DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1939 str. 76 <-- 76 --> PDF |
Pri reševanju teh problemov bi bilo pa treba na eni strani pooštriti predpise za dosego pooblaščenja glede večletne dejanske prakse v vseh gozdnih in lešo industrijskih panogah gospodarstva, na drugi strani pa gozdarskemu nadzornemu osebju zagotoviti tako eksistenco, da se lahko mirno in temeljito posveti svoji in zgolj nadzorni strokovnii službi v terenu. Nadzorna oblast sama bi morala v interesu gospodarstva propagirati institucijo poobl. gozd. inženjerjev in jih čim bolj pritezati k sodelovanju zlasti tam, kjer oblast sama težko poseže v razvoj zaradi neprožnega državnega aparata, ki s svojimi pravilniki in predpisi nikakor ne dohaja koraka časa. Ne zakon o poobl. inženjerjih je potreben novelizacije, temveč v izdatni meri zakon o gozdih, ki bi se moral poleg drugega spremeniti v okvirni zakon, da bi mogel ustrezati svojemu pravemu namenu. RÉSUMÉ. L´auteur traite ici quelques problemes de la profession des Ingénieurs forestiers concessionnés en Yougo-Slavie. Prof. Dr ĐURO NENADIĆ (Zagreb): AUSTRIJSKA KAMERALNA TAKSA I NJEN 150-GODIŠNJI JUBILEJ (150 ANNÉES DE LA „TAXATION CAMERALE AUTRICHIENNE") Prošle, 1938 godine navršilo se 150 godina od postanka metoda Austrijske kameralne takse, koji čini temelj normalno-zališnim metodima za određivanje visine godišnjeg etata šuma. Od interesa će biti za nas, ako ukratko izložimo historijski postanak i podvučemo važnost ovog metoda za razvitak nauke o uređivanju šuma. Pri tomu ćemo se držati izvoda iz članka prof. dr. tog. Eduarda Kratscha-Reichstadta : »150 Jahre österreichische Kameraltaxationsmethode« (Tharandter forstliches Jahrbuch, 1939, Heft 2, S. 104). God. 1782, za vladavine Josipa II (sina Marije Terezije), počeli su se dokidati katolički! samostani u bivšoj Austro-Ugarskoj monarhiji. Prostrane šume i poljoprivredna zemljišta tih samostana uzela je država u svoju upravu. Ona je ta imanja procjenjivala i prodavala u korist novoosnovane »Vjerozakonske zaklade rimokatoličke crkve«. Tako je činjeno i u Hrvatskoj, gdje su velika bogatstva reda Jezuita zaplijenjena i u korist »Vjerozakonske zaklade« privedena. Vrijednost šuma u to vrijeme određivala se po upotrebnoj vrijednosti! starih sastojina. Pošto su u času procjene imale vrijednost samo stare i za sječu zrele sastojihe, to vrijednost mladih sastojina kao i vrijednost zemljišta nisu uopće dolazile u račun. Između državnih organa, koji su šume procjenjivali, dolazilo je do čestih suprotnosti i nesporazumaka. To je dalo povoda za izdanje posebne uredbe, kojom je propisan način procjene vrijednosti samostanskih šuma. Ta je uredba 484 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1939 str. 77 <-- 77 --> PDF |
kasnije vrijedila i za procjenu vrijednosti! državnih šuma, koje su se u bivšoj Austriji sve do god. 1870 prodavale. Bili su pozvani mnogi stručnjaci! da predlože svoja mišljenja višoj vlasti!, kako treba da se vrijednost šuma određuje. Njihova mišljenja su se jako razilazila, pa je radi toga car Josip II zatražio mišljenje od poglavara pokrajinskih uprava i najviših šumarskih činovnika, kako se treba vršiti procjena šuma. To su bili: Lehrbach (nadšumarnik), Kaschnitz (Brno), Holzmeister, Erben (Prag) i A i n s e r (Galicija). Svih pet pozvanih lica bila su mišljenja, da se vrijednost šuma ima procjenjivati po njihovoj prihodnoj sposobnosti. Samo je Holz meiste r bio mišljenja, da se vrijednost sastojina î zemljišta ima razlučeno provesti. Kako vidimo, bila su već onda postavljena dva mišljenja, tj. da se vrijednost šume kao organske cjeline može odrediti po rentovnoj vrijednosti!, odnosno kapitaliziranjem šumske rente, ili razlučeno po vrijednosti zemljišta i po vrijednosti sastojina. Ovo posljednje mišljenje vrijedi još il danas kao osnovka nauke o računanju vrijednosti šuma. Mišljenje spomenutih najviših državnih funkcionara dvorske kancelarije služilo je kao osnovka za izgradnju metoda poznatog pod imenom »Austrijska kameralna taksa«. Qlavne smjernice njihovih pogleda bile su ove: Vrijednost šume može se odrediti na osnovi! čistog godišnjeg prihoda, tako da se taj prihod kapitalizira s pomoću nekog kamatnjaka. To: sve u pretpostavci, da se šumsko tlo ne može upotrijebiti u koju drugu svrhu, te da se godišnji čisti prihod šume ispravno odredi. U tu svrhu treba izmjeriti površinu šume, te stručno utvrditi duljinu vremena, u kojem će šuma na istom zemljištu moći da postigne svoju zrelost. Osim toga valja utvrditi onu vrst drva, koja se na dotičnom zemljištu može najbolje uzgajati. Za tako izabranu vrst drva odredi se njena masa u klaftrima po jutru il na cijeloj površini šume. Zato treba u šumi zreloj za sječu na primjernoj plohi u površini od XA, .. ili 1 jutra sva stabla posjeći i drva u klaftre složiti. Ako šuma slučajno nije za sječu zrela, to se na drugom mjestu, na zemljištu jednake dobrote, potraži šuma, koja je za sječu zrela. Ustanovljenu drvnu masu u klaftrima treba podijeliti brojem godina starosti posječene šume, te se tako dobije prosječni godišnji prirast šume. Ako se taj prosječni godišnji prirast šume umnoži sa cijenom drva na panju, dobije se godišnji! sirovi prihod šume. Čisti godišnji šumski prihod dobije se tako, da se od sirovog prihoda odbiju godišnji upravni troškovi. Ako se tako dobiivenil čisti šumski prihod sa određenim kamatnjakom kapitalizira (»zu Kapital geschlagen«), dobije se vrijednost šume. To mišljenje spomenute petorice pokrajinskih poglavara 0 načinu procjene vrijednosti šuma prihvatila je vrhovna uprava državnih dobara, te ga proglasila »normalom« za određivanje vrijednosti šuma, koje se stručno njeguju i upravljaju. Za one šume, kojima se valjano ne upravlja, treba utvrditi! njihovo sadanje stanje odnosno ispitati, koliko se vrijednost tih šuma udaljuje od vrijednosti1 stručno njegovane šume. U odnosnoj »normali« bio je naveden primjer: šuma od 100 jutara površine, koja godišnje daje 100 klaftri, ili kroz turnus od 100 godina 10.000 klaftril drva od stabala zrelih za sječu. Ako je čisti godišnji prihod 100 485 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1939 str. 78 <-- 78 --> PDF |
forinti, te ako se on kapitalizira sa 5%, dobije se vrijednost šume od 2.000 forinti. Kako se vidi, vrijednost šume bila je jednaka 20-strukom iznosu šumske rente {Wr. 20). Osim toga za taj je primjer bila određena normalna masa (fundus instructus) sa 5.250 klaftri. Na drugom primjeru pokazano je za šume, koje imaju veću ili manju normalnu masu od 5.250 klaftri, koliko se ima oduzeti odnosno dodati od normalne vrijednosti za 5.250 klaftri!. Ti! primjeri pokazuju, da se već onda slika normalne (idealne) šume upotrijebila kao mjerilo upoređivanja za vrijednost šume. Taj način određivanja vrijednosti šuma odgovarao je još i starijem shvaćanju poreskih vlasti! za odmjerivanje poreza na šumu. Ne može se prigovoriti logici i pravilnom shvaćanju spomenutih funkcionara državnih dobara pri postavljanju ovoga metoda za računanje vrijednosti šuma? Kod oporezivanja šuma mora se pravično postupati, te se konzervativni posjednik šume mora zaštititi protiv prekomjernog opterećenja šuma državnim dažbinama. Eto, zbog toga, vele spomenuti funkcionari, mora postojati neka normalna (pravilna!) slika šume za sve šume bez razlike vlasništva. I ako su spomenuti stvaraoci svoj metod smatrali najboljim, to su i pored toga isticali potrebu, da se u pojedinom slučaju imaju uzeti u obzir mjesne prilike i sadanje stanje šume (»wie er da steht«). Za šumu, koja nije za sječu zrela, odredi se vrijednost razmjerno prema vrijednosti od 2.000 forinti za 5.250 klaftri drva (fundus instructus). Tako se na pr. za šumu, koja ima masu od 3.000 klaftri, odredi vrijednost razmjerno prema gornjoj vrijednosti sa 1.143 forinta. Za taj se slučaj danas vrijednost šume određuje na posve drugi način. U mišljenju gore spomenutih poglavara državnih domena istaknuto je i to, zašto se vrijednost šumskog zemljišta ne određuje zasebno. To se ne čini zato, što je u šumskoj renti sadržan prihod zemljišta i sastojine zajedno, te njihovo razlučivanje nije moguće provesti. Vrijednost šume određena na osnovi šumske rente sadrži u sebi i vrijednost sastojina i vrijednost zemljišta. Spomenuto mišljenje datirano je sa 15. majem 1788. godine. Predsjednik vlade grof C h o t e k predložio je caru Josipu II to mišljenje (uz priloženje odvojenog mišljenja Holzmeistera ) na odobrenje. Carska odluka je donesena 7. jula 1788., te glasi: »Ich benehmige die Anträge der 4 Cameraladministratoren Lchrbach, K a schnitz, Erben und A i s n e r« — Joseph. Poslije toga izdana je »normala« od 12. jula 1788. g. za procjenu vrijednosti šuma za sve zemlje Austrije. U toj uredbi sadržani su pojmovi i stručni nazivi kao: površina šume, stanje šume i njena zrelost, vrst drva, drvna masa, prosječni sječivi prirast, šumska taksa, šumska renta itd., koji se nazivi još i danas upotrebljavaju kod računanja vrijednosti šuma. Najveća je pažnja poklonjena najstarijoj za sječu zreloj sastojini. Njena drvna masa predočuje godišnji etat. Ako se ta masa podijeli s godinama, dobije se prosječni sječivi prirast (hdz). U kasnijem teoretskom prosuđivanju doži´vila je Austrijska kameralna taksa više izmjena, što ćemo još istaknuti. Kako smo u uvodu istakli, Kameralna taksa je u početku trebala služiti potrebama za određivanje vrijednosti šuma. Pored toga u obrazloženju »normale« stoji i to, da se »odredi količina drva, koju valjano 486 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1939 str. 79 <-- 79 --> PDF |
njegovana šuma može godišnje dati« (... was ein Wald bei einer forstmässigen Behandlung alljährlich an Holz abgeben kann«). Osim toga tu se često ističe, da se u svim1 slučajevima moraju u obzir uzeti mjesne prilike i druge okolnosti šume. Te prilike i odnosi imaju se stručno obrazložiti i priložiti elaboratu procjene šume. Kako vidimo, stvaraoci Kameralne takse imali su nakanu, da dadu elastična uputstva za jednoličan postupak kod određivanja vrijednosti šuma. Pojam »Austrijska kameralna taksa« potječe iz Ceske i Moravske, gdje su šume tada bile najbolje uzgajane, a taj metod najviše upotrebljavan. Dokazuje nam to okolnost, da su u odboru petorice bila dva poglavara iz Češke i Moravske (Prag i Brno). Uopće je poznato, da je šumarstvo Češke i Moravske bilo najnaprednije u bivšoj Austriji. Tamo je bila i najstarija šumarska škola (Platten, 1773—1791 g.) kao i najstarije šumarsko udruženje (1848) u bivšoj Austriji. Prvi pokušaji reforme Austrijske kameralne takse došli su opet iz Moravske. Nadšumarnik J. Böh m prvi je predložio jednostavniji način određivanja normalne drvne mase (fundus instructus). Usput spominjemo, da težnje pojedinih reformatora za popravak Kameralne takse imaju često svoj izvor više u zabludama i šablonskom primjenjivanju metoda u praksi, nego li u samoj biti toga metoda. Važno je istaknuti, da je spomenuti Böh m prvi predložio, da se normalna drvna masa šume može uzeti da iznosi polovinu mase, koju bi na dotičnoj površini iskazivala za sječu zrela sastojina ( " ~ z ´ ~2~J To je on obrazložio i grafički sa slikom pravokutnog trokuta, koja još danas služi u teoriji nauke o uređivanju šuma za prikazivanje normalne drvne mase. Značajno je, da je bečka dvorska koncelarija za domene taj B ö h m o v predîog najprije otklonila, a poslije ga (god. 1810) prihvatila i svima pokrajinama na upotrebu preporučila. Od tada ´zapravo počinje upotreba Kameralne takse u svrhe uredivnja šuma tj. za određivanje veličine etata i osiguranja trajnosti prihoda šume. Taj početak predočuje novu epohu nauke o uređivanju šuma. Počeli su nastajati normalno-zališnii metodi za uređivanje šuma. Njima se pokušavalo popraviti Austrijsku kameralnu taksu. Međutim je oni u stvari niisu popravili, pošto nisu imali što popraviti, jer su njeni principi bili jasni i logični. Razni reformatori unašali su time više zbrke nego jasnoće u ovaj predmet. Prvi je bio Emil Andr é (1823 g.), koji je sistematski razradio metod Kameralne takse, te razliku između zbiljne mase i normalne mase, bilo to u pozitivnom ili negativnom smislu, razdijelio sa godinama ophodnje iu) kao vremenom izravnanja masa. I poslije toga bila je Kameralna taksa i dalje strogo kritizirana, a uporedo (s time razvijala se nauka o uređivanju suma. To je trajalo sve do druge polovine 19. vijeka, kada se spoznalo, da je za uređivanje šume mnogo važnije njeno uređenje po prostoru, nego prosto izračunavanje etata formulom. Na taj se način sve više širio metod »Razmjera dobnih razreda i sastojinskog gospodarenja« u zemljama naprednog šumskog gospodarenja, gdje još i danas postoji. U svom primarnom obliku Austrijska kameralna taksa i dalje se upotrebljava za brzo određivanje etata kao i vrijednosti vlastelinskih šuma (fideikomisi) prigodom diobe i izravn,anja u pravima nasljedstva. 487 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1939 str. 80 <-- 80 --> PDF |
Kod tih poslova privatno-pravne prirode učinjena je izmjena Kameralne tak.se u toliko, što se vrijeme izravnanja razlike u drvnim masama u ophodnji (u) skratilo na kraće vrijeme (a). Osim toga su se zbiljna masa i normalna masa počele određivati po prihodnim tablicama, koje su stvarane u drugoj polovini 19. vijeka, a dobiveni rezultati su se reducirali na konkretan obrast. U prvoj uredbi za uređivanje državnih šuma u Austriji od g. 1856. izradio je Rudolf F e i s t m a n t e 1 Austrijsku kameralnu taksu u ovom obliku: ZT, 4-Z V V e_ _ | _ {Zk = budući prirast na novoj normalnoj masi,-Z„ — zbiljni tečajni prirast; Vv> = zbiljna masa; Vn = normalna masa; u = ophodnja). Prirast il normalna masa određuju se po prihodnim tablicama. U tu je svrhu Feistmante l sastavio svoje posebne prihodne tablice, koje su i kod nas bile dugo u upotrebu. U drugoj uredbi za uređivanje državnih šuma od g. 1878. primjenjuju se lokalne prihodne tablice z,a određivanje masa, te se vrše redukcije na srednji obrast. Neosporna je činjenica, da je temeljna misao Austrijske kameralne takse služila kao snažan izvor .. razvitak nauke o uređivanju šuma kroz prošlih 150 godina, te da ona na svojoj važnosti do danas nije ništa izgubila. Smjer, u kojem se ova nauka razvijala, može se otprilike ocrtati ovako: Austrijska kameralna taksa išla je za uređenjem šuma po vremenu, te za određivanjem njenog potrajnog prihoda, a uređivanje šume po prostoru prepustila je brizi upravnika šume. Odmah u početku poklanja metod najveću pažnju masi i prirastu, te veličinu prihoda osniva na jakosti prirasta šume. Ta veličina prirasta je glavno mjerilo za prosuđivanje količine prihoda šume i! njegovo osiguranje u budućnosti. Površina \~.~)> kao regulator uživanja, do tada je nepoznata. Da su gornje veličine metoda za uređivanje šuma bile nedostatne, leži uzrok u tadanjem slabo razvitom stanju šumarske nauke uopće. Zbog toga se kod primjene metoda u praksi moglo lako griješiti. Naravno, da se mnogo griješilo i zbog toga, što se šablonskii računalo po formuli il što se dugo držao na snazi formulom izračunani etat, a nije se (iz komoditeta) htjelo preduzeti novo računanje veličina potrebnih u formuli za određivanje etata. ( -JL\ Samo u slučaju, ako se etat šume određuje po površini Ie — u I, nije potrebno novo određivanje etata. Kod svih drugih slučajeva određivanje etata formulom je neophodno potrebno. Nil dugo vrijeme z,a izravnanje masa, tj. čitavo vrijeme ophodnje, nije mana samo Austrijske kameralne takse, jer upravo u tom vremenu izravnavaju razlike u masama i šestarski metodi. U glavnom se može reći, da je Austrijska kameralna taksa ma tic a za sve druge normalno-zališne metode, počevši od najstarijeg 488 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1939 str. 81 <-- 81 --> PDF |
metoda Paulsen .a, zatim Hundeshagen a, Karla, G. Heyer a, F e il s t m a n t e 1 a, M i k 1 i t z a, pa do najnovijeg metoda G e h r hardta , koji je uredbom od god. 1938, propisan za uređivanje državnih šuma u Pruskoj, a koji glasi : Z 4-Z V V dot. za prebornu šumu: Drugim putem za određivanje etata šume pošlil su H. C o 11 a i G. L. H a r t i g, koji su uzeli površinu šume kao osnovku za određivanje količine njenog uživanja. Njihovi metodi poznati su pod imenom »Šestarski metodi i Kombinovani metod«. Kao sinteza između obje grupe metoda za uređivanje šuma izašao je metod »Razmjera dobnih razreda i sastojinskog gospodarenja« od J u d e i c h a, koji se danas, kako smo naprijed rekli, upotrebljava u zemljama naprednog šumskog gospodarenja. Odnos između etata, prirasta i mase šume ispunjava glavnu sadržinu metoda Austrijske kamcralne takse, a ujedno predočuje i osnovku nauke o uređivanju šuma. Doklegod bude šuma i šumarske nauke, ostat će ove tri veličine temelj šumskog gospodarstva. Upravo u današnje doba, kada se pored kvantiteta trrfži i visoki kvalitet drvne mase t. j . ekonomička masa, koja u šumi mora trajno postojati odnosno koja se po svim pravilima šumarske nauke mora u šumi uzgojiti, dolazi osnovna misao Austrijske kameralne takse izražena u »normali« od g. 1788 još danas do pune svoje važnosti. Ta je njena osnovn«a misao zdrava i od vječne trajnosti za osiguranje prihoda šuma. Trajnost prihoda šuma je elemenat kulture, koji traži od sadanje generacije odricanje od koristi iz šume za dobro i sreću buduće generacije. Samo ondje, gdje se ovaj princip u punoj mjeri uvažuje, može se govoriti o naprednom šumskom gospodarstvu. Na žalost moramo napomenuti, da se naše šumsko gospodarstvo radi prebrzih sječa starih sastojina od toga principa sve više udaljuje. Ta činjenica potakla nas je, da se na ovome mjestu osvrnemo na značajan 150-godišnji jubilej postojanja prve formule za izračunavanje etata, te da istaknemo želju, da naše šumsko gospodarenje već jednom krene ispravnom kolotečinom. RÉSUMÉ. A l´occasion de la 150eme année qu´existe ladite .méthode de l´aménagement des forets en Autriche et, par conséquant, dans la littérature forestiere de l´Europe centrale l´auteur esquisse l´idée fondamentale de la méthode et sa signification pour l´économie forestiere d´autrefois. 489 |