DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 6     <-- 6 -->        PDF

predložen gospodinu banu skupa sa diobnim elaboratom o diobi I. dijela
državnih šuma na području bivše ličke pukovnije.


Iza kako je godine 1887. bio sklopljen ličko-dalmatfnski paševni
ugovor, pristupilo se sastavu diobnog elaborata i za one državne šume
u bivšoj ličkoj pukovniji, koje su sastavnu dio ličko-dalmatinskih pašnjaka.
Kad je taj elaborat bio sastavljen, proveden je opet izbor zastupstva
buduće ličke imovne općine, te mu je dne 9. travnja 1902. u smislu
§ 9 zakona od 8. lipnja 1871. odnosno u smislu § 28 i § 29 naputka od


30. srpnja 1871. k tomu zakonu predložen i prvi i drugi dio diobne
osnove na pretres i prihvat. Zastupstvo je zaključilo, da ne prihvaća ni
prvi dio diobne osnove od godine 1880. odnosno od godine 1885., ni onaj
drugi dio od godine 1902., jer se iz dopitanih šuma ne mogu trajno podmirivati
njihove potrebe na drvu, dok im je prijašnjim zakonima to
trajno podmirivanje u dotadanjem opsegu zajamčeno. Taj zaključak zastupstva
predložen je gospodinu banu, koji u tom predmetu ništa dalje
nije odredio, s razloga, što pitanje o subvenciji pasivnih imovnih općina
još nije definitivno riješeno.
Tadanja šumska uprava bila je toliko ili neupućena ili nesmotrena
ili neraspoložena prema narodu, koji nije htio primiti ponuđenu diobu
šuma, da ga je optuživala zbog zločina krade, kad bi koji servitutni
ovlaštenik počinio šumsku štetu u neizlučenom t. j . za državu ostavljenom
dijelu šuma. Bila je potrebna intervencija vrhovnoga suda u Hrvatskoj
(kr. stola sedmorice), koji je donio svoju načelnu rješitbu 3. II.
1894. pod br. 4659 iz 1893., a po kojoj »Krajišnici, kojima pripada pravo
drvarije u državnim šumama, gdje još nije provedena dioba šume između
države i imovnih općina, ne počinjaju uzimanjem drva bez doznake
ili na mjestu, gdje im drvo nije doznačeno, krade, već prekršaj
§ 18 š. z., koji spada pod nadležnost upravnih vlasti.«


Godine 1902. (23. V.) pod brojem 4010 traži Šumarsko ravnateljstvo
u Zagrebu od državnoga šumarskoga ureda u Otočcu iskaz dotad
unišlih svota u korist imovne općine kao i izdanih svota. Unišlo je dotad
bilo 69.780.50 kruna.


Qodine 1904. upravlja šef šumarskog ureda u Otočcu nadležnom
ministru ovaj podnesak: »Pozivom na visoku naredbu od 14. lipnja t. g.
broj 6110-I/l-a izvješćujem u svoj smjernosti, da je u smislu visokog
otpisa od 10. veljače 1895. broj 8266—I/l u ime upravnih troškova i poreza,
koje ima ustrojiti se imajuća imovna općina lička državnom šumarstvu
nadoknaditi, do sada propisano 463.221 K. 22 f. Ujedno usuđujem
se u svoj smjernosti Preuzvišenosti Vašoj staviti predlog, da se gore
označeni dug otpise i u buduće više ne propisuje iz slijedećih razloga.
Imovna općina lička uopće još ne postoji, pošto u bivšoj ličkoj krajiškoj
pukovniji još nisu na temelju zakona od 8. lionja 1871. (zak. čl. XXX.
god. 1873) prava služnosti otkupljena, uslijed česa su još i sada sve državne
šume nalazeće se u spomenutoj pukovniji gruntovno vlasništvo
visokog kr. ug. erara obterećeno po zakonu od 3. veljače 1860. pravom
služnosti. Pošto glasom § 11 zakona od 8. lipnja 1871. ima erar nositi
sve raspravne troškove segregacije, to ima tim više nositi upravne troškove
i porez za one ličke državne šume sve dotle, dok se pravo
služnosti ne otkupi, dok se ličkim krajiškim općinama pripadajući did
državnih šuma ne izluči i istima u potpuno vlasništvo ne preda«.


272