DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Na drugoj strani vidimo, da je u krajevima, gdje je razvijena industrija i trgovina, prosječni! iznos radničke nadnice znatno veći nego u čisto poljoprivrednim krajevima. ´;Visina nadnice u industriji Izravno utječe i na nadnicu u poljoprivredi. Zemljište, koje se isplatilo obrađivati, dok su cijene radnika bile niske, postaje nepodesno za poljoprivredu, ako se cijene nadnica povise, ma da se bonitet i prinosna sposobnost zemljišta nije ni u čemu promjenila. U alpinskom području bivše Austrije opažena je pred rat značajna pojava, da se površina šuma trajno širi na račun poljoprivrednog zemljišta. Kupovani su čitavi seljački posjedi, koji su nakon toga pošumljeni. I u Sloveniji se u današnje doba opaža slično kretanje, i ako manje izrazito. Najviše dolazi taj pokret do izražaja u tome, što se seoski pašnjaci postepeno pretvaraju u šume. Zemljišta, o kojima se radi, ne mogu se označiti kao apsolutno šumsko tlo, sposobna su i za oranice, ali se ne iskorišćuju u tu svrhu, jer se to ne isplati. Na osnovu gornjih razmatranja dolazimo do zaključka, da sama činjenica, da je za oranice slabijih bonitetnih razreda iskazan manji katastarski! čisti prihod nego za susjedne šume, ne dokazuje ništa, a naročito se iz toga ne može povući općeniti zaključak, da naš katastar ne valja. Međutim i ovdje postoji teoretska mogućnost, da je katastarski čisti prihod zaista nepravilno izračunan, zbog paušalnog postupka, ali to bi trebalo za svaki konkretni! slučaj posebice dokazati. Nadalje su se svi šumarski stručnjaci složili u tome, da bi privremene poreske olakšice, koje su za vrijeme ekonomske krize donesene za oranice i livade, trebalo protegnuti i na šume. Mišljenja sam, da ove olakšice nisu uskraćene šumama zbog toga, jer se htjelo protežirati poljoprivredu na račun šumarstva, već zato, jer su bili mjerodavni čisto fiskalni! interesi državne uprave. Spomenute olakšice su dane za oranice i vinograde u finansijskom zakonu za godinu 1935/36, te su naknadno u finansijskim zakonima produbljivane. Spomenute olakšice dane su na zahtjev, koji su stavljali seljaci preko svojih narodnih poslanika, a zemljoradnici su u prvom redu imali u vidu porez na poljoprivredno zemljište, koji je porez u apsolutnom iznosu i mnogo veći od poreza na šume. Državni fiskus nije imao interesa, da daje treće olakšice, nego što su tražene, pa je tako izostavljena odredba, koja bi se odnosila na šume. Međutim da su objektivno ocjenjivane ekonomske prilike, onda bi za šume svakako trebalo dati bar one olakšice, koje su dane za oranice i vinograde, jer je pad cijena šumskim proizvodima u tim godinama bio još i veći nego kod cerealija. Trebalo bi stoga da posjednici šuma udvostruče svoj napor, da i za sebe ishode one olakšice, koje su dane za neke grane poljoprivrede. Doduše pojavljuje se pitanje, da li se isplati poduzimati takove napore, i da li je umjesno vezati se na poljoprivredu u pogledu olakšica, koje su dane finansijskim zakonima, kada su te sadanje olakšice samo privremenog značaja. Ako ministar finansija propusti da produlji važnost olakšica iz ranijih finansijskih zakona, to one automatski otpadaju. Nije bezrazložno mišljenje mnogih stručnjaka, da bi mjere za sanaciju šumske privrede trebalo postaviti na solidnije osnove. Oslobođenje od poreza kultura do 30 godina starosti ili oslobođenje od poreza kultura na kršu do 40 ili 60 godina starosti bilo bi vrlo korisno šumskoj privredi, jer te šume stvarno ne donose nikakove ili 532 |