DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1939 str. 77 <-- 77 --> PDF |
kasnije vrijedila i za procjenu vrijednosti! državnih šuma, koje su se u bivšoj Austriji sve do god. 1870 prodavale. Bili su pozvani mnogi stručnjaci! da predlože svoja mišljenja višoj vlasti!, kako treba da se vrijednost šuma određuje. Njihova mišljenja su se jako razilazila, pa je radi toga car Josip II zatražio mišljenje od poglavara pokrajinskih uprava i najviših šumarskih činovnika, kako se treba vršiti procjena šuma. To su bili: Lehrbach (nadšumarnik), Kaschnitz (Brno), Holzmeister, Erben (Prag) i A i n s e r (Galicija). Svih pet pozvanih lica bila su mišljenja, da se vrijednost šuma ima procjenjivati po njihovoj prihodnoj sposobnosti. Samo je Holz meiste r bio mišljenja, da se vrijednost sastojina î zemljišta ima razlučeno provesti. Kako vidimo, bila su već onda postavljena dva mišljenja, tj. da se vrijednost šume kao organske cjeline može odrediti po rentovnoj vrijednosti!, odnosno kapitaliziranjem šumske rente, ili razlučeno po vrijednosti zemljišta i po vrijednosti sastojina. Ovo posljednje mišljenje vrijedi još il danas kao osnovka nauke o računanju vrijednosti šuma. Mišljenje spomenutih najviših državnih funkcionara dvorske kancelarije služilo je kao osnovka za izgradnju metoda poznatog pod imenom »Austrijska kameralna taksa«. Qlavne smjernice njihovih pogleda bile su ove: Vrijednost šume može se odrediti na osnovi! čistog godišnjeg prihoda, tako da se taj prihod kapitalizira s pomoću nekog kamatnjaka. To: sve u pretpostavci, da se šumsko tlo ne može upotrijebiti u koju drugu svrhu, te da se godišnji čisti prihod šume ispravno odredi. U tu svrhu treba izmjeriti površinu šume, te stručno utvrditi duljinu vremena, u kojem će šuma na istom zemljištu moći da postigne svoju zrelost. Osim toga valja utvrditi onu vrst drva, koja se na dotičnom zemljištu može najbolje uzgajati. Za tako izabranu vrst drva odredi se njena masa u klaftrima po jutru il na cijeloj površini šume. Zato treba u šumi zreloj za sječu na primjernoj plohi u površini od XA, .. ili 1 jutra sva stabla posjeći i drva u klaftre složiti. Ako šuma slučajno nije za sječu zrela, to se na drugom mjestu, na zemljištu jednake dobrote, potraži šuma, koja je za sječu zrela. Ustanovljenu drvnu masu u klaftrima treba podijeliti brojem godina starosti posječene šume, te se tako dobije prosječni godišnji prirast šume. Ako se taj prosječni godišnji prirast šume umnoži sa cijenom drva na panju, dobije se godišnji! sirovi prihod šume. Čisti godišnji šumski prihod dobije se tako, da se od sirovog prihoda odbiju godišnji upravni troškovi. Ako se tako dobiivenil čisti šumski prihod sa određenim kamatnjakom kapitalizira (»zu Kapital geschlagen«), dobije se vrijednost šume. To mišljenje spomenute petorice pokrajinskih poglavara 0 načinu procjene vrijednosti šuma prihvatila je vrhovna uprava državnih dobara, te ga proglasila »normalom« za određivanje vrijednosti šuma, koje se stručno njeguju i upravljaju. Za one šume, kojima se valjano ne upravlja, treba utvrditi! njihovo sadanje stanje odnosno ispitati, koliko se vrijednost tih šuma udaljuje od vrijednosti1 stručno njegovane šume. U odnosnoj »normali« bio je naveden primjer: šuma od 100 jutara površine, koja godišnje daje 100 klaftri, ili kroz turnus od 100 godina 10.000 klaftril drva od stabala zrelih za sječu. Ako je čisti godišnji prihod 100 485 |