DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1939 str. 26 <-- 26 --> PDF |
daske, letve i letvice. Za to je granato drvo za ove svrhe neupotrebivo, pogotovu što se grane kod četinara nalaze u pršljenu, te se drvo na timmjestima najlakše prelama. Glavnu ali grešku čini ona grana, koja je nakon osušenja urasla. Ona se ne veže više sa vlakancima, već nakon isušenja ispada (crni ispadajući! čvorovi!). Takovo je drvo za izradu vrijednih dasaka neupotrebivo. Pogotovo drvo za blanjanje ne smije rmati crne ispadajuće čvorove, a ne smije imati! niti! previše zdravih uraslih grana, naročito ne velikih. »Daske iz srca pokazuju nelijepe krilate šare, postrane daske su većinom čišće od grana, ali se lakše vitlaju. Najbolji je način rezanje okomito na godove, ali su za to potrebne jače dimenzije oblovine. »Da se proizvede drvo vrijedno i sposobno za blanjanje, potrebno je spriječiti stvaranje jakih grana, a to se može postići samo šumskouzgojnim putem. »Druga je zadaća, da se zapriječi urašćivanje crnih grana. Kod četinjavog drveća to se može postići rezanjem grana. Ovdje se moraju isključiti lišćari, jer se kod ovih odbacivanje grana u prirodi sasma drugačije zbiva nego kod četinara (prema istraživanjima prof. Mayer- Wegelina u Han. Mündenu). Kod lišćara otpadne čitava crna grana najednom, a mjesto odloma brzo zaraste, dok se kod četinara grana izvana polagano otkida i vrlo dugo treba dok otpadne. Kod lišćara postoji ve ... opasnost, da deblo kod rezanja grana trune. Kod bukve to, prema Gelinskom, nastupa redovno. Zato se ovo pitanje za lišćare mora zasad ostaviti po strani (to je ustanovio i Rubner). »Rezanjem grana kod četinara bavili su se dugo vremena Salisch il Kieniitz, pa Alers i .... »Prvo je pravilo kod skidanja grana, da ona stabla, kojima su grane odrezane, moraju kod proreda biti tako vidljiva, da se mogu uzeti u obziir. »Drugo je pravilo, da se kod stabala sa jakim granama ne smije u nikojem slučaju provesti rezanje grana. Zabluda je, kada bi se htjelo očistiti sastojine sa stablima, koja imaju jake grane. Jer debela grana treba dugo da zaraste, p,a obično uraste s njom kora i smola. »Treće: ako se hoće svrha postići, to se rezanje grana mora opetovati t. j . ono mora uslijediti odmah, čim se nove grane osuše. »Četvrto: sa rezanjem grana ne smije se prekasno početi. »Peto: moraju se voditi točne zabilježbe i to o godini rezanja grana, o visini, do koje su se grane rezale, o broju stabala, o promjeru, o starosti i t. d. Za to se osniva temeljna knjiga i njezini podaci moraju biti sadržani u opusu sastojina gospodarskog plana. »Uspješno provedeno rezanje grana mora dati kod prerade oblovine: 1. potpuno od grana čiste postrane daske, 2. na daskama iz srca od grana čiste široke pruge. »Za bor je ustanovljeno, da se isplati rezati grane do visine od 7 m. I smreka i ariš i jela pokazaše dobar rezultat. Smreka se pokazala osjetljivom na neoprezno rezanje grana, jer lako zalazi u nju trulež. Stoga kod smreke treba čovjek da bude oprezan i da ispita, kada ta trulež nastupa. Kod duglasije, radi brzog zarašćivanja rana, ima rezanje grana dobar rezultat, te se preporuča.« 434 |