DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 6 <-- 6 --> PDF |
predložen gospodinu banu skupa sa diobnim elaboratom o diobi I. dijela državnih šuma na području bivše ličke pukovnije. Iza kako je godine 1887. bio sklopljen ličko-dalmatfnski paševni ugovor, pristupilo se sastavu diobnog elaborata i za one državne šume u bivšoj ličkoj pukovniji, koje su sastavnu dio ličko-dalmatinskih pašnjaka. Kad je taj elaborat bio sastavljen, proveden je opet izbor zastupstva buduće ličke imovne općine, te mu je dne 9. travnja 1902. u smislu § 9 zakona od 8. lipnja 1871. odnosno u smislu § 28 i § 29 naputka od 30. srpnja 1871. k tomu zakonu predložen i prvi i drugi dio diobne osnove na pretres i prihvat. Zastupstvo je zaključilo, da ne prihvaća ni prvi dio diobne osnove od godine 1880. odnosno od godine 1885., ni onaj drugi dio od godine 1902., jer se iz dopitanih šuma ne mogu trajno podmirivati njihove potrebe na drvu, dok im je prijašnjim zakonima to trajno podmirivanje u dotadanjem opsegu zajamčeno. Taj zaključak zastupstva predložen je gospodinu banu, koji u tom predmetu ništa dalje nije odredio, s razloga, što pitanje o subvenciji pasivnih imovnih općina još nije definitivno riješeno. Tadanja šumska uprava bila je toliko ili neupućena ili nesmotrena ili neraspoložena prema narodu, koji nije htio primiti ponuđenu diobu šuma, da ga je optuživala zbog zločina krade, kad bi koji servitutni ovlaštenik počinio šumsku štetu u neizlučenom t. j . za državu ostavljenom dijelu šuma. Bila je potrebna intervencija vrhovnoga suda u Hrvatskoj (kr. stola sedmorice), koji je donio svoju načelnu rješitbu 3. II. 1894. pod br. 4659 iz 1893., a po kojoj »Krajišnici, kojima pripada pravo drvarije u državnim šumama, gdje još nije provedena dioba šume između države i imovnih općina, ne počinjaju uzimanjem drva bez doznake ili na mjestu, gdje im drvo nije doznačeno, krade, već prekršaj § 18 š. z., koji spada pod nadležnost upravnih vlasti.« Godine 1902. (23. V.) pod brojem 4010 traži Šumarsko ravnateljstvo u Zagrebu od državnoga šumarskoga ureda u Otočcu iskaz dotad unišlih svota u korist imovne općine kao i izdanih svota. Unišlo je dotad bilo 69.780.50 kruna. Qodine 1904. upravlja šef šumarskog ureda u Otočcu nadležnom ministru ovaj podnesak: »Pozivom na visoku naredbu od 14. lipnja t. g. broj 6110-I/l-a izvješćujem u svoj smjernosti, da je u smislu visokog otpisa od 10. veljače 1895. broj 8266—I/l u ime upravnih troškova i poreza, koje ima ustrojiti se imajuća imovna općina lička državnom šumarstvu nadoknaditi, do sada propisano 463.221 K. 22 f. Ujedno usuđujem se u svoj smjernosti Preuzvišenosti Vašoj staviti predlog, da se gore označeni dug otpise i u buduće više ne propisuje iz slijedećih razloga. Imovna općina lička uopće još ne postoji, pošto u bivšoj ličkoj krajiškoj pukovniji još nisu na temelju zakona od 8. lionja 1871. (zak. čl. XXX. god. 1873) prava služnosti otkupljena, uslijed česa su još i sada sve državne šume nalazeće se u spomenutoj pukovniji gruntovno vlasništvo visokog kr. ug. erara obterećeno po zakonu od 3. veljače 1860. pravom služnosti. Pošto glasom § 11 zakona od 8. lipnja 1871. ima erar nositi sve raspravne troškove segregacije, to ima tim više nositi upravne troškove i porez za one ličke državne šume sve dotle, dok se pravo služnosti ne otkupi, dok se ličkim krajiškim općinama pripadajući did državnih šuma ne izluči i istima u potpuno vlasništvo ne preda«. 272 |