DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1939 str. 79 <-- 79 --> PDF |
njegovana šuma može godišnje dati« (... was ein Wald bei einer forstmässigen Behandlung alljährlich an Holz abgeben kann«). Osim toga tu se često ističe, da se u svim1 slučajevima moraju u obzir uzeti mjesne prilike i druge okolnosti šume. Te prilike i odnosi imaju se stručno obrazložiti i priložiti elaboratu procjene šume. Kako vidimo, stvaraoci Kameralne takse imali su nakanu, da dadu elastična uputstva za jednoličan postupak kod određivanja vrijednosti šuma. Pojam »Austrijska kameralna taksa« potječe iz Ceske i Moravske, gdje su šume tada bile najbolje uzgajane, a taj metod najviše upotrebljavan. Dokazuje nam to okolnost, da su u odboru petorice bila dva poglavara iz Češke i Moravske (Prag i Brno). Uopće je poznato, da je šumarstvo Češke i Moravske bilo najnaprednije u bivšoj Austriji. Tamo je bila i najstarija šumarska škola (Platten, 1773—1791 g.) kao i najstarije šumarsko udruženje (1848) u bivšoj Austriji. Prvi pokušaji reforme Austrijske kameralne takse došli su opet iz Moravske. Nadšumarnik J. Böh m prvi je predložio jednostavniji način određivanja normalne drvne mase (fundus instructus). Usput spominjemo, da težnje pojedinih reformatora za popravak Kameralne takse imaju često svoj izvor više u zabludama i šablonskom primjenjivanju metoda u praksi, nego li u samoj biti toga metoda. Važno je istaknuti, da je spomenuti Böh m prvi predložio, da se normalna drvna masa šume može uzeti da iznosi polovinu mase, koju bi na dotičnoj površini iskazivala za sječu zrela sastojina ( " ~ z ´ ~2~J To je on obrazložio i grafički sa slikom pravokutnog trokuta, koja još danas služi u teoriji nauke o uređivanju šuma za prikazivanje normalne drvne mase. Značajno je, da je bečka dvorska koncelarija za domene taj B ö h m o v predîog najprije otklonila, a poslije ga (god. 1810) prihvatila i svima pokrajinama na upotrebu preporučila. Od tada ´zapravo počinje upotreba Kameralne takse u svrhe uredivnja šuma tj. za određivanje veličine etata i osiguranja trajnosti prihoda šume. Taj početak predočuje novu epohu nauke o uređivanju šuma. Počeli su nastajati normalno-zališnii metodi za uređivanje šuma. Njima se pokušavalo popraviti Austrijsku kameralnu taksu. Međutim je oni u stvari niisu popravili, pošto nisu imali što popraviti, jer su njeni principi bili jasni i logični. Razni reformatori unašali su time više zbrke nego jasnoće u ovaj predmet. Prvi je bio Emil Andr é (1823 g.), koji je sistematski razradio metod Kameralne takse, te razliku između zbiljne mase i normalne mase, bilo to u pozitivnom ili negativnom smislu, razdijelio sa godinama ophodnje iu) kao vremenom izravnanja masa. I poslije toga bila je Kameralna taksa i dalje strogo kritizirana, a uporedo (s time razvijala se nauka o uređivanju suma. To je trajalo sve do druge polovine 19. vijeka, kada se spoznalo, da je za uređivanje šume mnogo važnije njeno uređenje po prostoru, nego prosto izračunavanje etata formulom. Na taj se način sve više širio metod »Razmjera dobnih razreda i sastojinskog gospodarenja« u zemljama naprednog šumskog gospodarenja, gdje još i danas postoji. U svom primarnom obliku Austrijska kameralna taksa i dalje se upotrebljava za brzo određivanje etata kao i vrijednosti vlastelinskih šuma (fideikomisi) prigodom diobe i izravn,anja u pravima nasljedstva. 487 |