DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1939 str. 70 <-- 70 --> PDF |
UPLATA NA PRETPLATI ZA ŠUMARSKI LIST U MJESECU MAJU 1939. GOD. Uprava graščine Boštanj Din. 100.— za god. 1939; Knjižara Pelikan, Beograd Din. 100.— za god. 1939; Šumsko nadzorništvo vlastelinstva Valpovo Din. 200.— za god. 1938 i 1939; Trboveljska premogokopna družba za rudniško ravnateljstvo u Trbovlju Din. 100.— za god. 1939; Direkcija šuma Nova Gradiška Din. 100.— za god. 1939; Direkcija šuma Otočke imovne općine Otočac Din. 50.— za god. 1939; Šumski ured vlastelinstva Vukovar, Din. 100.— za god. 1939; Ing. Kleinmajer Bramberg, Ljubljana Din. 100.— za god. 1939. KNJIŽEVNOST KRUTZSCH-LOETSCH: HOLZVORRATSINVENTUR UND LEISTUNGSPRUFUNG DER NATURGEMASSEN WALDWIRTSCHAFT, Neudamm 1938. U izdanju naklade J. N e u m a n n, N eu dam m izašlo je 1938. god. pod gornjim naslovom djelo njemačkih šumara Krutzsch-a i Dr. L o e t s c h-a sa 52 slike u tekstu i 2 table u dodatku o »Inventarizaciji drvne zalihe i ispitivanju proizvodne sposobnosti naravnog šumskog gospodarstva«. Cijena je djelu, u platno vezanom, 5 RM. Ovo djelo napisali su autori nakon mnogogodišnjih praktičkih i teoretskih istraživanja i obradili po novoj metodi inventarizacije. U uvodu kažu, da se povijest šumarstva može podijeliti u tri perijoda. Prvi razvojni stepen jest iskorišćavanje šuma, koje ne pozna brige oko pomlađivanja i potrajnosti prihoda. Drugi stupanj nastao je iz nužde, da se orobljene i opustošene šume pretvore u uređene šume sa bogatom drvnom zalihom. U taj period spada djelovanje Hartig a i C o 11 e. Značajno je za taj razvojni stepen, da je tehnika pomlađivanja šuma od 19. stoljeća pa do danas dostigla do teoretske i praktične savršenosti. Treći i najmlađi stepen razvoja šum. gospodarstva traži od šume najintenzivnije gospodarenje. Kažu, da se prema Heske-u imaju postići dva glavna cilja u pojmu normalne šume, prvo da se ima osigurati potrajnost ne samo po masi i površini, nego i po strukturi drvne zalihe, drugo ima se postići potrajno dizanje prirasta po masi i vrijednosti do najveće mjere za odgovarajuće stanište. Ovi se ciljevi mogu do savršenstva postići samo pravilnom njegom svih produktivnih faktora šume, a to su tlo, drvna masa i klima. Umjetnost današnjega šumara ne leži više u uspjehu pomlađivanja, već u njezi cjelokupne drvne zalihe uključujući ovamo i pomlađivanje. Gospodarenje njegom drvne zalihe (Vorratspflegewirtschaft) kao treći i najmlađi stepen razvoja najbolje je označeno sa jednakim stremljenjem cjelokupnog gospodarenja. Sve šumarske mjere oko njege i uzgoja svrstavaju se u jedan sistem, čiji je cilj naravna gospodarska šuma (naturgemasser Wirtschaftswald). Najveća pokretljivost i svestranost karakteriziraju gospodarenje sa njegom drvne zalihe. Ono traži od onoga, koji gospodari sa šumom, potpunu spremu u svojoj struci. On nije izvršni organ jedne odozgo naređene krute sheme, nego mora pokazati, da li razumije da upotrijebi produktivne faktore, koji mu stoje na raspoložbu i da ih trajnom stručnom njegom u najvećoj mjeri i potrajno iskoristi. Jednako kao i prije sto godina moramo zakoračiti u novu zemlju. S obzirom na visinu, smjesu, uzrast i debljinsku strukturu najizdašnije drvne zalihe za pojedina 400 |
ŠUMARSKI LIST 7/1939 str. 71 <-- 71 --> PDF |
staništa možemo postaviti temeljite pretpostave tek po izvršenim istraživanjima staništa, tla i prihoda. Mi trebamo u pojedinim etapama našega puta da postignemo dokaz, koji će nam jasno pokazati, da li smo se cilju približili ili od njega udaljili. Moramo se od vremena do vremena uvjeriti, da li su naše mjere za njegu podigle sposobnost šume i da li je struktura zalihe postignuta odnosno zadržana. Dok je u gore opisanom drugom šumarskom razvojnom stupnju općenito uzevši zadovoljavao dokaz za potrajnost bilo po masi bilo po dobnim razredima, traži najmlađi razvojni stupanj gospodarenja (sa njegom drvne zalihe) jednu izgrađenu kontrolu potrajnosti i prije svega kontrolu proizvodne sposobnosti. Prije sto godina uzgajanje šuma postavilo je uređivanju šuma zadaću, koja je bila u tome, da se na osnovu oblika šume i svrhe gospodarenja nađe kontrola potrajnosti i reguliranje etata. Današnje metode inventarizacije ne daju ili daju samo nedovoljne podatke o količini i dobroti strukture najvažnijeg produktivnog faktora, drvne zalihe sa njenim prirastom. Bez točnoga poznavanja ovih odnosa gospodarenje njegom zalihe ne može u velikoj pra´ksi da kontrolira svoju proizvodnu sposobnost. Intenzivnije šumsko gospodarstvo sadašnjosti uslovljava također i intenzivniju inventarizaciju. I danas uzgajanje šuma zahtijeva od uređivanja metode shvaćanja stanja, koje su za uređivanje postale potrebne kao podloga za ispitivanje proizvodne sposobnosti i reguliranje prihoda. Na izgradnji postupka oko šumarskog ispitivanja proizvodne sposobnosti rađeno je već kroz decenije sa uspjehom. Najprije se u Švicarskoj upoznala potreba ispitivanja proizvodne sposobnosti. Biolle y je stvorio za prebornu šumu kontrolnu metodu, koju su dalje izrađivali ostali Švicari (n. pr. Knuchel) . Eberbac h je otvorio ovim plodnim mislima Švicara ulaz u Njemačku. Osobito zadnjih godina našlo se ovdje sve više pristaša kontrolne metode (Đannecker , Fruchtemicht i ostali). O važnosti egzaktnog ispitivanja proizvodne sposobnosti u šumskom gospodarstvu danas se u šumarskoj znanosti i praksi još jedva sumnja, dok je u ostalim granama gospodarstva već davno našlo primljenu. Jedno od temeljnih nastojanja naravnog šumskog gospodarstva ide za tim, da drvnu zalihu poboljša, naime da se proizvodi1 vrijedno drvo. Nije dovoljno za dokaz poboljšanja samo snimanje drvne zalihe po vrstama drveća i debljinskim stepenima, nego se moraju naći mpotrebive i za dulje vrijeme uporedne metode kvalitativnog ustanovljivanja drvne zalihe. Mi moramo drvnu zalihu pronaći po vrstama drveća i debljinskim stepenima i unutar ovih po razredima dobrote. A i ovo nastojanje za kvalitativno ustanovljivanje drvne zalihe nije nipošto novo. Ono je n. pr. prihvaćeno na njemačkim šumarskim kongresima 1934.—1937. od vodećih ličnosti i znanosti i prakse. Metode za praktičnu provedbu nalaze se međutim u praksi još u počecima. Cilj, koji se htio ovim djelom postići, u tome je, da se pronađe put za ustanovljivanje drvne zalihe po količini i dobroti, a koji bi bio za praksu upotrebiv i znanstveno bez prigovora. Uspjeh šume leži u njezinom prirastu po masi i vrijednosti. Tekući prirast je veličina, čije je značenje doduše priznato za ispitivanje proizvodne sposobnosti i u sastojinskoj šumi, ali koja je do danas uslijed pomanjkanja odgovarajućih pronalazačkih metoda za praktičnu prosječnu primjenu unatoč ustanovljivanja drvnih zaliha ostala još velika nepoznanica (Rôhrl) . Opravdani prigovori, koji su izneseni protiv uvođenja kontrole uspjeha u dosadanjoj sastojinskoj šumi, dosegli su vrhunac u saznanju, da se prirast po ´Snimanju drvne zalihe u velikoj praksi jednako kao i njezin odnos za sječu po formuli Biolleveve VE V metode %— —A + N postizava mnogo nesigurnije, nego što se mogu upoznati utjecaji gospodarenja, to više što utjecaji klime i starosti često nadmašuju utjecaje gospodarenja na prirast. Budući da se odlučna riječ u ispitivanju proizvodne 401 |
ŠUMARSKI LIST 7/1939 str. 72 <-- 72 --> PDF |
sposobnosti može reći tek nakon ustanovljenja prirasta, ne smije se omalovažiti poznavanje priraštajne snage kao najvažnijeg nosioca ispitivanja proizvodne sposobnosti. Daljnja je zadaća u tome, da se pronađu sredstva i putevi, kako bi se priraštajna snaga šume kao i mogućnost prirasta, koija miruje u svakom drvu u vrijeme inventarizacije, odvojeno po vrstama drveća, defoljinskim steipenima i vrsnoći deblovine, a nezavisno od klime i gore spomenute formule dosadanje kontrolne metode, obuhvatili upore dno i objektivno u toku snimanja drvnih zaliha. Naša je misao vodilja bila, da spojimo znanstvene spoznaje sa praktičnom provedljivošću. Znanstvene metode n. pr. pokusnih stanica već su izgrađene i zadovoljavaju u glavnom točnosti, koja se traži kod ispitivanja proizvodne sposobnosti. Međutim se te metode u praksi ne mogu iskoristiti radi velikih troškova. Nazočne metode velike prakse ne obuhvaćaju sve one podatke iz šume, koje traži ispitivanje proizvodne sposobnosti. U duhu misli, koju je god. 1929. obradio H i 1 f, bilo je dakle potrebnoda se upoznaju ciljevi snimanja drvne zalihe i ispitivanja proizvodne sposobnosti u naravno} gospodarskoj šumi, zatim da se posmatraju nastojanja, koja se moraju postići sa gledišta znanosti i prakse, i po tome da se nađu putevi, koji će ista opravdati. Ova saznanja moraju se prikazati u jednoj cjelini. Svaki dio ove cjeline mora se ispitivati, da li odgovara postavljenoj zadaći (nastojanjima) i da li pristaje u okvir, cijeloga sistema. I ako se u znanosti i praksi često čuje mišljenje, da je glavna stvar poznavanje cilja, a upotrebljivih puteva do cilja da ima mnogo, kazaćemo, da se mnoga, specijalna pitanja kod snimanja drvne zlihe mogu riješiti najrazličitijim putevima, ali u pogledu na cilj ispitivanja proizvodne sposobnosti u naravnoj gospodarskoj šumi i u kasnije prikazanim nastojanjima znanosti i prakse nužno je, da se sva ta specijalna pitanja ujedine u jedan sistem, koji će opravdati sveukupna nastojanja. U odsjeku »Pregled ciljeva i postupaka« kaže se poprilici ovo: Praksa naravnog šumskog gospodarstva postavlja inventarizaciji dva glavna cilja. Inventarizacija mora dati pregled stanja drvne zalihe s obzirom na izgradnju debljinskih stepena odvojeno po vrstama drveća i razredima dobrote. Isto tako nije više kao dosada samo drvna zaliha predmet snimanja, nego i priraštajna snaga, jer jenjezino poznavanje bitno i svrsishodno oruđe naravnog šum. gospodarstva. Važno je osim toga stvaranje mogućnosti za ispitivanje posibiliteta (proizvodne sposobnosti) šume i gospodara. Cilj proizvodne sposobnosti jest ustanovljenje promjene u stanju šume kao posljedice gospodarenja. Ono se sastoji u upoređivanju strukture drvne zalihe i snage priraštaja i to u početku i na kraju jednog gospodarskog razdoblja, te nam kazuje put k zalihi, za kojom težimo. Poznato je, da su pogreške snimanja kod inventarizacija često tako velike, da pokrivaju promjene i time ometaju ustanovljivanje zbiljnoga prirasta. Mora se stoga izabrati takova metoda, koja će neizbježive pogreške prve inventarizacije kod slijedećih u istome smislu ponavljati, tako da se kod uspoređivanja inventarizacija tendencija razvoja pokazuje praktički bez pogreške. Ova metoda mora zajamčiti ispitivanje proizvodne sposobnosti po gospodarstvenim okruzima. Isto tako mora joj biti omogućeno da se provede za veće šumske komplekse. Stalno ispitivanje proizvodne sposobnosti u svako j pojedinoj sastojini čini nam se, da je u velikoj praksi suvišno. Ono treba da uslijedi u pojedinoj sastojini samo onda, kad se ukazuje potreba o šumskojuzgojnim pitanjima. Budući da se izbor sastojine u svrhu ispitivanja proizvodne sposobnosti kod svake inventarizacije mora ponovno ispitati, to se snimanje i procjena za svaku sastojinu mora odvojeno provoditi, da materijal za svako željeno ispitivanje proizvodne: 402 |
ŠUMARSKI LIST 7/1939 str. 73 <-- 73 --> PDF |
sposobnosti bude stalno pristupačan. U okviru ovih glavnih ciljeva moraju se u po stupku postaviti slijedeća temeljna načela: Jednostavnost . Izabrana metoda mora biti takova, da ju činovnici jedne šumsko-uređajne ustanove bez teškoće mogu svladati. Qospodarstvenos t (ekonomičnost). Troškovi moraju za upravu biti snošljivi i moraju odgovarati stvarnom stanju objekta i njegovog prihoda. Odgova rajuća organizacija svih mehaničkih poslova je preduvjet za ekonomičnost. Objektivnost ispitivanja proizvodne sposobnosti. Budući da se mora ispitati posibilitet šume i gospodara, mora se promicati što veća objektivnost temelja, na kojima se osniva zaključak. Dalje je važna pretpostavka, da se kod svake inventarizacije upotrebljuju ista mjerila kod mjerenja i prosuđivanja dobrote, da bi se izbjegao svaki subjektivni utjecaj taksatora. Pokretno st metode. Metoda ne smije biti primjenljiva samo za jedan izvjestan oblik šume, već mora biti prikladna kako za sadašnju jednodobnu čistu sastojimsku šumu tako i za mješovitu raznodobnu buduću šumu i za sve prelazne oblike. Istodobno mora se nastojati, da metoda bude prikladna za sve intenzitete gospodarenja. Postoji temeljno načelo, da što je vrednija drvna zaliha i stanište, to intenzivnija mora biti inventarizacija. Izrazita staništa sa vrijednim drvetom zahtijevaju veću intenzivnost snimanja nego slaba staništa, kod kojih se gleda samo na količinu (masu). Dalje mora metoda odgovarati traženoj točnosti i svrsi inventarizacije. Iz naprijed izloženoga proizlaze putokazi za novu metodu inventarizacije. Temeljna načela inventarizacije bila bi u ovom: Dok je gospodarenje s čistom sječom i sa jednovrsnim sastojinama postiglo cilj inventarizacije poznavanjem srednjih vrijednosti sastojine (srednja visina, srednji promjer, prosječna masa po ha), to za ispitivanje proizvodne sposobnosti kod gospodarenja s njegom drvne zalihe ne zadovoljava. Sama razdioba drvne zalihe na debljinske stepene daje za dosad smatrane istovrijedne sastojine po prihodnim tablicama s obzirom na razne načine gospodarenja potpuno različite slike. Još su veće te razlike kod ustanovljivanja kvalitete i snage prirasta. Iz toga slijedi, da se kod gospodarenja s pojedinim stablom, koje teži za njegom zalihe, ne može šuma više smatrati kao zbir sastoiina različitih vrsti drveta, boniteta, kvaliteta i starosti, već kao zbir pojedinih stabala istih osebina. Obuhvatanje svih pojedinih stabala u sastojim neće se u budućoj šumi više razlikovati po gore citiranim osebinama nego u idealnom slučaju na osnovu različitosti stojfoina. Samo je po sebi razumljivo, da će se u prelaznom gospodarenju dosadanji pojam sastojine tako dugo zadržati, dok još pruža prednosti za inventarizaciju. Ovaj pojam stablimičnog gospodarenja mora već sada dati novoj metodi inventarizacije karakterističan žig, da može opravdati ciljeve šume budućnosti. Nije dovoljno, da se dobiju podaci o kvaliteti za čitavu sastojinu, nego se moraju dobiti za svako pojedino drvo, čiji se promjer mjeri, njegove kvalitetne osobine. Samo na taj način omogućeno je upoznati strukturu drvne zalihe i prirasta i samo tako se može provesti objektivno ispitivanje proizvodne sposobnosti´. Jer inventarizacijom mora se postići što točnije stanje drvne mase odvojeno po debljini i kvaliteti, mora se pored mjerenja promjera ustanoviti i pripadajuća visina, te pomoću odgovarajućih gromadnih tablica ustanoviti drvna masa. Nije dovoljno, ako se ispitivanje proizvodne sposobnosti u naravnoj gospodarskoj šumi provodi pomoću kontrole kružnim plohama. Ova je doduše — naročito na osnovu točnih mjerenja promjera nasuprot relativno netočnom mjerenju1 visine — u zadnje vrijeme sa pravom zagovarana. I ako debljinski prirast ima na prirast mase mnogo jači utjecaj nego visinski prirast, ipak je podizanje visinskog prirasta radi gospodarenja njegom drvne zalihe od tolikog značenja, da se 403 |
ŠUMARSKI LIST 7/1939 str. 74 <-- 74 --> PDF |
isti kod ispitivanja proizvodne sposobnosti mora uzeti u obzir. Iz toga slijedi potreba, da se za sastojinsku šumu prelaznog gospodarenja izabere takova metoda za mjerenje visina, koja će biti ekonomična i koja će odgovarati točnosti, koju zahtijeva ispitivanje p roi z vo dn e sp o sob no s ti. Kako se kvaliteta drvne zalihe mora ustanoviti odvojeno po debljinskim stepe.... i vrstama drveća, slijedi na osnovu ekonomičnosti i organizacije samo jedan put: ustanovljivanje kvalitete mora uslijediti istovremeno sa mjerenjem promjera. U pogledu detaljnog snimanja teoretski najbolji postupak je mjerenje i procjena dobrote svakog pojedinog stabla u reviru. No već kod kvantitativne inventarizacije ustanovilo se, da je stablimična izmjera neekonomična i praktički nepotrebna. Stoga se potpuno klupiraju samo sastojine preko 80 god. stare, dok se sastojine ispod 80 godina procjenjuju bilo kojom poznatom djelomičnom procjenom sa površinom od 10%. Kod stablimične kvantitativne i kvalitativne inventarizacije, koju mi istražujemo, moramo radi pitanja troškova pokušati da ovaj procenat još snizimo, te da ga u mladim sastojinama još više smanjimo. Za taj cilj moramo pronaći takovo djelomično snimanje, koje će nam dati dovoljne podatke o stanju šume i starijih sastojina, a da pri tome odgovara točnosti, koju zahtijeva ispitivanje proizvodne sposobnosti. Postoje dvije vrste djelomičnog snimanja. Izvjesni postupci polažu najveću važnost na dobivanje točne slike o stanju šume, a moraju se pri tome manje više odreći mogućnosti egzaktnog ispitivanja proizvodne sposobnosti. Ovamo spadaju primjerne pruge i primjerni krugovi po Zetsche-u. Ispitivanje proizvodne sposobnosti, koje se kod druge inventarizacije provodi po istim postupcima, mora uzeti u račun pogrešku probnih izmjera, jer se u velikoj praksi radi markiranja izmjerenih stabala ista ne može otkloniti. Ta pogreška tako je velika, da rezultate ispitivanja proizvodne sposobnosti može staviti u pitanje. Drugi postupak isključuje unaprijed ovu pogrešku probnog snimanja, jer u svakoj sastojim postoji stalna pokazna površina (Weiserflache), koja iznosi 10% od površine sastojine. Jasno je, da se stanje sastojine pomoću ove jedne pokusne površine ne može ni približno tako postići kao na primjer pomoću gore spomenutih pomičnih djelomičnih snimanja. Za naš glavni cilj moramo pronaći takovo djelomično snimanje, koje će spojiti prednosti obiju metoda. Autori su dalje materiju razradili kako slijedi. I. Razdioba šume. S obzirom na potrebno ispitivanje proizvodne sposobnosti buduće šume potrebno je, da se odjeli izluče prema stojbinskoj dobroti, te da se ne dijele u suviše male odsjeke. Pojedinačnosti kod snimanja drvne zalihe dolaze do izražaja u različitosti sastojine unutar odsjeka. II. Kvantitativno ustanovljivanje drvne zalihe. A. Promjer. Za svaku vrst drva ustanovljuju se zasebno ddbljinski stepeni od po 5 cm. Budući da se drvna zaliha ustanovljuje djelomičnim snimanjem, mora se posvetiti velika pažnja mjerenju promjera. Prsna visina osigurava se pomoću podloska za promjerku, ikojega mjerač pričvrsti na prsa pomoću remenja u visini od 1,30 m. Pravac snimanja kod mjerenja pomoću kružnih ploha u ravnici utvrđuje se pomoću kompasa pričvršćenog na podlošku. Kod nagiba mjeri se od strane brijega. B. Visina i bonitiranje. Na osnovu točnih istraživanja ustanovilo se, da visinske krivulje pojedinih vrsta drveća u jednodobnoj sastojini pokazuju istu tendenciju prirasta. Na osnovu toga su najprije za smreku sastavljene tendencije za visinske stepene. Visinski stepeni omogućuju bonitiranje, koje nije zavisno od razvoja sastojine. C. Masa. Sječiva masa ovisi u izvjesnom stepenu o raznim utjecajima s obzirom na vrijeme i mjesto, koji se ne mogu predvidjeti. Kod sječive mase je ovaj promi-en 404 |
ŠUMARSKI LIST 7/1939 str. 75 <-- 75 --> PDF |
ljivi gubitak na sječi i promjenljivi oblični broj funkcija stojbine, gospodarenja i vrste drveća. Da bi se za ustanovljivanje proizvodne sposobnosti buduće mješovite šume dobilo jednostavno mjerilo, koje eliminira ove promjenljive utjecaje, a ipak se prosječno približuje stvarnom stanju šume, stvoreno je jedno idealno mjerilo za sve vrste drveća, to jest puni khipovni metar (Kluppfestmeter). Puni klupovni metar približno je jednak punom sječivom metru (Erntefestmeter). Razdioba na detolovinu i kićevinu ne vrši se, jer je nesigurna i nestabilna. Kao sječiva masa smatra se samo deblo, jer kićevina ostaje u šumi. Eventualne razlike između zbilja postignute mase i mase izračunate po tablicama izravnaju se prilikom obračuna drvne zalihe i prirasta u zbiljne pune sječive metre pomoću faktora za korekturu. Ovaj faktor za korekciju uzima u obzir i razlike raznih oblika kod različitih vrsta drveća, a i kod iste vrste drveća, sve kao posljedica stojbine i gospodarenja. On se postizava pomoću primjernih odjela u svakoj gospodarskoj jedinici, u kojima se sječiva masa klupira još dok stabla stoje. Ovi primjerni odjeli veliki su oko 20 ha. ULI. Kvalitativno ustanovljivanje drvne zalihe. Najvažnije kvalitativne osobine jesu dobrota debla i dobrota krošnje. Kod dobrote debla dijeli se zdravo drvo od bolesnoga. Zdravo se opet dijeli na drvo bez tehničkih pogrešaka i drvo sa tehničkim pogreškama. Prema tome se drvo dijeli na: zdravo drvo bez tehničkih pogrešaka (a), zdravo sa tehničkim pogreškama (b) i bolesno drvo (c). S obzirom na dobrotu krošnje razlikuje se: dobra krošnja (A), srednja krošnja (B) i slaba krošnja (C). Definicije za kvalitetne razrede moraju se tako odabrati, da su nedvojbene i jasne i da isključuju svaki subjektivni momenat. Procjenu kvalitete mora izvršiti sam taksator. Jednolična objektivna procjena kvalitete postići će se pomoću stalnih šumskouređajnih ureda. IV. U drvnoj zalihi mirujuća mogućnost prirasta kao elemenat ispitivanja proizvodne sposobnosti. Zbiljni tekući prirast, osim što ovisi o gospodarstvenim faktorima, ovisan je još u znatnoj mjeri i o klimi. Radi toga se mora za prosuđivanje promjene prirasta uslijed gospodarenja stvoriti jedno idealno mjerilo, pomoću kojega će se promjene primsta moći ustanoviti neovisno od utjecaja klime. Ovo mjerilo je moć prirasta kao mirujuća mogućnost prirasta svakoga drveta u vremenu inventarizacije. Ona ovisi o promjeru, visini, dobroti krošnje i starosti. Pošto su prilikom inventarizacije drvne zalihe ustanovljene te četiri veličine, može se ustanoviti i moć prirasta. Ona se očitava iz tablica, koje su sastavljene za svaku vrstu drveća i sadrže postotak prirasta po masi i apsolutne moći prirasta u punim klupo vnim metrima kao funkciju gore spomenutih četiriju veličina. V. Postupak djelomičnog snimanja drvne zalihe. Snimanje podmlatka visokog ispod 1,30 m, koji računski ne daje nikakovu masu, obavlja se u šumi dobnih razreda po površini. Mjerenje i prosuđivanje dobrote drvne zalihe vrši se stablimično od one točke, na kojoj je drvo dostiglo visinu klupiranja. Teškoće donjih (granica klupiranja time se praktički odstranjuju. Primjerna površina, koja se najbrže i najtočnije može postići i obilježiti, je maleni krug. Veličine krugova izabiru se od 0,25—4 ara. Kao središte služi svako povoljno stablo (po mogućnosti elitno dugoživo stablo), koje se brzo označi sa uljenom bojom. Ako se središnje stablo mora iz bilo kojih razloga posjeći, to se mora ppsjeći iznad oznake uljenom bojom odnosno mora se njegovo mjesto označiti. Pokusi su pokazali, da se kod veličine kruga od 3 ara i kod maksimalnog udjela primjerne površine od 12—15% od cjelokupne površine mogu i vrlo nejednolične (po starosti) 405 |
ŠUMARSKI LIST 7/1939 str. 76 <-- 76 --> PDF |
mješovite sastojine pomoću postavljanja krugova na način mozaika dosta točno ustanoviti. Krugovi se jednolično raspoređuju po dotičnoj sastojini, da kod punog polaganja na svakih .* ha dolazi jedan krug od 3 odnosno 4 ara. Jednolične sastojine prelaznog gospodarenja ne zahtijevaju puno polaganje, već je dovoljan prema starosti i kakvoći manji procenat snimanja (jedan krug manje veličine na svakih pola odnosno čitay hektar sastojine). Ako se kod kasnijih inventarizacija uslijed proređivanja sastojine ukaže potreba za većim procentom snimanja, to se najprije postojeći mali krugovi svode na potrebni broj (jedan krug na K ha). Kod kasnijih inventarizacija ostaje isti broj krugova, samo se njihova veličina poveća, dok se ne stigne potpuno polaganje. Potpuno snimanje starih sastojina vrši se samo kod sastojina sa osobito vrijednim drvetom ili kod naprednog stadija pomlađivanja. Pomoću prilagođivanja intenzivnosti snimanja na broj stabala vodi se račun o kontinuitetu snimanja drvne zalihe kod druge i slijedećih inventarizacija. Uslijed postepenog dizanja postotka primjernih ploha kod sastojina prelazne šume nastaje pogreška kod snimanja, koja se mora uzeti u račun kod ispitivanja proizvodne sposobnosti i ograničiti se pomoću oštre organizacije intenzivnosti snimanja. U naravnoj gospodarskoj šumi, općenito uzevši, procenat primjerne površine ostati će trajno konstantan i po tome neće više biti od utjecaja za ispitivanje proizvodne sposobnosti. VI. Postignute točnosti kod ukupne kvantitativne i kvalitativne inventarizacije s obzirom na ustanovljivanje stanja šume i ispitivanje proizvodne sposobnosti. S obzirom na sve elemente inventarizacije provedena istraživanja točnosti pokazala su, da su zahtjevi postavljeni kod ispitivanja proizvodne sposobnosti po ovoj metodi postizivi u granicama dopustivih pogrešaka. VII. Primjena rezultata postignutih kvantitativnom i kvalitativnom inventarizacijom. 1. Prva inventarizacija. Već kod prve inventarizacije moguća su uspoređivanja gospodarenja, koja za susjedne šum. uprave i gospodarske okruge daju razjašnjenje o različitim načinima gospodarenja. Inventarizacija daje nove mogućnosti za uređivanje sječnog reda i time izgradnju cjelokupnog gospodarskog uređaja. 2. Ispitivanje proizvodne sposobnosti kod daljnjih inventarizacija. Postupak pisaca razlikuje se od dosadanjih postupaka ispitivanja proizvodne sposobnosti u tri točke. Osim kvantitete ustanovljuje se kod ispitivanja proizvodne sposobnosti i kvaliteta drvne zalihe. Moć prirasta ustanovljuje se kao elemenat inventarizacije već kod prve i kod svih ostalih inventarizacija bez pomoći sječive mase. 3. Prema tome je pogreška kod ustanovljivanja sječive mase kao računska veličina za ispitivanje proizvodne sposobnosti na značenju izgubila. VIII. Praktična provedba i troškovi nove metode inventarizacije. U dva saska šumska okruga dokazana je provedivost ove metode inventarizacije u granicama naprednog gospodarenja. IX. Završne misli i pogledi. Na koncu knjige donose još autori tablice o donjim, srednjim i gornjim vrijednostima visina po visinskim stepenima (odvojeno tpo debljinskim stepenima) i tablice punih klupovnih metara (odvojeno po visinskim stepenima). Kad se čitavo djelo prouči, svaki stručnjak mora odati čast i priznanje autorima na odličnoj obradi predmeta i ujedno mora se diviti preciznom i točnom radu njemačkih šumara. Treba vidjeti te grafikone, šematičke prikaze, primjere kartografskih predodžaba kvalitetnih struktura i rezultatne tabele. Treba vidjeti prekrasne snimke sastojina, kao i pojedinih dijelova stabala. Treba vidjeti preciznu njemačku 406 |