DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 17 <-- 17 --> PDF |
konkretnih podataka u tom pravcu. Iz tih podataka vidimo, da je katastarski čisti prihod od šuma II. i III. klase boniteta nešto veći od katastarskog čistog prihoda susjedne oranice VII. ii VIII. klase boniteta, a u nekim slučajevima i V. i ii VI. klase boniteta oranica. Ako promatramo ljestvice katastarskog čistog prihoda, koje izdaje ministarstvo finansija, odelenje za katastar ii upravu državnih dobara, onda vidimo da se razmjerno često dešava, da je katastarsku čisti prihod oranica VII. i VIII. klase boniteta veći od prihoda od šuma I., II., pa ji III. klase boniteta u istom srezu. Iz ovoga se povlači zaključak, da je u našem katastru nepravilno obračunan prihod od šuma spram prihoda od oranica. Međutim na ovaj način dokazivanja nepravilnosti zemljišnog katastra mora se primjetiti slijedeće: Bezuslovno važi opće pravilo, da produkcija cerealija u prosjeku odbacuje znatno veći čisti prihod od zemljišta, nego što je u stanju da ga poluči šumsko gospodarstvo. Ovo stanje stvari toliko je puta već dokazano ii teoretski i praktički na osnovu statističkih podataka, tako da na tom pitanju ne treba gubiti vrijeme. Međutim ne smije se gubiti iz vida, da je ovo ekonomsko pravilo opće prirode. Ovdje se suprotstavljaju dvije prirodne grane kao takove, ali ovo pravilo ne znači, da šumsko gospodarstvo na konkretnoj stojbini u svakom slučaju mora da odbacuje manji čisti prihod od zemljišta, nego što bi ga odbacila poljoprivreda na tom istom zemljištu. Za apsolutno šumsko zemljište znamo, da uopće, nije podesno za poljoprivredno iskorišćavanje, dakle na tom zemljištu šumsko gospodarstvo odbacuje veći čisti prihod, nego što bi ga odbacila poljoprivreda, ako bi se takovo gospodarstvo pošto poto htjelo uvesti. Ali i: na relativnom šumskom tlu imamo slučajeve, gdje je uzgoj šuma rentabilniji nego uzgoj cerealija. Uzgoj cerealija traži mnogostruko veću upotrebu ljudske radne snage. nego što je to slučaj u šumarstvu. Ako je plodnost dotičnog poljoprivrednog zemljišta slabija, ako se radi n. pr. o oranicama VII. ili VIII. bonitetnog razreda, a uz stanovite uslove i o oranicama V. i VI. bonitetnog razreda, onda vrijednost konačnih produkata (cerealija) samo u slaboj mjeri vraća troškove uložene u obradu. Čisti zemljišni prihod je manji1, nego što bi bio, kada bi se na tom mjestu uzgajala šuma, jer manju vrijednost produkata nadoknadi i premaši dobitak, koji je polučen time, da za uzgoj šume nije potrebno u tolikoj mjeri trošiti ljudsku radnu snagu. Osim apsolutnog šumskog tla u biološkom pogledu morali bismo razlikovati i apsolutno šumsko tlo u ekonomskom pogledu. Ova dva područja rijetko se kada podudaraju. U krajevima na niskom stepenu kulture ljudska radna snaga slabo se cijeni, a na drugoj strani imaju životne namirnice veću cijenu nego u krajevima sa razvijenom privredom. Posljedica takovog stanja jeste, da ekonomski: subjekti smatraju, da su postigli ekonomsku korist poljo privrednim iskorišćenjem onih zemljišta, koja bi svaki šumar proglasio kao apsolutno šumsko tlo. Prividni ekonomski uspjeh je rezultat velike važnosti, koja se pridaje i manjim količinama životnih namirnica — žita, krumpira ltd-, dok se ljudski rad slabo cijeni, jer taj rad donosi slabe koristi. U privredno i kulturno zaostalim krajevima naše države iskori šćuju se u poljoprivredi takova zemljišta, koja seljaci iz bogatijih kra jeva ne bi htjeli obrađivati. 531 |