DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1939 str. 70     <-- 70 -->        PDF

UPLATA NA PRETPLATI ZA ŠUMARSKI LIST U MJESECU MAJU 1939. GOD.


Uprava graščine Boštanj Din. 100.— za god. 1939; Knjižara Pelikan, Beograd
Din. 100.— za god. 1939; Šumsko nadzorništvo vlastelinstva Valpovo Din. 200.— za
god. 1938 i 1939; Trboveljska premogokopna družba za rudniško ravnateljstvo u
Trbovlju Din. 100.— za god. 1939; Direkcija šuma Nova Gradiška Din. 100.— za god.
1939; Direkcija šuma Otočke imovne općine Otočac Din. 50.— za god. 1939; Šumski
ured vlastelinstva Vukovar, Din. 100.— za god. 1939; Ing. Kleinmajer Bramberg, Ljubljana
Din. 100.— za god. 1939.


KNJIŽEVNOST


KRUTZSCH-LOETSCH: HOLZVORRATSINVENTUR UND LEISTUNGSPRUFUNG
DER NATURGEMASSEN WALDWIRTSCHAFT, Neudamm 1938.


U izdanju naklade J. N e u m a n n, N eu dam m izašlo je 1938. god. pod gornjim
naslovom djelo njemačkih šumara Krutzsch-a i Dr. L o e t s c h-a sa 52 slike
u tekstu i 2 table u dodatku o »Inventarizaciji drvne zalihe i ispitivanju proizvodne
sposobnosti naravnog šumskog gospodarstva«. Cijena je djelu, u platno vezanom, 5 RM.


Ovo djelo napisali su autori nakon mnogogodišnjih praktičkih i teoretskih istraživanja
i obradili po novoj metodi inventarizacije. U uvodu kažu, da se povijest šumarstva
može podijeliti u tri perijoda. Prvi razvojni stepen jest iskorišćavanje šuma,
koje ne pozna brige oko pomlađivanja i potrajnosti prihoda. Drugi stupanj nastao je
iz nužde, da se orobljene i opustošene šume pretvore u uređene šume sa bogatom
drvnom zalihom. U taj period spada djelovanje Hartig a i C o 11 e. Značajno je za
taj razvojni stepen, da je tehnika pomlađivanja šuma od 19. stoljeća pa do danas
dostigla do teoretske i praktične savršenosti. Treći i najmlađi stepen razvoja šum.
gospodarstva traži od šume najintenzivnije gospodarenje. Kažu, da se prema Heske-u
imaju postići dva glavna cilja u pojmu normalne šume, prvo da se ima osigurati potrajnost
ne samo po masi i površini, nego i po strukturi drvne zalihe, drugo ima se
postići potrajno dizanje prirasta po masi i vrijednosti do najveće mjere za odgovarajuće
stanište. Ovi se ciljevi mogu do savršenstva postići samo pravilnom njegom
svih produktivnih faktora šume, a to su tlo, drvna masa i klima. Umjetnost današnjega
šumara ne leži više u uspjehu pomlađivanja, već u njezi cjelokupne drvne zalihe
uključujući ovamo i pomlađivanje.


Gospodarenje njegom drvne zalihe (Vorratspflegewirtschaft) kao treći i najmlađi
stepen razvoja najbolje je označeno sa jednakim stremljenjem cjelokupnog gospodarenja.
Sve šumarske mjere oko njege i uzgoja svrstavaju se u jedan sistem, čiji je
cilj naravna gospodarska šuma (naturgemasser Wirtschaftswald). Najveća pokretljivost
i svestranost karakteriziraju gospodarenje sa njegom drvne zalihe. Ono traži od onoga,
koji gospodari sa šumom, potpunu spremu u svojoj struci. On nije izvršni organ jedne
odozgo naređene krute sheme, nego mora pokazati, da li razumije da upotrijebi produktivne
faktore, koji mu stoje na raspoložbu i da ih trajnom stručnom njegom u
najvećoj mjeri i potrajno iskoristi.


Jednako kao i prije sto godina moramo zakoračiti u novu zemlju. S obzirom
na visinu, smjesu, uzrast i debljinsku strukturu najizdašnije drvne zalihe za pojedina


400




ŠUMARSKI LIST 7/1939 str. 71     <-- 71 -->        PDF

staništa možemo postaviti temeljite pretpostave tek po izvršenim istraživanjima staništa,
tla i prihoda. Mi trebamo u pojedinim etapama našega puta da postignemo dokaz,
koji će nam jasno pokazati, da li smo se cilju približili ili od njega udaljili. Moramo
se od vremena do vremena uvjeriti, da li su naše mjere za njegu podigle sposobnost
šume i da li je struktura zalihe postignuta odnosno zadržana.


Dok je u gore opisanom drugom šumarskom razvojnom stupnju općenito uzevši
zadovoljavao dokaz za potrajnost bilo po masi bilo po dobnim razredima, traži najmlađi
razvojni stupanj gospodarenja (sa njegom drvne zalihe) jednu izgrađenu kontrolu
potrajnosti i prije svega kontrolu proizvodne sposobnosti.


Prije sto godina uzgajanje šuma postavilo je uređivanju šuma zadaću, koja je
bila u tome, da se na osnovu oblika šume i svrhe gospodarenja nađe kontrola potrajnosti
i reguliranje etata. Današnje metode inventarizacije ne daju ili daju samo
nedovoljne podatke o količini i dobroti strukture najvažnijeg produktivnog faktora,
drvne zalihe sa njenim prirastom. Bez točnoga poznavanja ovih odnosa gospodarenje
njegom zalihe ne može u velikoj pra´ksi da kontrolira svoju proizvodnu sposobnost.
Intenzivnije šumsko gospodarstvo sadašnjosti uslovljava također i intenzivniju inventarizaciju.


I danas uzgajanje šuma zahtijeva od uređivanja metode shvaćanja stanja, koje
su za uređivanje postale potrebne kao podloga za ispitivanje proizvodne sposobnosti
i reguliranje prihoda. Na izgradnji postupka oko šumarskog ispitivanja proizvodne
sposobnosti rađeno je već kroz decenije sa uspjehom. Najprije se u Švicarskoj upoznala
potreba ispitivanja proizvodne sposobnosti. Biolle y je stvorio za prebornu
šumu kontrolnu metodu, koju su dalje izrađivali ostali Švicari (n. pr. Knuchel) .


Eberbac h je otvorio ovim plodnim mislima Švicara ulaz u Njemačku. Osobito
zadnjih godina našlo se ovdje sve više pristaša kontrolne metode (Đannecker ,
Fruchtemicht i ostali).


O važnosti egzaktnog ispitivanja proizvodne sposobnosti u šumskom gospodarstvu
danas se u šumarskoj znanosti i praksi još jedva sumnja, dok je u ostalim
granama gospodarstva već davno našlo primljenu. Jedno od temeljnih nastojanja naravnog
šumskog gospodarstva ide za tim, da drvnu zalihu poboljša, naime da se proizvodi1
vrijedno drvo. Nije dovoljno za dokaz poboljšanja samo snimanje drvne zalihe
po vrstama drveća i debljinskim stepenima, nego se moraju naći mpotrebive i za dulje
vrijeme uporedne metode kvalitativnog ustanovljivanja drvne zalihe. Mi moramo drvnu
zalihu pronaći po vrstama drveća i debljinskim stepenima i unutar ovih po razredima
dobrote. A i ovo nastojanje za kvalitativno ustanovljivanje drvne zalihe nije nipošto
novo. Ono je n. pr. prihvaćeno na njemačkim šumarskim kongresima 1934.—1937. od
vodećih ličnosti i znanosti i prakse. Metode za praktičnu provedbu nalaze se međutim


u praksi još u počecima. Cilj, koji se htio ovim djelom postići, u tome je, da se pronađe
put za ustanovljivanje drvne zalihe po količini i dobroti, a koji bi bio za praksu
upotrebiv i znanstveno bez prigovora. Uspjeh šume leži u njezinom prirastu po masi
i vrijednosti. Tekući prirast je veličina, čije je značenje doduše priznato za ispitivanje
proizvodne sposobnosti i u sastojinskoj šumi, ali koja je do danas uslijed pomanjkanja
odgovarajućih pronalazačkih metoda za praktičnu prosječnu primjenu unatoč ustanovljivanja
drvnih zaliha ostala još velika nepoznanica (Rôhrl) .
Opravdani prigovori, koji su izneseni protiv uvođenja kontrole uspjeha u dosadanjoj
sastojinskoj šumi, dosegli su vrhunac u saznanju, da se prirast po ´Snimanju
drvne zalihe u velikoj praksi jednako kao i njezin odnos za sječu po formuli Biolleveve


VE V


metode %— —A + N postizava mnogo nesigurnije, nego što se mogu upoznati
utjecaji gospodarenja, to više što utjecaji klime i starosti često nadmašuju
utjecaje gospodarenja na prirast. Budući da se odlučna riječ u ispitivanju proizvodne


401




ŠUMARSKI LIST 7/1939 str. 72     <-- 72 -->        PDF

sposobnosti može reći tek nakon ustanovljenja prirasta, ne smije se omalovažiti poznavanje
priraštajne snage kao najvažnijeg nosioca ispitivanja proizvodne sposobnosti.


Daljnja je zadaća u tome, da se pronađu sredstva i putevi, kako bi se priraštajna
snaga šume kao i mogućnost prirasta, koija miruje u svakom drvu u vrijeme
inventarizacije, odvojeno po vrstama drveća, defoljinskim steipenima i vrsnoći deblovine,
a nezavisno od klime i gore spomenute formule dosadanje kontrolne metode,
obuhvatili upore dno i objektivno u toku snimanja drvnih zaliha.


Naša je misao vodilja bila, da spojimo znanstvene spoznaje sa praktičnom provedljivošću.
Znanstvene metode n. pr. pokusnih stanica već su izgrađene i zadovoljavaju
u glavnom točnosti, koja se traži kod ispitivanja proizvodne sposobnosti. Međutim
se te metode u praksi ne mogu iskoristiti radi velikih troškova. Nazočne metode
velike prakse ne obuhvaćaju sve one podatke iz šume, koje traži ispitivanje proizvodne
sposobnosti. U duhu misli, koju je god. 1929. obradio H i 1 f, bilo je dakle potrebnoda
se upoznaju ciljevi snimanja drvne zalihe i ispitivanja proizvodne sposobnosti u
naravno} gospodarskoj šumi, zatim da se posmatraju nastojanja, koja se moraju postići
sa gledišta znanosti i prakse, i po tome da se nađu putevi, koji će ista opravdati.
Ova saznanja moraju se prikazati u jednoj cjelini. Svaki dio ove cjeline mora se
ispitivati, da li odgovara postavljenoj zadaći (nastojanjima) i da li pristaje u okvir,
cijeloga sistema. I ako se u znanosti i praksi često čuje mišljenje, da je glavna stvar
poznavanje cilja, a upotrebljivih puteva do cilja da ima mnogo, kazaćemo, da se mnoga,
specijalna pitanja kod snimanja drvne zlihe mogu riješiti najrazličitijim putevima, ali
u pogledu na cilj ispitivanja proizvodne sposobnosti u naravnoj gospodarskoj šumi
i u kasnije prikazanim nastojanjima znanosti i prakse nužno je, da se sva ta specijalna
pitanja ujedine u jedan sistem, koji će opravdati sveukupna nastojanja.


U odsjeku »Pregled ciljeva i postupaka« kaže se poprilici ovo:


Praksa naravnog šumskog gospodarstva postavlja inventarizaciji dva glavna
cilja. Inventarizacija mora dati pregled stanja drvne zalihe s obzirom na izgradnju
debljinskih stepena odvojeno po vrstama drveća i razredima dobrote. Isto tako nije
više kao dosada samo drvna zaliha predmet snimanja, nego i priraštajna snaga, jer jenjezino
poznavanje bitno i svrsishodno oruđe naravnog šum. gospodarstva. Važno je
osim toga stvaranje mogućnosti za ispitivanje posibiliteta (proizvodne sposobnosti)
šume i gospodara.


Cilj proizvodne sposobnosti jest ustanovljenje promjene u stanju šume kao posljedice
gospodarenja. Ono se sastoji u upoređivanju strukture drvne zalihe i snage
priraštaja i to u početku i na kraju jednog gospodarskog razdoblja, te nam kazuje put
k zalihi, za kojom težimo.


Poznato je, da su pogreške snimanja kod inventarizacija često tako velike, da
pokrivaju promjene i time ometaju ustanovljivanje zbiljnoga prirasta. Mora se stoga
izabrati takova metoda, koja će neizbježive pogreške prve inventarizacije kod slijedećih
u istome smislu ponavljati, tako da se kod uspoređivanja inventarizacija tendencija
razvoja pokazuje praktički bez pogreške.


Ova metoda mora zajamčiti ispitivanje proizvodne sposobnosti po gospodarstvenim
okruzima. Isto tako mora joj biti omogućeno da se provede za veće šumske
komplekse. Stalno ispitivanje proizvodne sposobnosti u svako j pojedinoj sastojini
čini nam se, da je u velikoj praksi suvišno. Ono treba da uslijedi u pojedinoj sastojini
samo onda, kad se ukazuje potreba o šumskojuzgojnim pitanjima.


Budući da se izbor sastojine u svrhu ispitivanja proizvodne sposobnosti kod
svake inventarizacije mora ponovno ispitati, to se snimanje i procjena za svaku sastojinu
mora odvojeno provoditi, da materijal za svako željeno ispitivanje proizvodne:


402




ŠUMARSKI LIST 7/1939 str. 73     <-- 73 -->        PDF

sposobnosti bude stalno pristupačan. U okviru ovih glavnih ciljeva moraju se u po


stupku postaviti slijedeća temeljna načela:


Jednostavnost . Izabrana metoda mora biti takova, da ju činovnici jedne


šumsko-uređajne ustanove bez teškoće mogu svladati.


Qospodarstvenos t (ekonomičnost). Troškovi moraju za upravu biti


snošljivi i moraju odgovarati stvarnom stanju objekta i njegovog prihoda. Odgova


rajuća organizacija svih mehaničkih poslova je preduvjet za ekonomičnost.


Objektivnost ispitivanja proizvodne sposobnosti. Budući
da se mora ispitati posibilitet šume i gospodara, mora se promicati što veća objektivnost
temelja, na kojima se osniva zaključak. Dalje je važna pretpostavka, da se
kod svake inventarizacije upotrebljuju ista mjerila kod mjerenja i prosuđivanja dobrote,
da bi se izbjegao svaki subjektivni utjecaj taksatora.


Pokretno st metode. Metoda ne smije biti primjenljiva samo za jedan
izvjestan oblik šume, već mora biti prikladna kako za sadašnju jednodobnu čistu sastojimsku
šumu tako i za mješovitu raznodobnu buduću šumu i za sve prelazne oblike.
Istodobno mora se nastojati, da metoda bude prikladna za sve intenzitete gospodarenja.
Postoji temeljno načelo, da što je vrednija drvna zaliha i stanište, to intenzivnija
mora biti inventarizacija. Izrazita staništa sa vrijednim drvetom zahtijevaju veću
intenzivnost snimanja nego slaba staništa, kod kojih se gleda samo na količinu (masu).
Dalje mora metoda odgovarati traženoj točnosti i svrsi inventarizacije.


Iz naprijed izloženoga proizlaze putokazi za novu metodu inventarizacije. Temeljna
načela inventarizacije bila bi u ovom:


Dok je gospodarenje s čistom sječom i sa jednovrsnim sastojinama postiglo cilj
inventarizacije poznavanjem srednjih vrijednosti sastojine (srednja visina, srednji
promjer, prosječna masa po ha), to za ispitivanje proizvodne sposobnosti kod gospodarenja
s njegom drvne zalihe ne zadovoljava. Sama razdioba drvne zalihe na debljinske
stepene daje za dosad smatrane istovrijedne sastojine po prihodnim tablicama
s obzirom na razne načine gospodarenja potpuno različite slike. Još su veće te razlike
kod ustanovljivanja kvalitete i snage prirasta. Iz toga slijedi, da se kod gospodarenja
s pojedinim stablom, koje teži za njegom zalihe, ne može šuma više smatrati kao zbir
sastoiina različitih vrsti drveta, boniteta, kvaliteta i starosti, već kao zbir pojedinih
stabala istih osebina. Obuhvatanje svih pojedinih stabala u sastojim neće se u budućoj
šumi više razlikovati po gore citiranim osebinama nego u idealnom slučaju na osnovu
različitosti stojfoina. Samo je po sebi razumljivo, da će se u prelaznom gospodarenju
dosadanji pojam sastojine tako dugo zadržati, dok još pruža prednosti za inventarizaciju.


Ovaj pojam stablimičnog gospodarenja mora već sada dati novoj metodi inventarizacije
karakterističan žig, da može opravdati ciljeve šume budućnosti. Nije dovoljno,
da se dobiju podaci o kvaliteti za čitavu sastojinu, nego se moraju dobiti za
svako pojedino drvo, čiji se promjer mjeri, njegove kvalitetne osobine. Samo na taj
način omogućeno je upoznati strukturu drvne zalihe i prirasta i samo tako se može
provesti objektivno ispitivanje proizvodne sposobnosti´. Jer inventarizacijom mora se
postići što točnije stanje drvne mase odvojeno po debljini i kvaliteti, mora se pored
mjerenja promjera ustanoviti i pripadajuća visina, te pomoću odgovarajućih gromadnih
tablica ustanoviti drvna masa. Nije dovoljno, ako se ispitivanje proizvodne sposobnosti
u naravnoj gospodarskoj šumi provodi pomoću kontrole kružnim plohama. Ova je
doduše — naročito na osnovu točnih mjerenja promjera nasuprot relativno netočnom
mjerenju1 visine — u zadnje vrijeme sa pravom zagovarana. I ako debljinski prirast
ima na prirast mase mnogo jači utjecaj nego visinski prirast, ipak je podizanje visinskog
prirasta radi gospodarenja njegom drvne zalihe od tolikog značenja, da se


403




ŠUMARSKI LIST 7/1939 str. 74     <-- 74 -->        PDF

isti kod ispitivanja proizvodne sposobnosti mora uzeti u obzir. Iz toga slijedi potreba,
da se za sastojinsku šumu prelaznog gospodarenja izabere takova metoda za mjerenje
visina, koja će biti ekonomična i koja će odgovarati točnosti, koju zahtijeva ispitivanje
p roi z vo dn e sp o sob no s ti.


Kako se kvaliteta drvne zalihe mora ustanoviti odvojeno po debljinskim stepe....
i vrstama drveća, slijedi na osnovu ekonomičnosti i organizacije samo jedan put:
ustanovljivanje kvalitete mora uslijediti istovremeno sa mjerenjem promjera.


U pogledu detaljnog snimanja teoretski najbolji postupak je mjerenje i procjena
dobrote svakog pojedinog stabla u reviru. No već kod kvantitativne inventarizacije
ustanovilo se, da je stablimična izmjera neekonomična i praktički nepotrebna. Stoga
se potpuno klupiraju samo sastojine preko 80 god. stare, dok se sastojine ispod 80
godina procjenjuju bilo kojom poznatom djelomičnom procjenom sa površinom od 10%.
Kod stablimične kvantitativne i kvalitativne inventarizacije, koju mi istražujemo, moramo
radi pitanja troškova pokušati da ovaj procenat još snizimo, te da ga u mladim
sastojinama još više smanjimo. Za taj cilj moramo pronaći takovo djelomično snimanje,
koje će nam dati dovoljne podatke o stanju šume i starijih sastojina, a da pri tome
odgovara točnosti, koju zahtijeva ispitivanje proizvodne sposobnosti.


Postoje dvije vrste djelomičnog snimanja. Izvjesni postupci polažu najveću
važnost na dobivanje točne slike o stanju šume, a moraju se pri tome manje više
odreći mogućnosti egzaktnog ispitivanja proizvodne sposobnosti. Ovamo spadaju primjerne
pruge i primjerni krugovi po Zetsche-u. Ispitivanje proizvodne sposobnosti,
koje se kod druge inventarizacije provodi po istim postupcima, mora uzeti u račun
pogrešku probnih izmjera, jer se u velikoj praksi radi markiranja izmjerenih stabala
ista ne može otkloniti. Ta pogreška tako je velika, da rezultate ispitivanja proizvodne
sposobnosti može staviti u pitanje. Drugi postupak isključuje unaprijed ovu pogrešku
probnog snimanja, jer u svakoj sastojim postoji stalna pokazna površina (Weiserflache),
koja iznosi 10% od površine sastojine. Jasno je, da se stanje sastojine pomoću
ove jedne pokusne površine ne može ni približno tako postići kao na primjer pomoću
gore spomenutih pomičnih djelomičnih snimanja.


Za naš glavni cilj moramo pronaći takovo djelomično snimanje, koje će spojiti
prednosti obiju metoda.
Autori su dalje materiju razradili kako slijedi.


I. Razdioba šume. S obzirom na potrebno ispitivanje proizvodne sposobnosti
buduće šume potrebno je, da se odjeli izluče prema stojbinskoj dobroti, te da se ne
dijele u suviše male odsjeke. Pojedinačnosti kod snimanja drvne zalihe dolaze do
izražaja u različitosti sastojine unutar odsjeka.
II. Kvantitativno ustanovljivanje drvne zalihe.
A. Promjer. Za svaku vrst drva ustanovljuju se zasebno ddbljinski stepeni od
po 5 cm. Budući da se drvna zaliha ustanovljuje djelomičnim snimanjem, mora se
posvetiti velika pažnja mjerenju promjera. Prsna visina osigurava se pomoću podloska
za promjerku, ikojega mjerač pričvrsti na prsa pomoću remenja u visini od 1,30 m.
Pravac snimanja kod mjerenja pomoću kružnih ploha u ravnici utvrđuje se pomoću
kompasa pričvršćenog na podlošku. Kod nagiba mjeri se od strane brijega.
B. Visina i bonitiranje. Na osnovu točnih istraživanja ustanovilo se, da visinske
krivulje pojedinih vrsta drveća u jednodobnoj sastojini pokazuju istu tendenciju prirasta.
Na osnovu toga su najprije za smreku sastavljene tendencije za visinske stepene.
Visinski stepeni omogućuju bonitiranje, koje nije zavisno od razvoja sastojine.
C. Masa. Sječiva masa ovisi u izvjesnom stepenu o raznim utjecajima s obzirom
na vrijeme i mjesto, koji se ne mogu predvidjeti. Kod sječive mase je ovaj promi-en
404




ŠUMARSKI LIST 7/1939 str. 75     <-- 75 -->        PDF

ljivi gubitak na sječi i promjenljivi oblični broj funkcija stojbine, gospodarenja i vrste
drveća. Da bi se za ustanovljivanje proizvodne sposobnosti buduće mješovite šume
dobilo jednostavno mjerilo, koje eliminira ove promjenljive utjecaje, a ipak se prosječno
približuje stvarnom stanju šume, stvoreno je jedno idealno mjerilo za sve vrste
drveća, to jest puni khipovni metar (Kluppfestmeter). Puni klupovni metar približno
je jednak punom sječivom metru (Erntefestmeter). Razdioba na detolovinu i kićevinu
ne vrši se, jer je nesigurna i nestabilna. Kao sječiva masa smatra se samo deblo, jer
kićevina ostaje u šumi. Eventualne razlike između zbilja postignute mase i mase
izračunate po tablicama izravnaju se prilikom obračuna drvne zalihe i prirasta u
zbiljne pune sječive metre pomoću faktora za korekturu. Ovaj faktor za korekciju
uzima u obzir i razlike raznih oblika kod različitih vrsta drveća, a i kod iste vrste
drveća, sve kao posljedica stojbine i gospodarenja. On se postizava pomoću primjernih
odjela u svakoj gospodarskoj jedinici, u kojima se sječiva masa klupira još dok stabla
stoje. Ovi primjerni odjeli veliki su oko 20 ha.


ULI. Kvalitativno ustanovljivanje drvne zalihe.
Najvažnije kvalitativne osobine jesu dobrota debla i dobrota krošnje. Kod dobrote
debla dijeli se zdravo drvo od bolesnoga. Zdravo se opet dijeli na drvo bez
tehničkih pogrešaka i drvo sa tehničkim pogreškama. Prema tome se drvo dijeli na:
zdravo drvo bez tehničkih pogrešaka (a), zdravo sa tehničkim pogreškama (b) i bolesno
drvo (c). S obzirom na dobrotu krošnje razlikuje se: dobra krošnja (A), srednja
krošnja (B) i slaba krošnja (C).


Definicije za kvalitetne razrede moraju se tako odabrati, da su nedvojbene i
jasne i da isključuju svaki subjektivni momenat. Procjenu kvalitete mora izvršiti sam
taksator. Jednolična objektivna procjena kvalitete postići će se pomoću stalnih šumskouređajnih
ureda.


IV. U drvnoj zalihi mirujuća mogućnost prirasta kao elemenat ispitivanja proizvodne
sposobnosti.
Zbiljni tekući prirast, osim što ovisi o gospodarstvenim faktorima, ovisan je još
u znatnoj mjeri i o klimi. Radi toga se mora za prosuđivanje promjene prirasta uslijed
gospodarenja stvoriti jedno idealno mjerilo, pomoću kojega će se promjene primsta
moći ustanoviti neovisno od utjecaja klime. Ovo mjerilo je moć prirasta kao mirujuća
mogućnost prirasta svakoga drveta u vremenu inventarizacije. Ona ovisi o promjeru,
visini, dobroti krošnje i starosti. Pošto su prilikom inventarizacije drvne zalihe ustanovljene
te četiri veličine, može se ustanoviti i moć prirasta. Ona se očitava iz tablica,
koje su sastavljene za svaku vrstu drveća i sadrže postotak prirasta po masi i apsolutne
moći prirasta u punim klupo vnim metrima kao funkciju gore spomenutih četiriju
veličina.


V. Postupak djelomičnog snimanja drvne zalihe.
Snimanje podmlatka visokog ispod 1,30 m, koji računski ne daje nikakovu masu,
obavlja se u šumi dobnih razreda po površini. Mjerenje i prosuđivanje dobrote drvne
zalihe vrši se stablimično od one točke, na kojoj je drvo dostiglo visinu klupiranja.
Teškoće donjih (granica klupiranja time se praktički odstranjuju.


Primjerna površina, koja se najbrže i najtočnije može postići i obilježiti, je
maleni krug. Veličine krugova izabiru se od 0,25—4 ara. Kao središte služi svako
povoljno stablo (po mogućnosti elitno dugoživo stablo), koje se brzo označi sa uljenom
bojom. Ako se središnje stablo mora iz bilo kojih razloga posjeći, to se mora
ppsjeći iznad oznake uljenom bojom odnosno mora se njegovo mjesto označiti. Pokusi
su pokazali, da se kod veličine kruga od 3 ara i kod maksimalnog udjela primjerne
površine od 12—15% od cjelokupne površine mogu i vrlo nejednolične (po starosti)


405




ŠUMARSKI LIST 7/1939 str. 76     <-- 76 -->        PDF

mješovite sastojine pomoću postavljanja krugova na način mozaika dosta točno ustanoviti.
Krugovi se jednolično raspoređuju po dotičnoj sastojini, da kod punog polaganja
na svakih .* ha dolazi jedan krug od 3 odnosno 4 ara. Jednolične sastojine prelaznog
gospodarenja ne zahtijevaju puno polaganje, već je dovoljan prema starosti i kakvoći
manji procenat snimanja (jedan krug manje veličine na svakih pola odnosno čitay
hektar sastojine). Ako se kod kasnijih inventarizacija uslijed proređivanja sastojine
ukaže potreba za većim procentom snimanja, to se najprije postojeći mali krugovi
svode na potrebni broj (jedan krug na K ha). Kod kasnijih inventarizacija ostaje isti
broj krugova, samo se njihova veličina poveća, dok se ne stigne potpuno polaganje.


Potpuno snimanje starih sastojina vrši se samo kod sastojina sa osobito vrijednim
drvetom ili kod naprednog stadija pomlađivanja.


Pomoću prilagođivanja intenzivnosti snimanja na broj stabala vodi se račun o
kontinuitetu snimanja drvne zalihe kod druge i slijedećih inventarizacija. Uslijed postepenog
dizanja postotka primjernih ploha kod sastojina prelazne šume nastaje pogreška
kod snimanja, koja se mora uzeti u račun kod ispitivanja proizvodne sposobnosti
i ograničiti se pomoću oštre organizacije intenzivnosti snimanja. U naravnoj
gospodarskoj šumi, općenito uzevši, procenat primjerne površine ostati će trajno
konstantan i po tome neće više biti od utjecaja za ispitivanje proizvodne sposobnosti.


VI. Postignute točnosti kod ukupne kvantitativne i kvalitativne inventarizacije
s obzirom na ustanovljivanje stanja šume i ispitivanje proizvodne sposobnosti.
S obzirom na sve elemente inventarizacije provedena istraživanja točnosti pokazala
su, da su zahtjevi postavljeni kod ispitivanja proizvodne sposobnosti po ovoj
metodi postizivi u granicama dopustivih pogrešaka.


VII. Primjena rezultata postignutih kvantitativnom i kvalitativnom inventarizacijom.
1. Prva inventarizacija. Već kod prve inventarizacije moguća su uspoređivanja
gospodarenja, koja za susjedne šum. uprave i gospodarske okruge daju razjašnjenje
o različitim načinima gospodarenja. Inventarizacija daje nove mogućnosti za uređivanje
sječnog reda i time izgradnju cjelokupnog gospodarskog uređaja.
2. Ispitivanje proizvodne sposobnosti kod daljnjih inventarizacija. Postupak
pisaca razlikuje se od dosadanjih postupaka ispitivanja proizvodne sposobnosti u tri
točke. Osim kvantitete ustanovljuje se kod ispitivanja proizvodne sposobnosti i kvaliteta
drvne zalihe. Moć prirasta ustanovljuje se kao elemenat inventarizacije već
kod prve i kod svih ostalih inventarizacija bez pomoći sječive mase.
3. Prema tome je pogreška kod ustanovljivanja sječive mase kao računska
veličina za ispitivanje proizvodne sposobnosti na značenju izgubila.
VIII. Praktična provedba i troškovi nove metode inventarizacije.
U dva saska šumska okruga dokazana je provedivost ove metode inventarizacije
u granicama naprednog gospodarenja.


IX. Završne misli i pogledi.
Na koncu knjige donose još autori tablice o donjim, srednjim i gornjim vrijednostima
visina po visinskim stepenima (odvojeno tpo debljinskim stepenima) i tablice
punih klupovnih metara (odvojeno po visinskim stepenima).


Kad se čitavo djelo prouči, svaki stručnjak mora odati čast i priznanje autorima
na odličnoj obradi predmeta i ujedno mora se diviti preciznom i točnom radu
njemačkih šumara. Treba vidjeti te grafikone, šematičke prikaze, primjere kartografskih
predodžaba kvalitetnih struktura i rezultatne tabele. Treba vidjeti prekrasne
snimke sastojina, kao i pojedinih dijelova stabala. Treba vidjeti preciznu njemačku


406