DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1939 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Osim toga treba uvažiti, da komisije za utvrđivanje katastarskog čistog prihoda odnosno za utvrđivanje količnika u krajevima, gdje je postojao katastar zemljišta, nisu bile obvezane da analiziraju prihodnu sposobnost svih vrsta kultura i svih njihovih boniteta, već su izabrale nekoje kulture, za njih izračunale količnik, pa se je onda pomoću tih količnika izračunao količnik grupe. Praksa komisija bula je takva, da se nije izračunavao količnik za šume. Komisija za utvrđivanje prihoda od zemljišta, koja je obrazovana na temelju propisa 51. 21. zakona o neposrednim porezima, donijela je naime zaključak, da se količnik nema izračunavati za šume, jer bi takovo izračunavanje zahtjevalo il suviše vremena, a prihodne prilike kod šumarstva su veoma komplikovane. Tako je došlo do toga, da kod stvaranja novog zemljišnog katastra odnosno kod izračunavanja čistog katastarskog prihoda od šumskog zemljišta šume u stvari nisu ni! istraživane u pogledu svoje prihodne sposobnosti u sadanje doba. c) U čl. 22. uredbe o djelokrugu rada komisija za utvrđivanje prihoda od zemljišta nalazimo uputstva u pogledu izračunavanja čistih prihoda od šuma. Ovdje nalazimo i slijedeći pasus: »Kako su za sreske tipove šuma uzete većinom šumske parcele raznih javnih tijela (država, općine) i vlastelinstava, to će državni organi prikupiti sve potrebne podatke u prvom redu od dotičnih šumskih nadleštava i uprava«. I ako se ova uputstva u praksi nisu izvršivala, ipak su važna sa načelnog stanovišta. Smatram, da je ova odredba uredbe u protivnosti sa propisom čl. 16. stav 2. zakona o neposrednim porezima, koji! propisuje odnosno definira katastarski čisti prihod kao novčanu vrijednost srednjeg prinosa zemljišta, koji se može uz običn o gospodarenje postići. Uredba u stvari pretpostavlja, da šumsko gospodarstvo, kako ga nalazimo kod države, imovnih općina ili vlastelinstava, predstavlja obični način gospodarenja, koji prema tome odbacuje i srednje prihode. Međutim poznato je, da su ta šumska gospodarstva najnaprednija, jer raspolažu sa dovoljno stručnjaka. Kada se stavljaju kao osnovica za određivanje šumskih prihoda, to ovo znači, da se srednj i prinos proračunava na osnovu gospodarskih prilika naših najbolj e upravljanih šuma. Ogromna većina naših posjednika šuma ne može da postigne te prinose, jer nemaju stručne uprave i jer nemaju dovoljno kapitala, da bi se bavili intenzivnim šumskim gospodarenjem. Racijonalnil šumski gospodar na osnovu takovog stanja stvari ne može da postigne neki višak prihoda kao nagradu za svoju privrednu djelatnost, jer su njegovi najviši mogući prihodi uzeti kao normala, od koje se plaća porez, a kapitalno slabiji posjednici! šuma, koji nemaju stručne uprave, ne mogu da poluče one prihode, za koje ih zadužuje država prigodom obračunavanja katastarskog čistog prihoda. Međutim se u ekonomskoj literaturi ističe kao glavna prednost osnovnih poreza (Grundsteuer) njihova uzgojna djelatnost. Time da država utvrdi! neki srednji prihod od zemljišta kao bazu za oporezivanje, daje ambicijoznim gospodarima mogućnost da postignu neki višak prihoda, koji faktično nije oporezovan. Na drugoj strani! mora nemarni gospodar plaćati porez i! na one prihode, koje nije ostvario zbog svog nehaja. Ova uzgojna djelatnost osnovnih poreza otpada u onom slučaju, kada su kao poreska 529 |