feudalizam u Engleskoj, Francuskoj i Italiji već odavna evolucijonirao i razvio u zakupnički sistem. Feudalna vlastela su ostala vlasnicima ogromnih kompleksa zemljišta, ali njihovi kmetovi su postali slobodni građani. Nisu više potpadali pod oblast zemaljske gospode, koja su nekada imala pravo sudovanja nad njima, nisu više trebali da besplatno obrađuju vlastelinsku zemljište, a niti su bili dužni da daju desetinu od priroda, koji su dobili od zemljišta, koje je predstavljalo njihov stalni posjed, ako i ne vlasništvo. Ekonomski problem obrađivanja ogromnih vlastelinskih zemljišta riješen je na bazi slobodne pogodbe. Vlastelin, u mjesto da se muči sa svojim kmetovima i da od njih ubire desetine i ostala podavanja, sklopio je sa bivšim kmetom pogodbu o iznosu godišnje zakupnine, uz koju je zemljoradniku ustupio zemljište radi iskorišćavanja. Na taj način zadovoljne su bile obe stranke, a okolnost da se je taj sistem održao i danas u najnaprednijim evropskim državama, kao što su Engleska i Francuska, svjedoči nam, da taj sistem ima značajnih nekih prednosti, koje nama nisu poznate. Karakteristično je, da u tim naprednim evropskim državama nisu smatrali potrebnim da provedu agrarnu reformu u cilju da zemlja dođe u ruke onog, koji ju obraduje. Razumljivo je, da u tim zemljama nije toliko važna karakteristika pojedinog zemljišta cijena, uz koju se to zemljište može prodati, koliko je važna karakteristika ona cijena, uz koju se to zemljište može izdati u zakup. Na isti način, kako mi znamo, koja je prodajna cijena svakog zemljišta, tako u Francuskoj ili Engleskoj mora da znadu cijenu, uz koju se može zemljište izdati u zakup, znadu dakle zemljišnu rentu, koju odbacuje pojedino zemljište. Nije stoga za čudo, što je u francuskom poreskom zakonodavstvu uzeta kao osnovica za oporezivanje prihoda od zemljišta baš ova zemljišna renta. U Francuskoj se porez ne plaća na osnovu katastarskog čistog prihoda, katastar zemljišta služi samo u svrhu evidentiranja pojedinih parcela i u cilju, da se zna situacija tih parcela. Veličina zemljišne rente određuje se u prvom redu iz akata, to jest iz zakupnih pogodaba. U slučaju da takovih pogodaba nema, onda određuje zemljišnu rentu pojedinih parcela općinski načelnik sa odbornicima i predstavnikom po 534 |