DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 3     <-- 3 -->        PDF

&UMARSKI llST


GOD. 63 JUNI 1939.


Ing. A. PERUŠIĆ (Beograd):


OKO KREIRANJA LIČKE IMOVNE OPĆINE


(COMMUNAUTÉ DES BIENS DE LIKA)


Dne 3. februara 1860. donesen je Zakon 0 šumama za c. i kr. vojnu
granicu u bivšoj Austro-Ugarskoj monarhiji. Te su šume bile opterećere
podavanjem građevnoga, tvorivoga i ogrijevnoga drveta za erarske
građevine i za granične, mjesne, crkvene i školske općine, a navlastito
besplatnim podavanjem građevnoga i ogrijevnoga drveta, paše,
žirovine il ostalih prihoda iz šuma za kućnu potrebu graničarskim domovima.
Građa se izdavala za novogradnju i uzdržavanje objekata za
stanovanje i gospodarstvo. Ogrijev su dobivali graničari u količini 3 do
7 i pol kubičnih hvati prema veličini družine, a osim toga pravo da 3
dana u nedjelji besplatno kupe suharke i leževinu. Pravilnik k tome zakonu
za šumarsku službu u c. i kr. vojnoj granici u IV. poglavlju u §§
68 do 75 reguliše ušumljenje u erarskim šumama vojne krajine, naročito
kojim su servitutima opterećene erarske šume, vrste i opseg servituta
kao i način uživanja šuma. (Vidi K. K. Armee-Verordnungsblatt 5 Stück
V vom 14. Februar 1860, Cirkular-Verordnung vom 7. Februar 1860
Abthlg 16, Nr. 474).


Godine 1860. bilo je 14 graničnih pukovnija, osim toga titeljski granični
bataljon i granična direkcija šuma u Femešvaru.


Zakonom od 8. lipnja 1871. »0 ustanovama za odkup, izlučenje prava
na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda, što krajiški stanovnici
imaju u državnim šumama nalazećim se u vojnoj krajini (Zbornik god.
1873 kom. XII, br. 50, str. 275) određena segregacija naprijed navedenih
šumskih servituta izvršena je na teritoriji otočke, ogulinske, slunjske,


I. banske, II. banske, đurđevačke, križevačke, gradiške, brodske il petrovaradinske
pukovnije, a na teritoriju bivše Kraljevine Hrvatske i
Slavonije. Tako su nastale istoimene imovne općine, dok segregacija
nije još konačno izvršena na teritoriju Ličke graničarske pukovnije.
Iz isprava i podataka, što sam ih mogao prikupiti u državnom arhivu
direkcije šuma na Sušaku, vidi se ovo:


Dne 6. marta 1872. imenovana je po generalkomandi u Zagrebu
centralna, a pored nje i lokalne komisije za pojedine pogranične pukovnije.
Već 16. III. 1872. dobio je c. i kr. šumski ured u Gospiću nalog, da
prikuplja podatke za diobu. Prikupljanje trajalo je više godina. Glavno
zapovjedništvo naredbom od 6. travnja 1877. broj 5774 pozvalo je putem
okružne uprave u Gospiću zastupstva općina iz područja bivše ličke


269




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 4     <-- 4 -->        PDF

pukovnije, da izaberu sa svoje strane članove za lokalnu komisiju za
otkup šumskih služnosti po § 47 naputka za diobu šuma, a podjedno su
imenovani po nadležnim oblastima i ostali članovi toga povjerenstva.
Dana 20. juna 1877. zaključila je lokalna komisija, da se kraška branjevina
Grabova strana i sve ostale kraške branjevine od Cesarice do
Otočačke granice i do Sv. Brda pripišu na ime države radi troškova
pošumljenja, radi čuvanja i radi predvidljivo malih prihoda šuma, koje
će se pridjeliti ličkim pukovnijskim općinama.


Iz akta generalkomande u Zagrebu br. 1662 iz godine 1878., koji
je bio upravljen na c. i kr. šumski ured u Gospiću, vidi se, da se već
prije realizacije diobe svi suvišci po pokriću servitutnih potreba u sječinama,
koje su imale biti pripojene općinama, kao i stabla izvaljena
vjetrom, snijegom, zatim leževina, imaju unovčiti, kako bi buduća lička
imovna općina mogla biti u položaju da odmah po svojoj konstituciji raspolaže
sa izvjesnom sumom novca. Analogno državnoj administraciji
imao se u tu svrhu zavesti »Protokol za općinske šume«. Također u
posebni žurnal ima se zaprimati novac i deponirati kao tuđi novac. Kod
raspolaganja sa gore navedenim drvnim materijalom morao je intervenirati
i na doznačnici to potvrditi (doznaku i premjerbu) općinski organ
dotične interesovane općine.


0 utrošenim tiskanicama imao se voditi točan račun, kako bi se
mogla po konstituisanju imovne općine od nje zatražiti odšteta. Novac
se imao ulagati u banku. Generalkomanda u Zagrebu pod brojem 2441
od 18. X. 1878. određuje šumskom uredu u Gospiću, da se suma od 349
forinti i 33 novčića dobivena prodajom u septembru te godine uloži kod


I. Zagrebačke štedionice. Do konca oktobra te godine bilo je uloženo
414 fr. 36 n. Predradnje za segregacioni postupak na teritoriju ličke
pukovnije provedene su, šume mapirane i inventarisane, te razdioba na
karti! i terenu provedena u smislu člana 2, 3 i 6 spomenutoga zakona
od 8. VI. 1871. Do provedbe segregacije t. j . do predaje izlučenih šuma
u posjed krajiškim općinama nije došlo. U citiranom zakonu.predviđen
je — istina — put, kako se ima postupiti u slučaju spora, kojega konačno
rješava obranički sud sastavljen od dva člana i predsjednika. Da
li se je rješavanje toga spora vodilo u tom pravcu, nisam mogao ustanoviti.
Bez obzira na to ne bi se spor mogao tim putem riješiti, kako
ćemo odmah vidjeti.
U svesku Državnoga arhiva u Zagrebu iz godine 1881. pod oznakom
114—3285 u Preglednom iskazu o diobi šuma na teritoriju vojne
granice za nekadanji lički pogranični regimentski kotar ispisana je na
njemačkom jeziku ova primjetba: »Za taj je kotar diobnu osnovu izrađenu
po Centralnoj komisiji zastupstvo regimentske općine doduše prihvatilo,
ali je ipak izričito odbilo, da faktično preuzme pridijeljene šume,
pa i u slučaju, kad bi se pravoužitnicima mogle nametnuti ,i one
šumske takse, koje bi oni mogli podnositi, dok ipak oni ne bi mogli doprinositi
novčana sredstva za porez, šumski personal etc. Spomenuta
dioba odluka odnosi se na šumsku površinu od 151.939 jut. 1000 čet. hvati
u ukupnoj vrijednosti od 10,863.320 forinti i 74 krajcara. Ove se brojke
ne slažu sa diobnom odlukom. Osim toga treba još rezervirati površinu
od 25.000 jut. 74 čet. hvata za kasniju diobu i to s razloga, jer je ta
površina opterećena servitutom paše pograničnih dalmatinskih općina i
jer se ovaj Servitut mora razriješiti, prije nego se pristupi diobi Između


270




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 5     <-- 5 -->        PDF

države i krajiških općina, u kojem se pogledu vode pregovori. Osim
toga treba u ovom kotaru još segregirati i kraške zemlje i izlučiti primjerenu
površinu za gradsku općiinu Karlobag«.


Iz akta br. 12875 .. 1880. G. V. J. vidi se, da je centralno povjerenstvo
za otkup šumskih služnosti 11. srpnja 1880. pod brojem 28
glavnom zapovjedništvu predložilo diobni elaborat za ličku imovnu općinu
i u nadi, da će taj elaborat biti prihvaćen, zamolilo je, da se odredi
izbor zastupstva ličke imovne općine i s tim u vezi izbor predsjednika
i odbora. j


Po izvršenom izboru zastupnika buduće ličke imovne općine sazvani
su bili izabrani zastupnici naredbom bivšega glavnog zapovjedništva
od 9. rujna 1880. br. 15.773 za dan 30. rujna 1880. u prvu glavnu
skupštinu. O vijećanju te skupštine napisan je i zapisnik. Glavne točke
toga zapisnika jesu:


1) Ako zastupstvo ličke pukovnije prihvati diobnu odluku, prihvatiti
će ju i zastupnici ličke imovne općine, ali samo pod uvjetom da se
ličkoj imovnoj općini dade subvencija, bez koje ona kao siromašna ne
može egzistirati. Ne bude . tako, zastupstvo ličke imovne općine odustaje
od toga zaključka i traži, da šuma bude državna ili zemaljska, a
pravoužitnicil neka dobivaju iz tih šuma kao i dosada ono što ih pripada.


2) Izabran je predsjednik i odbor, te sistemizirana mjesta činovnika
i određene im plaće.
3) Ustanovljen je proračun za god. 1881.


Okružna je uprava dopisom svojim od 1. listopada 1880. br. 959 taj


zapisnik predložila tadanjem Glavnom zapovjedništvu uz napomenu, da


zastupnici nisu htjeli diobne odluke primiti, ali da je okružnom upravi


telju ipak konačno uspjelo zastupnike na gornje zaključke nagovoriti.


Primjećuje se, da ovdje spomenuta diobna odluka nije obuhvatala


sve državne šume u bivšoj ličkoj pukovniji, nego samo jedan dio i to


u površini od 151.900 jut. 735 čet. hv., dok je ostali dio istih u površini


od 14.996 jut. 1500 čet. hv. bio rezervisan za naknadnu diobu s razloga,


što se u njemu nalaze ličko-dalmatinski pašnjaci, s kojima se je istom


imao zaključiti između Ličana ,i Dalmatinaca paševni ugovor,, te se ´nije


htjelo u te površine dirati, dok se o njihovom uživanju takav ugovor ne


perfektuira.


S obzirom na naprijed navedenu izjavu zastupstva buduće ličke


imovne općine, da predloženi im diobni elaborat ne primaju, ako im se


ne osigura za uzdržavanje imovne općine potrebna subvencija, bilo je


na nadležnom mjestu potaknuto pitanje subvencije za sve pasivne


imovne općine, te je riješenjem od 15. srpnja 1881. (§ 21) takova sub


vencija svim pasivnim imovnim općinama stavljena u izgled.


Tim je povodom odredila zemaljska vlada, odio za unutarnje po


slove, 31. prosinca 1884. pod br. 29.518, da se ima opet izabrati zastup


stvo buduće ličke imovne općine il odlučiti o diobnom elaboratu, izabrati


predsjednika i odbor, sistemizirati mjesta činovnika i! službenika i ure


diti im berilva, sastaviti proračun i t. d. Prema zapisniku od 9. veljače


1885. prihvatilo je novo-izabrano zastupstvo na predlog velikog župana


Kasumovića predloženi diiobni elaborat od godine 1880., a prihvaća ga


stoga, jer da se je uvjerilo, da je ličkoj imovnoj općini zajamčena sub


vencija. Taj zaključak zastupstva buduće ličke imovne općine bio je


271




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 6     <-- 6 -->        PDF

predložen gospodinu banu skupa sa diobnim elaboratom o diobi I. dijela
državnih šuma na području bivše ličke pukovnije.


Iza kako je godine 1887. bio sklopljen ličko-dalmatfnski paševni
ugovor, pristupilo se sastavu diobnog elaborata i za one državne šume
u bivšoj ličkoj pukovniji, koje su sastavnu dio ličko-dalmatinskih pašnjaka.
Kad je taj elaborat bio sastavljen, proveden je opet izbor zastupstva
buduće ličke imovne općine, te mu je dne 9. travnja 1902. u smislu
§ 9 zakona od 8. lipnja 1871. odnosno u smislu § 28 i § 29 naputka od


30. srpnja 1871. k tomu zakonu predložen i prvi i drugi dio diobne
osnove na pretres i prihvat. Zastupstvo je zaključilo, da ne prihvaća ni
prvi dio diobne osnove od godine 1880. odnosno od godine 1885., ni onaj
drugi dio od godine 1902., jer se iz dopitanih šuma ne mogu trajno podmirivati
njihove potrebe na drvu, dok im je prijašnjim zakonima to
trajno podmirivanje u dotadanjem opsegu zajamčeno. Taj zaključak zastupstva
predložen je gospodinu banu, koji u tom predmetu ništa dalje
nije odredio, s razloga, što pitanje o subvenciji pasivnih imovnih općina
još nije definitivno riješeno.
Tadanja šumska uprava bila je toliko ili neupućena ili nesmotrena
ili neraspoložena prema narodu, koji nije htio primiti ponuđenu diobu
šuma, da ga je optuživala zbog zločina krade, kad bi koji servitutni
ovlaštenik počinio šumsku štetu u neizlučenom t. j . za državu ostavljenom
dijelu šuma. Bila je potrebna intervencija vrhovnoga suda u Hrvatskoj
(kr. stola sedmorice), koji je donio svoju načelnu rješitbu 3. II.
1894. pod br. 4659 iz 1893., a po kojoj »Krajišnici, kojima pripada pravo
drvarije u državnim šumama, gdje još nije provedena dioba šume između
države i imovnih općina, ne počinjaju uzimanjem drva bez doznake
ili na mjestu, gdje im drvo nije doznačeno, krade, već prekršaj
§ 18 š. z., koji spada pod nadležnost upravnih vlasti.«


Godine 1902. (23. V.) pod brojem 4010 traži Šumarsko ravnateljstvo
u Zagrebu od državnoga šumarskoga ureda u Otočcu iskaz dotad
unišlih svota u korist imovne općine kao i izdanih svota. Unišlo je dotad
bilo 69.780.50 kruna.


Qodine 1904. upravlja šef šumarskog ureda u Otočcu nadležnom
ministru ovaj podnesak: »Pozivom na visoku naredbu od 14. lipnja t. g.
broj 6110-I/l-a izvješćujem u svoj smjernosti, da je u smislu visokog
otpisa od 10. veljače 1895. broj 8266—I/l u ime upravnih troškova i poreza,
koje ima ustrojiti se imajuća imovna općina lička državnom šumarstvu
nadoknaditi, do sada propisano 463.221 K. 22 f. Ujedno usuđujem
se u svoj smjernosti Preuzvišenosti Vašoj staviti predlog, da se gore
označeni dug otpise i u buduće više ne propisuje iz slijedećih razloga.
Imovna općina lička uopće još ne postoji, pošto u bivšoj ličkoj krajiškoj
pukovniji još nisu na temelju zakona od 8. lionja 1871. (zak. čl. XXX.
god. 1873) prava služnosti otkupljena, uslijed česa su još i sada sve državne
šume nalazeće se u spomenutoj pukovniji gruntovno vlasništvo
visokog kr. ug. erara obterećeno po zakonu od 3. veljače 1860. pravom
služnosti. Pošto glasom § 11 zakona od 8. lipnja 1871. ima erar nositi
sve raspravne troškove segregacije, to ima tim više nositi upravne troškove
i porez za one ličke državne šume sve dotle, dok se pravo
služnosti ne otkupi, dok se ličkim krajiškim općinama pripadajući did
državnih šuma ne izluči i istima u potpuno vlasništvo ne preda«.


272




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Kako ćemo kasnije vidjeti, zaista je otpisana svota od 463.221.22
krune. Da li je pri tom odbita i svota od 69.780 kruna, koja je unišla kao
prihod u korist buduće imovne općine, nisam mogao utvrditi. Zanimljivo
je i ovo pismo, što ga je sušački šumarski ured uputio ministarstvu:


»Savezno sa ovouredskim smjernim izvješćem od 30. stud. t. g.
broj 5583 odnosno na temelju putem telefona zamoljenih uputa od šumarskog
glavnog odsjeka ministarstva stojećeg pod mudrom upravom
Preuzvišenosti Vaše usuđujem se u svojoj smjernosti! izvjestiti, da su
upravni, rukovodni, te nadzorni! troškovi šumah izlučenih prigodom segregacije
ličke krajine za ustrojiti se imajuću imovnu općinu ustanovljeni!
za god. 1912. sa svotom od 11.591 K. 95 f., a općinski i školski nameti
pako sa 764 K. 30 f. t. j . ukupni godišnji troškovi za uzdržavanje
iznašaju 82.197 K. 45 f. Medu upravne troškove uračunata su ukupna
beriva jednog centralnog šum. nadinžinira i! računskog protustavnika,
medu rukovodne troškove ukupna beriva dvijuh upravitelja te polovüca
ukupnih beriva dvijuh upravitelja državnih šumarija, konačno medu nadzorne
troškove ukupna beriva svih radi čuvanja gornjih šumah zaista
namještenih čuvara. Kod ustanovljenja poreza uzet je u obzir princip,
što su se šume razdijelile na temelju vrijednosti, dakle uzeta je polovica
izravnog poreza te općinskog i školskog nameta, koji se godišnje plaća
od svih ličkih šumah stojećih pod upravom ovog kr. šum. ureda«.


Pismo, što ga je kraljevski povjerenik u kraljevinama Hrvatskoj i
Slavoniji! (I. z., broj 590 .. 1912.) uputio ministru poljodjelstva glasi:


»U svrhu sastavka proračunah stalne krajiške zaklade za pošumljenje
krasa i uređenje bujicah ter saine krajiške zaklade za podupiranje
pasivnih imovnih općinah manjkaju mi podaci, i to glede prvih o troškovima
šumske uprave oko pošumljenja Krasa, koji mi je do sada svake
godine priopćilo pod mudrom upravom Vaše Preuzvišenosti stojeće kr.
ugarsko ministarstvo poljodjelstva, a glede zaklade za podupiranje pasivnih
općina podatci glede predvidno državno-porezne dugovine i glede
troškovah uprave i gospodarenja sa izlučenom imovinom dosada nekonstituirane
lučke imovne općine za godinu 1913., koje je troškove dosada
godimice predujmljivala listnica kr. ug. ministarstva poljodjelstva, a koje´
će troškove, prema utanačenjima polučenim na konferenciji, održanoj 11.
i slijedećih dana mjeseca svibnja t. g. kod kr. ug. ministarstva financijah
u Budimpešti, počam od 1. siječnja 1913. imati podmirivati ova ustrojiti
se imajuća stalna krajiška zaklada. Pošto je godina 1912. na izmaku i
pošto je nužno, da se osnove proračunah sa 1. siječnjom 1913. u život
stupiti imajućih stalnih krajiških zakladah pravodobno sastave, čast mi je
Preuzvišenost Vašu najučtivije zamoliti, da izvoli učiniti nužnu raspoložbu,
da mi goriopisani proračunski podatci s mogućim pospješenjem
priposlani budu«.


Ministar poljoprivrede uputio je 18. prosinca 1912. pod br. 124.453


I-B-3 ovaj akt šumskom uredu na Sušak:


»Tečajem rasprava, koje su krajem god. 1912. održane u predmetu


zasnovane likvidacije hrvatsko-slavonske krajiške investicionalne za


klade, donesen je zaključak, da s jedne strane ugarska država otpušta


sve one dugove, koji bi se šumskom eraru imali nadoknaditi u ime tro


škova uprave šumskoga posjeda izlučenog za još nekonstituisanu ličku


imovnu općinu kao i u ime plaćenih poreza, s druge strane da šumski


273




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 8     <-- 8 -->        PDF

erar upravu spomenutog šumskog posjeda preuzme i nadalje uz odštetu
faktičnih troškova, ministar financija i kraljevski povjerenik u Hrvatskoj
i Slavoniji ustanovili su sporazumno, da svota, koju bi ugarska država
imala odstupiti do konca godine 1912. iznaša okruglo 650.000 kruna, i to
na osnovu onih podataka koje je ministarstvu predložio šumarski ured
svojim izvješćima od 30. travnja i 6. svibnja ove godine broj 2008, a
prema kojima je uprava šuma ličke imovne općine (upravni trošak i
porez) prouzrokovala eraru godimice trošak između 18000—26000
kruna. Pošto će nadalje stalne pripomoćne zaklade, koje prigodom likvidacije
i razdiobe imetka krajiške investicionalne zaklade, a iz imetka
iste postrojene biti imadu, početi djelovati u godini 1913., pozvao sam
bio na zamolbu gospodina kr. povjerenika u Hrvatskoj i Slavoniji mojom
naredbom broj 123704 naslov, da u svrhu omogućenja sastavka proračuna
stalne zaklade za potpomaganje pasivnih imovnih općina za godinu
1913. predloži preliminar troškova, koji su u savezu sa upravom buduće
liičke imovne općine. Šumarski ured javlja svojim izvješćem broj 5583
od ove godine, da zatražene podatke pružiti nije moguće, nadalje pak
iskazuje u svojem izvješću broj 5647 u ime tih troškova, a na temelju
podataka od godine 1912. iznos od 82.197 K. 45 f.«


U Budimpešti je dakle bilo zaključeno, da se ima ustrojiti od gotovine
iz likvidacione krajiške investicione zaklade: 1) krajiška zaklada
za pošumljenje krša i uređenje bujica, 2) krajiška zaklada za podupiranje
pasivnih imovnih općina. Te su zaklade imale početi djelovati sa 1.


I. 1913.
Zaključeno je ujedno, da se dug Ličke imovne općine državi u
iznosu od 650.000 kruna otpise, a od 1. I. 1913. da, kao i dosad, država
upravlja sa šumama ličke imovne općine, ali da ona državi podmiri faktične
troškove (uprave i poreza). Na ovo primjećujem, da je taj dug po
svoj prilici plaćen ne iz državne kase, već iz gotovine likvidirane krajiške
investicione zaklade, a troškovi za državnu upravu vjerojatno bi
se podmirivali iz stalne zaklade za pasivne imovne općine. Troškova
gospodarstva nije bilo, jer bi to suviše teretilo državni šumski erar
odnosno imovnu općinu. Šume su vrlo slabo čuvane, a napose ih je narod
palio, a da se nije ništa pošumljavalo. Zato su te šume devastirane.


Nesumnjivo je, da su kasniji politički događaji zaustavili svaki rad
na izvođenju ove dobre zamisli oko osnutka dviju važnih zaklada. Što je
bilo kasnije sa gotovinom iz spomenute likvidacione krajiške investicione
zaklade, nisam mogao ustanoviti.


Ministar za Poljodjelstvo izdao je 1. X. 1914. pod brojem 5256/11—
I — B — 3 na šumski ured sušački ovu odredbu:


»Na osnovu § 9 zak. članka LXVI, 1912. o državnom proračunu za
godinu 1913. nalažem šumarskom uredu, da zaostatak u iznosu od 463.221
(četiri stotine šestdeset tri hiljade dvije stotine dvadeset jedne) krune i
82 fflira, koji je do konca 1912. godine nastao prema mojoj listnici na
teret novoustrojene ličke imovne općine povodom rukovanja imetka
novoustrojene općine po mojoj listnici, a prema zaključnom računu za
godinu 1912. iskazan pod stavkom 6 iskaza o nastalom aktivnom
zaostatku pozivom na ovu moju naredbu, otpise. Obzirom pak na to, što
imetkom novoustrojive ličke imovne općine i nadalje erar rukovodi i sa
rukovanjem ovog imetka savezne sve troškove, poreze i javne terete


274




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 9     <-- 9 -->        PDF

na teret novoustrojive imovne opčine erar plaća, to nalažem šumarskom
uredu, da sve troškove i izdatke, koje počam od 1. siječnja 1913. godine
mjesto novoustrojive ličke imovne općine ili na teret iste erar pokrije,
potanko ustanovi i na teret imovne općine propiše, pa da se u svoje
vrijeme pobrine glede naknade po imovnoj općini! na ovaj način ustanovljene
i propisane dugovine«.


Dugovina je otpisana, ali se drugi dio prednje odredbe nije vršio ni
izvršio. Zašto, nisam mogao iz akata ustanoviti.


Godine 1914. počeo je svjetski rat. U našoj državi nije o tom više
vodio brige ni šumski ured sušački ni kasnije naše ministarstvo šuma
i rudnika.


Prihod u novcu, koji je od zgode do zgode unilazio, posebno je
knjižen, slao se i dalje u banku na priplod, ali se iz toga novca nije posve
ništa trošilo, već je sav trošak oko uprave, čuvanja, pokrića javnih il
ostalih dažbina snosila državna blagajna. Nisam mogao ustanoviti, da
se je isto trošilo za nabavu materijala, pokretnoga ili nepokretnoga
imetka, za pošumljavanje, njegovanje, uređivanje, iskorišćavanje šuma
ili za izgradnju nekih gospodarskih objekata (lugarnica, šum. cesta ...).


Iz početka administrativnim putem, prigodom odredaba ministra,
a kasnije §-om 9. zakonskoga članka LXVI iz godine 1931. o državnom
proračunu, određeno je izvjesno jedino to, da se sa novcem, koji uniđe
prodajom izvjesne vrsti drvnoga materijala iz izručenih šuma za buduću
ličku imovnu općinu, zasebno rukuje i da se taj novac ima ulagati u
sigurnu banku na priplod do osnutka ličke imovne općine, kada bi se
taj depozitni novac imao rekompenzirati državnom šumskom eraru za
troškove uprave i ine izdatke, što ih taj erar ima sa izlučenim šumama
za tu općinu. Nije ni iz administrativnih riješenja vidljivo, kakova je
pravna narav toga novca, da li je to državni novac ili novac buduće
ličke imovne općine. Nije to danas više ni potrebno ispitivati.


Od god. 1915. do 1918. nema nikakovih podataka o depozitu. Od
godine 1918. po osnutku Jugoslavije do god. 1927. nema također ništa.
Uprava i poslovanje vršilo se kao i do sada. Ali u god. 1925. zavedena
je u stvari disponiranja sa depozitom novca ličke imovne općine jedna
nova praksa, po kojoj je direkcija šuma počela trošiti od toga novca
za djelomično pokriće nadzornih i upravnih troškova kao i za nekoje
materijalne izdatke, koji su vezani na poslovanje sa izlučenim šumama
(putni računi šefova šumskih uprava zbog izviđa o potrebi građe, konsignacije
stabala za pravoužitnike, nadzora nad čuvarima izlučenih
šuma, nabavka tiskanica, lugarskih knjiga, pisaćeg pribora, popravak
lugarnica itd.), na što je od 1925. do 1932. potrošeno svega 187.120 D.


Na osnovu opetovanoga traženja ministarstva šuma i rudnika kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca (S. R. Br. 22796 od 14. XI. 1927),
kojim ono upozorava, da u smislu člana 117 zakona o uređenju Državne
hipotekarne banke imaju sve ustanove u novim oblastima, koje
su do donošenja toga zakona primale na uloge i čuvanje novac, te uloge
sa 1. IV. 1927. uložiti u tu banku, direkcija šuma Sušak otpremila je u
februaru 1929. g. ministarstvu šuma i rudnika svotu od 933.616.45 Din.


Uloženoga novca bilo je početkom 1932. godine 1,292.692 Dinara.
Ulagalo se od 1878. do danas.


275




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Pošto su po mišljenju tadanjega direktora A. P. izlučene šume bez
dovoljnih komunikacija, zapuštene i neracionalno iskorišćavane, na čije
se uzdržavanje nije ništa trošilo, nego prihodi ulagali kao poseban fond
bez naročite svrhe, potrebno je da se ovaj novac vrati šumskom gospodarstvu
i iskoristi tako, da se izgradnjom komunikacija učine ove
šume pristupačnijim i nakon toga u njima uredi valjanije gospodarenje
i racionalnije iskoriišćavanje, kako bi odbacivale veću korist nego do
sada. Upotreba pologa u ovu svrhu biće najkorisnija, jer će se tim
vrijednost šuma i njihovog prihoda povisiti ii posljedice dosadašnjeg lošeg
postupka i zanemarivanja barem donekle ukloniti.


Na predlog direkcije šuma na Sušaku ministar šuma ii rudnika
Pogačnik (M. Š. R. Pov. broj 444 — od 25. VIII. 1932.) odobrio je, da
se za izgradnju državnih puteva i cesta u šumama, koje su svojedobno
bile izlučene za dosad još ne formiranu ličku imovnu općinu, troši polog,
koji se nalazi u Državnoj hipotekarnoj banci u iznosu od 1,083.626.45
dinara, prema stanju koncem te godine ne računajući kamate.


Istodobno odobreno je bilo, da se krediti iz fonda za pošumljavanje
troše u prvom redu za podizanje t. zv. ličkih šikara na ovim izlučenim
dijelovima šuma ličke imovne općine, jer su i to državne šume, ali
dosad potpuno zanemarene i! na čije se pošumljenje nije ništa trošilo
kroz decenije.


Propašću krune nepotrebno je propao najrveći dio ovog depozita.
Ostatkom toga novca postavljena je osnovica za sačuvanje i podizanje
produkcije u izlučenim šumama, dakle poslije ravnih 30 godina, otkako
je zastupstvo ličke imovne općine odbilo diobu ili 60 godina od donosa
zakona o segregaciji.


Da se započne s izvođenjem tako potrebnih investicija, uspjelo mi
je uvjeriti nadležne, da taj depozit nije državni novac, što ne stojii, ali
su računski stručnjaci ipak tražili, da se pitanje depozita riješi zakonskim
putem, što je i: učinjeno, jer je u čl. 54 finansijskog zakona za g.
1934/35 određeno, da se prihodi iz toga depozita, koji su ušli u taj depozit
do dana stupanja na snagu toga zakona, mogu upotrijebiti na izgradnju
šumskih puteva i podizanje onih šuma, koje su dale te prihode.


U martu 1936. god. ministarstvo š. i r. broj 4866. odobrilo je da se
u istu svrhu utroši i do toga vremena prikupljena suma od ca 390.000 Din,
Od ukupnoga Kredita od 1,492.981 d. izgrađeni: su ovi šumski putevi:


1. Rizvanuša—Samar, Šum. Uprava Gospić,
u dužini od 2.50 km i širini od 2.8 m
2.
Počitelj—Razbojna draga, Šum. Uprava
Gospić, u dužini od 3.29 » » » 2,8 »
3.
Dobrića Glavica—Hrastova strana, Šum.
Uprava Sv. Rok, u dužini od . . . . 3.08 » » » 2.8 »
4.
Konjska Glava—Malinjak, Šum. Uprava
Sv. Rok, u dužini od 2.70 » » » 2.8 »
5. Malinjak—Ljubina Poljana, Šum. Uprava
Sv. Rok, u dužini od 5.90 » » » 2.8 »
6.
Oklinak—Kučina kosa, Šum. Uprava Sv.
Rok, u dužini od 1.52 » » » 2.8 »
276




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 11     <-- 11 -->        PDF

7.
Mazin—Erteševo, Šumska Uprava Donji
Lapac, u dužini od 5.64 » » » 2.8 »
8.
Dio ceste Sušanj—Dabarska kosa, Š. U.
Karlobag, u dužini od 4.30 » » » 4.5 »
9.
Staza Lukovo Šugarje—Ramino korito,
S.
U. Karlobag, u dužini od . . . . 9.82 » » » 1.2 »
Ukupno 38.75 km.


U upotrebi su ceste pod 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 i staza pod 9. Ostale se
dograđuju iz budžetskih kredita.


II dio


Nisam mogao doći do podataka o stanju uprave i gospodarstva u
izlučenim šumama u prvim počecima. Po usmenoj predaji nije se pošumljavalo
i inače što investiralo u te šume. Državni erar plaćao je i
dalje upravne i neke gospodarske troškove za te šume i!z državnoga
proračuna i te izdatke posebno evidentirao. Jedino postoje podaci o
drvnim masama iz vremena segregacije, pa- ću ih ovdje ukratko
prikazati.


Prema naprijed navedenoj diobnoj odluci! Centralne komisije za
likvidaciju šumskih servituta namijenjeno je ličkoj imovnoj općini od
svih državnih šuma na teritoriji bivše ličke regimente 89.707 kat. jut.
99 č. hv., a državi ostavljeno na slobodno raspolaganje 62.193 kat. jut
636 č. hv. U diobnoj odluci nisu površine točno navedene, jer prema
katastru imaju katastralne čestice, koje su ličkoj imovnoj općini namijenjene,
znatno veću površinu, nego li je to u diobnoj) odluci navedeno
t, j . 96.462.834 kat. jut. ili 55.510.888 ha i u toj ćemo mjeri dalje
iznositi podatke. Ovu nam razliku objašnjava važna primjedba na samoj
diobnoj odluci, kako smo ju naprijed u prijevodu prikazali.


Tabela 1.


Ođ ukupne površine


Neplodno,


Suma Pašnjaci
Svega Opaska


golijeti


Hektara


50.669-72 3.175-24 1.665-93 55.510-89


Stanje površina buduće ličke imovne općine vidljivo je iz priložene
tabele 1. Izlučene šume nalaze se većim dijelom na visokom kršu
planinskih masiva srednjeg i južnog Velebita, te na njegovim ograncima,
zatim na planinskom sklopu Mazinske planine i njenih ogranaka na nadmorskoj
visini od 800—1400 m, a samo neznatan dio na nadmorskoj
visini od 500—800 mt.


Prema geografskoj rasprostranjenosti i položaju prema obližnjim
selima izlučene šume izgradile su se u dva tipična gospodarska oblika.
Prvi tip opažamo na osamljenim šumskim predjelima, okružnim selima,


277




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 12     <-- 12 -->        PDF

udaljenim od državnih šuma, a drugi na objektima, koji su prostorno
vezani ili u neposrednoj blizini državnih šuma. Prvi je tip u najvećem
dijelu šumskim grmljem i drvećem obrasao pašnjak, šiprag, većinom
poznata lička šikara.


Pogledom na ličke šikare ne može se u prvi mah nil stručnjak snaći,
čije su te šikare, jer nikakve razlike nema između državnog i nedržavnog
posjeda. Vrlo dobro sačuvane male šumske parcele seljački
su šumski privatni posjedi t. zv. gajići To nas upućuje na do kraja razvijen
osjećaj individualnog vlasništva kod tamošnjega seljaka, a nedovoljan
smisao za kolektivno gospodarstvo, a pogotovo za državno dobro. Te
šikare pružaju strahovitu sliku pustoši, a vrhunci bregova potpuno su
goli. Zapravo su to pustopašice, na kojima bež reda planduje stoka okolišnih
sela. I ako se smatraju šumama, faktično su ispasišta, jer seljaci
u njima u prvom redu podmiruju potrebe na pašii, krešu list i spremaju
sušanj za zimu. Sporedno podmiruju potrebu na ogrevu.


Ogrev, grmlje i mlado drveće uzimaju zimi, šikara se reproduktivnom
snagom obnavlja i zadržava stalno svoju sliku šikare. Osim toga
zbog pomanjkanja obradivog zemljišta postoje znatne uzurpacije radi
proizvodnje krme, stočne odnosno i ljudske hrane.


Karakteristične su pojave, da mnoga sela, a i pojedinci iz vlastite
inicijative zabranjuju svaku sječu stanovitih državnih šumskih površina,
koje se nalaze povrh sela odnosno pojedinog posjeda, a to čine zato, da
obrane svoje imanje od vremenskih nepogoda. Kad već vlast nije takve
šume proglasila zaštitnima, a država ih očuvala, čuvaju ih pojedinci.


Slika, koju pružaju te šikare, može nas uvjeriti, da je haračenje
starih šuma trajalo duže vrijeme, dok nisu šume poprimile sadanji izgled
šikare. Slično se postupa i sa općinskim šumama u Srbiji. Svaki deblji
izbojak posiječe se. Šikara je na istoj visini i trajno jednakog izgleda.


Tabela 2.
Površina po vrsti uzgoja kulture


Šikare,


Visoke Niske Suvati i Neplodno


đžbunje i Svega


šume šume pašnjaci i golijeti


Opaska


kamenar


Hektara


Apsolutno šumsko


37.219-73 13.449-99 3.175-24 1.66593 55.510-89


tlo


Tabela 3.
Površina po vrsti drveća, uzgoja i kulture


Visoke šume čiste


Crnogorica: Jela Hukva Ostale Bu! ..,


Bukva Hrast Svega


jela, bor i bukva hrast listaëo jaseu, grab


Hektara


253-35 20.774-56 9-13 16.182-69 13.449-99 50.669-72


278




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Šume, odnosno kasnije šikare, koje su bile najudaljenije od napada sjekirom
ili blagom, razmjerno su boljega izgleda, a to nas upućuje na
mjere, koje u spašavanju i melioraciji tih objekata treba poduzimati od
tih udaljenih mjesta prema naseljima, kako bi interesi okolišnog stanovništva
postepeno, a svakako što manje bili povrijeđeni. Te šikare sa
ogromnim isto tako obraslim šikarama zemljišnih zajednica prava su
slika niskog ekonomskog i kulturnog stanja naroda ovoga kraja, dokaz
kako su se vlasti brinule, a kako se i sadanje vlasti brinu za taj najzdraviji
i najbistriji dio našeg naroda.


Drugi tip šumske kulture opažamo u državnim šumama i u njihovoj
blizini. Imaju izgled ipak sačuvanih visokih šuma, i ako neuređenih
i slabo dotiranih. Populacija je oko njih slabija, teže su pristupačne, a
potreba se na šum. produktima može podmiriti i u neizlučenim, dakle
susjednim, državnim šumama po naplati takse.


Podjela površina prema vrsti tla, obradbe, uzgoja i vrsti drveta
vidljiva je iz tabela 2 i 3. Za izlučene šume nisu sastavljeni uredajni elaborati.
Postoji samo aproksimativna Inventarizacija tih šuma iz god.
1876.—1878., koja je bila provedena u svrhe sastavka segregacionih elaborata.
Podaci te inventarizacije sakupljeni su u Flächen- und Massenregistru.


Pošto za podmirenje ovlašteničkih potreba dolaze u obzir šume,
koje se nalaze u blizini sela, a od udaljenih samo one, koje su pristupačne,
pristupilo se poslije god. 1930. sastavku uredajnih elaborata za
šume bliže selima, da se može prosuditi prihodna sposobnost tih šuma
s obzirom na snabdijevanje servitutnih potreba ovlaštenika.


Šume se iskorišćuju isključivo u svrhe podmirenja servitutnih potreba.
Dobni razredi, godišnji prirast i drvne zalihe vide se iz tabela 4
do 6. Podaci nlisu više danas pouzdani, te ih treba revidirati.


Tabela 4.


Dobni razred


1—20 21—40 41—60 61-8 0 81—100 101 — 120 121—140 preko 140 Svega


Hektara


7.093-76 7.600-49 2.736-16 3.242-86 3952-24 10.387-26 11.603-37 4.053-68 50.669-72


Tabela 5.
Prirast


Prirast po 1 ha


Vrst prirasta Jela Bukva Prosječno Primjedba


3


m


Prosječni godišnji tekući
prirast 1.2 0.7 0.8


279




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Tabela 6.
Drvna masa


Visoke šume Niske šume


Četinjače Liatače
po ha Svega Primjedba


po ha Svega po ha Svega


3 3


mm


8-— 301.947-— 154 — 5,732.277 — 14-— 188.300 —


Pravoužitnički» katastar nije sastavljen, jer lička imovna općina
nije konstituirana. Postoje samo popisne listine onih ličkih krajiiških
zadruga i obitelji, koje su vršile krajišku vojnu dužnost, te su na osnovi
toga stekle pravo servituta u državnim šumama na teritoriji bivše ličke
regimente. Ove su popisne listine sastavila nadležna općinska poglavarstva,
te su posljednji put revidirane godine 1902. do 1904.


Izuzevši sječu u svrhe podmirenja pravoužitničkih potreba, ne vrši
se u izlučenim šumama nikakva veća eksploatacija osim´ slučajnog iskorišćavanja
suhara, izvala i vjetroloma. Danas je veća eksploatacija nerentabilna,
jer su šume nepristupačne, bez prometila i previše udaljene od
mjesta potrošnje i željeznica, a vrijednost šuma vrlo niska.


Po podacima izdane su u vremenu od 1919. do 1935. god. (zaključno)
ovlaštenicima besplatno količine sadržane u tabeli 7. — Godišnja
doznaka ne dostaje za pokriće stvarnih potreba ovlaštenika.


Tabela 7.


Hukva Crnogorica


Svega Vrijednost


Godina gradja ogrijev gradja ogrijev


m3 Din


i3


n


1919 942 13.412 156 14.510 86.588
1920 897 11.567 357 6 12.827 101.725
1921 589 10.086 318 4 10.997 96.808
1922 2.609 10.695 144 16 13.464 198.798
1923 955 9.228 221 2 10.406 132 630
1924 643 10.334 719 14 11.710 167.958
1925 531 10.736 168 12 11.447 145.841
1926 1.156 10.454 143 4 11757 186.439
1927 1.450 10.354 95 76 11.975 209.451
1928 1.253 12.038 481 130 13.902 252.254
1929 1.457 12.505 279 94 12.335 287.405
1930 1.386 11.632 285 100 13.403 249.703
1931 1.006 14.999 220 36 16.261 241.946
1932


791 19.647 598 137 21.385 187.633
1933 1.477 21.631 43 22.972 211.756
1934 1.319 22 077 24 23.422 134.269
1935 741 16.683 150 2 17.565 149.613


280




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Nažalost nisam mogao doći do posve pouzdanih podataka o tome,
koliko je pravoužitničkih zadruga i obitelji bilo ubilieženo u katastru
servitutnih ovlaštenika za vrijeme segregacije šumskih služnosti i koliku
su godišnje primali količinu građevnog i, ogrijevnog drveta u opterećenim
državnim šumama, zatim kako je rasao broj tih pravoužitničkih
zadruga i obitelji, odnosno koliko danas ima samostalnih domova (dimova,
uračunavši ovamo i potajne diobe). Ne mogu dakle da predočim
sliku o faktičnom kretanju broja pravoužitničkih domova. Van sumnje
je, da je broj domova porasao, dakle potrebe na drvetu porasle su pored
toga što već danas imaju štednjake mnoga sela. Etatna je sposobnost
šuma smanjena, etat snižen, jer je po izvršenim taksacionim radovima
utvrđeno, da je osnovni šumski kapital daleko ispod normale, jer su
šume u najvećem dijelu devastirane. Od 105 sela sa 14.917 domova prima
jedan dom poprijeko: u šum. upravi Karlobag oko 3 m8 ogreva, u šumskoj
upravi Donji Lapac oko 2 m\ u upravi Sveti! Rok oko 2.10 m3, u
upravi Gospić najmanje i to oko 1.16 m*. Kako u toj upravi ima 4.557
domova sa 32.441 dušom, otpada na pojedinca godišnje 0.16 m ogrjeva,
dakle daleko ispod normalne potrebe i kraj najrazumnije štednje. Ni taj
etat sav ne iskorišćuju pravoužitnici s razloga, jer im je predaleko mjesto
doznake ili je teško pristupačno. Potrebu na drvetu podmiruje ili
na nelegalan i legalan način u bližim šumama ili u šumama ostavljenim
za državu ili u šumama il šikarama zemljišnih zajednica ili u privatnim
gajevima sabiranjem ležike, kupovanjem režijskoga drva i t. d.


Tamo gdje je doprema materijala otežana ili zbog slabih izvoznih
puteva ili jer ih uopće nema, ne izvozi se ni sve doznačeno drvo, već
izvuku iz šume samo trupce: vlakama, konjskom i ljudskom snagom.
Redovno veći dio ostane u šumi neiskorišćen.


Od sporednih šumskih užitaka jedino je od važnosti; paša, za koju
ovlaštenici ne plaćaju takse. Paša se vrši osim na pašnjacima još i u
šumama, naročito u onim, koje leže u blizini naselja, zatlim i u šikarama.
U jednom dijelu područja ličke imovne općine imaju servitutno pravo
na ljetnu pašu uz naplatu određene takse dalmatinski žitelji iz općina
Knin, Obrovac, Kistanje, Skradin, Benkovac, Novigrad i Nin.


Kako je stočarstvo, naročito broj sitne stoke, u tim dalmatinskim
općinama iza rata 1914.—1918. znatno palo, služe se Dalmatinci sve
manje svojim pravom paše po pašnjacima ličke imovne općine, pa su i
prihodi od te paše neznatni i jedva spomena vrijedni. Ugovor je sklopljen
na osnovu odluka od 13. srpnja 1878. i 23. svibnja 1886. između
kr. državnog šumskog erara, kr. hrv. slav. dalm. zemaljske vlade u Zagrebu
i Ličkih općina: Zrmanja, Srb. Bruvno, Gračac, Lovinac, Medak i
Gospić bivše ličke krajiške pukovnije s jedne strane i ces. i kr. dalmatinskim
namjesništvom u Zadru i dalmatinskim općinama: Knin, Kistanje,
Skradin, Benkovac, Obrovac, Novigrad i Nin s druge strane. Ugovor je
sastavljen u Gospiću 7. prosinca 1887., a odobren po hrvatskoj vladi 6.
kolovoza 1888. pod br. 22.685 na temelju »previšnjega riješenja« od 21.
srpnja t. g. Postoji i provedbena naredba k tome ugovoru od 20. III. 1891.
broj 32627—90 izdana po bivšoj hrvatskoj vladi.


Napominjem ovom prilikom, da se je posljednjih nekoliko godina
jako zaoštrio spor između ličkih i dalmatinskih stočara, i ako privremeno
riješen administrativnim putem, tako da će se zakonskim putem ili na


281




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 16     <-- 16 -->        PDF

osnovu zakonskog ovlašćenja upravnoj vlasti morati da likvidira spor.
Spor je u tom, što lički stočari potiskuju dalmatinske sa svojega ličkoga
teritorija.


Nije bez interesa spomenuti, da na onom dijelu državnoga šum-´
skoga zemljišta, koji je izdvojen za ličku imovnu općinu, a na kojem
imaju dalmatinski stočari recipročno pravo ispaše, postoji stvarno dvostruki
Servitut paše i to s jedne strane Ličana kao servitutnih ovlaštenika
na državne šume i državna šumska zemljišta i! s drüge strane
Dalmatinaca. Danas je to pravo ograničeno i sporno je samo na jednom
manjem dijelu pašnjaka.


Lov ne daje nikakvog prihoda radi vrlo slabog stanja divljači, koja
je zbog zvjerokradiica, nehaja vlasti, Jakih zima i vukova gotovo uništena.
Apsolutnom zabranom lova i tamanjenjem vukova otrovom diže
se broj srna, koje su osim tetrijeba gotovo jedini zastupnici plemenite
divljači.


Pošto je za izlučene šume propisana preborna sječa, obavlja se pomlađivanje
redovitih sječiha prirodnim načinom. Podizanje šuma ili bolje
reći t. zv. ličkih šikara, kojih ima oko 14.000 jutara, započelo je istom
godine 1930. stvarnim zabranjivanjem pojedinih dijelova revira (šikara)
od paše koza i ovaca i kresanja lisnika. I ako su te površine formalno
proglašene bile branjevinama, ipak se po njima slobodno napasivalo il
uništavalo posljednje ostatke šuma.


Uz velik oprez s obzirom na siromaštvo naroda i poznatu ličku
pašu moglo se je već godine 1930. i 1931. zabraniti za pašu oko 8.000
jutara. Počelo se zabranjivanjem takvih šumskih predjela, koji su bili
manje izloženi ispaši. Obnavljanje šuma započelo je odmah i za 5 do 6
godina moći će se ponovo prepustiti paši podignute sastojine, a zabraniti
od paše susjedne partije.


Neshvatljivo je, što se mnogo ranije nije počelo barem s takvim
radom, jer bismo danas imali znatnu površinu, i ako ne idealnih, šuma.


Tabela 8.
Ručno pošumljavanje golijeti i paljevine


Pošumljavanje sadnicama Pošumljavanje sjetvom sjemenja


Troškovi za
pošum


Pitomi


Godina Bor Bagrem PošumŽir
Pošumljavanje


ljena kesten ljena
površina površina
komada u ha hl u ha Din P


1919—1928 nema podataka
1929 420.000 50 5 49.278 95
1930 282.000 130.000 31 50.593 90
1931 83.000 14,50 40,70 15 14.747 20
1932
jela
1933 4.360 7,19 5.760
1934
1935


282




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Kako je znatno bila popustila nelegalna sječa šuma, počelo se s proljeća
1931. god. sa čišćenjem šikara i mladih šuma po samom žiteljstvu (odstranjivanjem
štetnih starih stabala). Osim toga nije se mogla uporedo
s tim obratiti puna pažnja pošumljlavanju paljievina i1 golijieti na području
izlučenih šuma, jer nije bilo dovoljno raspoloživih kredita, a u koliko ih
je i bilo, upotrijebljeni su u prvom redu za pošumljavanje velikih suvislih
paljevina u neizlučenim državnim šumama. Pošumljavanje se obavlja
u višim i hladnijim predjelima sa sadnicama smreke, u nižim sa crnim
i bijelim borom, a u području Zrmanje, gdje direktno upliviše Jadransko
more, sadnjom žira, pitomog kestena i sadnicama bagrema, dakle gospodarskoga
drveća, što bi morali! uvijek imati pred očima svi kultivatori
malih parcela u blizini naselja, bez obzira na to, čije su šume. Jedino
takvo nastojanje šumara podupire narod.


Pregled izvršenog pošumljavanja vidi se iz tabele 8. T. zv. ličkih


šikara izdvojenih za ličku imovnu općinu ima pod zabranom u g. 1937.:
u šumskoj upravi Gospić . . . 2.130.45 ha
» » » Sv. Rok . . 650 »
» » » Dol. Lapac . . 530 »


svega 3.310,45 ha
Štete u šumama od insekata, biljnih bolesti i prirodnih nepogoda
neznatne su, dok su štete počinjene u prijašnje vrijeme po ljudima, a


Tabela 9.
Šumske štete


Listaee četinjače


Godina građa ogrjev građa ogrjev


3


m


1919 3.726 10.160 515 100
1920 5.619 12.242 1.984 269
1921 4.766 10.156 1.736 152
1922 2.528 10.091 533 37
1923 1.682 8.917 502 59
1924 1.814 11.364 676 103
1925 1.902 7.054 698 84
1926 1.680 8.560 585 110
1927 1.417 7.990 441 71
1928 1.178 8.044 522 188
1929 1.072 9.209 506 107
1930 1.222 8.414 489 122
1931 585 7.645 254 16
1932 1.024 10.641 276 90
1933 997 9.282 227 37
1934 1.336 14.336 307 28
1935 1.233 11.668 383 46


Svega 34.196 165.995 10.034 1.619


Prosječno


godišnje 2.000 9.764 580 95


283




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 18     <-- 18 -->        PDF

danas još uvijek po domaćoj stoci neobično velike. Sve su ove štete
činjene većim dijelom u šumama, koje leže u najbližoj okolici naselja
i u pristupačnijim šumama, dok su udaljene i nepristupačne šume sačuvane.
Veliki su kompleksi (cea 14.000 Ha) zbog neprekidne bespravne
sječe i intenzivne paše pretvoreni u šikare i džbunje, a (kako je napred
rečeno) znatan je dio tih kompleksa zabranjen od svake paše i sječe.
Pregled šumskih šteta po godinama vidi se iz tabele 9. Danas su te štete
mnogo manje i da je sa strane bivše šumske uprave bilo malo više
dobre volje, mogle su te šume biti i sačuvane i kvalitativno mnogo bolje.


Izručenim šumama upravljaju državne šumske uprave Karlobag,
Oospić, Sv. Rok i Dolnji Lapac. Na području 9 ličkih šumskih uprava za
:ve """ie (slobodne i servitutne) bilo je raspisano poreza u godini 1931.


OVOliriG.


I. državni porezi (zemljarina):
a) osnovni porez 436.430.56 Din
b) dopunski porez 285.328.17 »
\


II. samoupravni prirezi:
c) banovinski prirez, 20% od zemljarine . 87.256.11 Din
d) općinski prirez sa 42% od zemljarine . 1,833.218.50 »
Svega 2,642.323.34 Din


ili 30 d. po 1 Ha. Od toga otpada približno na šume buduće ličke imovne
općine:


a) osnovnog poreza 153.281.— Din


b) dopunskog poreza 100.200.— »


c) banovinskog prireza 30.656.90 »


d) općinskog prireza 643.780.— »


Svega 927.917.— Din


U 1935. godini iznosio je općinski prirez na sve šume, t. zv. slobodne
i servitutne, u 15 općina 371.839.90 d. Troškovi uprave i čuvanja
iznose prema stanju u g. 1937.:


šumska uprava Karlobag 159.144 g.


» Gospić 409.632 »


» Sv. Rok 353.076 »


» » Donji Lapac 488.466 »


putni troškovi 16.000 »


Svega 1,426.000 g.
ili 16 d. po 1 Ha.


III dio


Prema izloženom nema izgleda, da bi moglo doći do formiranja
ličke i. o., jer je vrijednost diobnog predmeta danas manja i tu razliku
vrijednosti nije moguće procijeniti, jer su potrebe odnosno stvarna potraživanja,
a možemo reći i stvarna prava, jedne strane danas mnogo
veća nego su bila u času faktično izvršene segregacije diobnog objekta.


284




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Podataka pouzdanih nema, ali je vidljivo, da su servitutne šume većim
dijelom iscrpljene. Ima znatna površina t. zv. ličkih šikara, zapravo
ispasišta. Kad se izrade gospodarske osnove za sve izlučene šume, znati
će se približno stanje i izgrađenost kapitala u drvnoj masi i produktivna
sposobnost zemljišta.


Servitutni ovlaštenici danas formalno ništa ne pokreću, ali se ipak
počinju sve više interesovati za regulisanje svoga pravnoga odnosa
prema državi. Diobni postupak nalazu se »in suspenso« na štetu šumskoga
gospodarstva tamošnjih krajeva. Iako se u životu valja držati
pravila: »Quieta non movere«, ipak Je dužnost stručnjaka da u interesu
šumskog gospodarstva interveniraju.


Akcija se može kretati u ovom pravcu:


1) da se dovrši sticajem prilika obustavljeni diobni postupak,


2) da se uspostavi »status quo ante segregationem« tj. da se redovitim
putem stavi van snage zakonski propis, kojim je određena
dioba šuma.


Ad I. Godine su prolazile, a da nije uređeno pitanje subvencije budućoj
ličkoj imovnoj općini niti je bilo koja od obiju strana dalje pokretala
riješenje ovoga pitanja. Ne slažem se s mišljenjem, da je za to
krivnja na bivšoj hrvatskoj zemaljskoj vladi u Zagrebu, što se nije koristila
odredbom iz § 9 pom. zakona o otkupu šum. službenosti od 8.
lipnja 1871. god., koja u četvrtoj aleji propisuje ovo: »Ako pak pukovnijsko
zastupstvo prigovori presudi središnjeg povjerenstva ili ako glavno
(vojno) zapovjedništvo uskrati odobrenje, a razlike se ne daju naknadnim
izviđenjem izravnati, tada ima da odluči obranički sud, komu
jednoga člana izabere pukovnijska općina, a drugoga glavno (vojno)
zapovjedničtvo«.


Nisam mogao ustanoviti, je li taj sud ipak izabran i je li šta radio,
a da je bio i izabran, ne mogu tvrditi, da bi bio i nadležan da rješava
spor, jer takav spor po stilizaciji § 9. nije ni postojao i drž. se je erar
poslužio obećanjem subvencije, kako bi pukovnijsko zastupstvo lakše
pristalo na diobu. Ono je na nju pristalo, ali pod uslovom osiguranja
subvencije. S tim obećanjem subvencije izigran je § 9.


Mišljenje, koje je došlo čak do izražaja u jednom službenom aktu,
»da Direkcija šuma na Sušaku stavi prijedlog na reviziju diobnog operata,
« nije također potrebno zagovarati, jer bi trebalo u prvom redu
utvrditi, da su i danas sve šume opterećene stvarnim pravom servitutnih
ovlaštenika i drugo da su opterećene u korist svih legalnih potomaka
onih ovlaštenika, koji su god. 1871. bili ubilježeni u katastru. Po tom
treba inventari´sati sve šume, srediti sve eventualne nesređene pravne
posjedovne zemljišne odnose (uzurpacije...), utvrditi realnu potrebu
servitutnih ovlaštenika, pa bilo i bez obzira na stara prava, što su za
vrijeme granice postojala. Generalnim pregledom šuma i; naselja stručnjak
može odmah biti na čistu s tim, da ni sa tako dotiranim šumama
ne bi lička imovna općina mogla biti aktivna. O tome se možemo uvjeriti
i po uvidu u raspoložive podatke o broju ovlaštenika, o gospodarskom
stanju šuma t. zv. ličke i, o. i o sadanjem broju ovlaštenika.


Po približnom kalkilu godišnje bi se trošila na upravu i gospodarstvo
barem polovina etata, a druga polovina davala bi se članovima, ali
po plaćanju takse.


285




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Koristeći se iskustvom i sadanjom situacijom pravoužitnika u ostaloj
bivšoj granici, gdje je dioba izvršena, sumnjam, da bi danas narod
pristao na diobu odnosno na odluku da se i sve državne šume izruče
ličkoj imovnoj općini.


Ad 2. Stavljanjem van snage zakona od 8. VI. 1871. god. nastupilo
bi pravno stanje, koje je bilo prije segregacije. Državni bi erar imao
utvrditi sve legalne´potomke servitutnih ovlaštenika iz god. 1871., zatim
utvrditi u granicama zakona o šumama način, obim i vrst korišćenja
šumama i tu potrebu podmirivati u slobodnim državnim šumama. U prelaznom
vremenu mogu se u dosad slobodnim državnim šumama podmirivati
etatni! manjci servitutnih šuma.


Takav postupak smatram, ako ne posve pravilnim, a ono jedino
danas mogućim i na takav postupak upućuju razlozi pravno-gospodarske
i šumsko-političke prirode.


Prije diobe državnih šuma nisu servitutni ovlaštenici u bivšoj vojnoj
Krajini Hrvatske bili prostorno ograničeni u svojem korišćenju državnim
šumama, dok je taj slučaj nastupio kod servitutnih ovlaštenika
bivše ličke pukovnije, jer su odmah po izlučenju šuma za njihovu buduću
i, o. prema diobnoj osnovi ti ovlaštenici prostorno potisnuti na
korišćenje onim šumskim predjelima, koji su za njih izlučeni — iako nisu
pristali na diobu niti su primili U posjed i vlasnost izlučene šume niti je
zastupstvo i. o. postavilo osoblje za upravu i čuvanje tih šuma, nego je
i stručna uprava i čuvanje posjeda ostalo i dalje u rukama državnog
erara, koji po svojim državnim službenicima upravlja i danas šumama
buduće imovne općine.


Primanje diobne odluke nisu Ličani a priori odbili. Čak bi bili i
pristali na faktičnu diobu, da je imovnoj općini u izgled stavljena subvencija
bila i zagarantovana. Nadajući se, da će druga strana diobnu odluku
ipak prihvatiti, državna je šumska uprava vodila i danas još vodi posebno
knjigovodstvo za izlučene šume.


Pregovori (pogađanja o diobi) vođeni su od 1880. do 9. travnja
1902., dakle preko 20 godina, a od 9. IV. 1902. do danas prošlo je već
35 godina, ali se ni danas Ličani ne smiju koristiti svim državnim šumama,
već samo sa izlučenima. Uprava državnih šuma pravdala je
ovo stanje šumsko-gospodarskim odnosno finansijskim razlozima, jer je
šumsko zemljište bilo već tačno podijeljeno i u naravi obilježeno, a o
tom sastavljene isprave sa potrebnim stručnim elaboratom. Svakako
neobična pojava, da jednia ravnopravna strana de fakto izvrši diobu
na taj način da vršenje servitutnih prava prostorno in natura ograniči
na onu površinu, koja bi istom po dobrovoljnoj nagodbi imala da pripadne
servitutnim ovlaštenicima.


Državni je erar zadržao na taj način uzurpirano pravo i smatra,
da je preostali dio državnih šuma via facti oslobodio servituta i pored
toga što građanski sudovi i danas stoje na gledištu, da servitutni ovlaštenici
imaju pravo servituta na obim državnim šumama, dakle i na
neizlučenim, što u praksi znači: vršenje servitutnog prava samo na izlučenim
šumama provedeno je jednostrano i samovoljno (vidi naprijed
citirano riješenje kr. stola sedmorice u Zagrebu kao kasacionog sudišta
od 3. februara 1894. g. br. 4659—1893. god.).


286




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Pored drugih štetnih utjecaja ovo je razgraničenje u naravi (koje
postoji već preko pola stoljeća) dobrim dijelom doprinijelo tomu, da su
izlučene šume prije reda iscrpljene odnosno mnoge i upropašćene. Indirektno
štetna posljedica toga prisilnog razgraničenja jest nehaj bivše
državne šumske uprave, koja se nije dovoljno starala za stanje izručenih
šuma. Dakle s jedne strane nedovoljna površina izlučenih šuma, a
s druge strane nebriga za šume dovela je do današnjega nepovoljnog stanja
u znatnom dijelu izlučenih šuma.


Neupućena javnost ostala je u uvjerenju, da su Mađari stvarno
osnovali ličku imovnu općinu, jer su istisnuli servitutne ovlaštenike iiz
neizlučenih šuma, a za izlučene se šume nisu dovoljno starali. Tadanja
državna šumska uprava nije smjela iz pravnih razloga (ako je već možda
i našla upravne i gospodarske razloge) da svojevlasno potisne servitutne
ovlaštenike na šume, koje su za njih izlučene, već je morala ostaviti na
snazi dosadanje korišćenje svim šumama, a bilježiti sva podavanja u
naravi i ostale izdatke, koji ne bi bili u skladu s diobnom odlukom, te
izrađenu odluku preraditi prema stanju i vremenu, kada se sklapa nagodba
o diobi. To bi bio redovan postupak, kakav se vodi i kod ostalih
agrarno-pravnih operacija, n. pr. kod nedavno izvršenih eksproprijacija
velikih privatnih šumskih posjeda. Sa državnim šumskim erarom u Hrvatskoj
— i ako strankom, ali favorizovanom po zajedničkoj vladi —
imala je tadanja hrvatska zemaljska vlada »suviše obzira«, da bi joj
mogla kao vlast narediti, da se kani protupravnih postupaka prema drugoj
stranci (narodu) i da mu vrati njegova prava u punoj mjeri. Nije to
nažalost učinjeno ni u našoj državi. Dok smo ono prvo razumjeli, ovo
potonje u početku nismo, ali danas već i to možemo da razumijemo.


´Da nisu granice postavljene, državna bi se uprava za sve šume
jednako starala, narod bi se koristio šumama na većoj površini, šume
bi se racionalnije iskorišćavalie, a objekti bliže naseljima bolje sačuvali,
a ovako se starala najprije za državne šume.


Postupak oko likvidacije t. zv. ličke imovne općine može početi
na inicijativu povlašćene stranke u slučaju, kad se ovlaštenici ne mogu
da koriste izlučenim šumama u potrebnoj količini ili nikako zbog etatnih
mogućnosti (pomanjkanja redovnog prihoda šuma) i kad državni erar
odbije molbu ovlaštenika, da se manjak ili potreba doznači u neizlučenim
državnim šumama.


Ovlaštenici zatražiti će realizaciju svoga prava pred redovnim
sudom, a ishod građanske parnice nije neizvjestan, jer će se tužba poslužiti
spomenutom načelnom rješidbom kr. stola sedmorice u Zagrebu
kao kasacionog sudišta od 3. II. 1894. g. br. 4.659 iz 1893. g., jer su po
toj rješidbi sve državne šume de jure opterećene.


Sa pravnoga gledišta, s obzirom na zastaru stanovitoga prava,
važno je znati, kad su (koje godine) servitutni ovlaštenici potisnuti na
korišćenje samo onih šuma, koje su za njih izlučene i na koji je pravni
način to izvršeno, jesu li ovlaštenici i kakav su pravni lijek tim povodom
protiv toga preduzeli i sa kakvim uspjehom. U ev. procesu država će
dokazivati zastaru prava servituta u neizlučenim šumama, a pitanje je,
hoće li sudovi to gledište uvažiti s obzirom na spom. načelnu rješidbu
vrhovnoga sudišta. Ne vidim zato zakonske zapreke, da državni erar
upravnim aktom, a povodom takovoga konkretnoga slučaja naredi, da


287




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 22     <-- 22 -->        PDF

se u t. zv. slobodnim državnim šumama u slučaju takove molbe doznači
traženo besplatno drvo s naslova zakonske prinadležnosti, a u granicama
propisanim § 69 zakona o šumama.


U konkretnom slučaju nema ni državni erar naročitoga interesa
na diobi šuma, jer tu diobu danas ne može nitko provesti i jer ni šume
preostale državi nisu rentabilne.


Važni javni interesi govore za to, da te šume na kršu ostanu u
rukama države ili još prije banovine. U koliko ni takova solucija nije
prihvatljiva, ne preostaje nego donijeti! specijalan zakon, čiji bi tekst
mogao glasiti ovako:


»Odredbe zakona od 8. lipnja 1871. god. o ustanovama za otkup
prava na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda, što krajiški stanovnici
imaju u državnim šumama nalazečim se u vojnoj, krajini, ne važi za
područje bivše ličke pukovnije u savskoj banovini.«


»Servitutna pravna zadruga krajiških obitelju i ostalih pravouzitnika
kao i servitutna prava upravnih, školskih i crkvenih općina na
području bivše ličke pukovnije (današnji srezovi Gospić, Donji Lapac,
Gračac i Udbina) vršit će se i nadalje u državnim šumama, koje se nalaze
na području ovih srezova. Ovlašćuje se ministar šuma i rudnika,
da u roku od jedne godine dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona
uredbom reguliše odnos servitutnih ovlaštenika prema državnim šumama
u granicama propisa §§ 67 do 73 zakona o šumama«.


Obrazloženje vidljivo je iz prikaza u ovom referatu. Predložio
sam, da se ta zakonska odredba donese prilikom donošenja Uredbe o
sanaciji imovnih općina, iako — strogo uzeto — tamo ne spada.


Za vrijeme svoga službovanja kod direkcije šuma na Sušaku skupio
sam nešto podataka o ovom predmetu, pa da to ne propadne, kao što
propadaju i mnoge stvari, koje nisu bez vrijednosti za historijat našega
šumarstva, a s druge strane da naša stručna javnost barem nešto sazna


o t. zv. »budućoj« ličkoj imovnoj općini, iznosim ovu materiju pred čitaoce
našega lista uzalud očekujući, da će se javiti pozvaniji od mene.
Iznosim to napose i za to, nebi li ovaj primjer bio pouka i za naše mlade
drugove, ako dođu u priliku da rade u načelu na pitanju segregacije
šumskih slušnosti.
Ljudi idu često svojim putem, a da se ne obaziru na stečena iskustva.
Iskustva u poslovima segregacije šumskih služnosti imamo dovoljno,
kad pogledamo naše imovne općine i zemljišne zajednice u Hrvatskoji,
a općinske šume u Srbiji po ograničavanju državnih šuma, t. zv.
agrarne šume opet u Hrvatskoj itd. Te će šum. ustanove, kao čisti narodni
seljački imetak danas nažalost još jako rascijepkane, prije ili
kasnije prestati važiti kao šumsko-ekonomski objekti, jer u najvećem
dijelu moraju trošiti svoj osnovni (inače neotuđivi i nesmanjivi) šumski
kapital.


Za ovakove ekonomske posljedice odgovaran je vladajući političko-
gospodarski sistem. Šumarski su stručnjaci bili samo eksperti, koji
inače, jer je takova struka, daleko unaprijed sve proračunaju, ali u pitanju
segregacije šumskih prava nisu smjeli imati u vidu i jedan živi
promjenljivi faktor, jaki natalitet naroda, koji samo izuzetno i na čas
miruje i da se ta prava ograničavaju samo onda, kad dolazi u pitanje


288




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 23     <-- 23 -->        PDF

potrajnost šumskog gospodarenja. Išlo se je za tiim, da se državne ili
opće rečeno velikoposjedničke šume oslobode tereta, kako bi se potom
s njima moglo da gospodari »nesmetano« od servitutnih odnosa, da sa
ovlaštenicima ne bude više »posla«, već da slobodna šuma daje onu
korist, kako ju pravilno primijenjena šumska nauka predviđa.


Šumarski stručnjaci nisu bili, a i danas nisu mnogi stariji dobro
raspoloženi! prema malom i narodnom seljačkom šumskom posjedu, ne,
iz kakvih nečasnih, već iz čisto ideoloških razloga, držeći se principa,
da samo na velikoj š. površini može šumarstvo da dođe do punog izražaja.
To je, istina, najlakše. Taj mali seljački narodni šum. posjed, danas
tako rasturen u raznim posjedovnim formacijama i titulama, gledan je
bio nekako s visoka, kao nešto što nema prave šumske vrijednosti,
neka ekonomija nižega šum.-gospodarskog ranga prema prvoklasnoj:
velikom šum. državnom ili privatnom posjedu.


Kad to i ne bi tako bilo, činjenica je, da državna šumska politika
ne posvećuje tim narodnim, zapravo seljačkim malim šum. posjedima
onoliko pažnje, koliko ju ti posjedi po svojem značenju za seljački život
zaslužuju i bez obzira na to, što takovih šuma ima u državi danas oko
2,100.000 Ha ili 27% od čitave šumske površine.


I danas se u Bosni izrađuju stručne predradnje za segregaciju šum.
služnosti! u narodnim (državnim) šumama u cilju da se stvore općinske
i seoske šume. Ne ulazim´ u pravno pitanje, čije su bosanske šume, u
kojima se seljački narod koristi na osnovu svoga staroga prava, ne ulazim
ni u političku stranu toga pitanja. Ali podsjećam na to, da će po
izlučenju općinskih i seoskih šuma u Bosni već za 30—40 godina sadanje
potrebe servitutnih ovlaštenika porasti! za nekoliko puta i da će te fizičke
potrebe mnogo brže rasti nego njihovo kulturno napredovanje i s tim
veća štednja drvetom, tako da je trošenje osnovne imovine (šumskog
kapitala) neizbježivo sve i pored toga što zakon o općinama zabranjuje
trošenje osnovnog šumskog kapitala. Ako se prilikom diobe šuma ne
uzmu u obzir i troškovi uprave i gospodarstva, tad će se taj osnovni
kapital potrošiti, a manjak podmirivati u preostalim slobodnim državnim
šumama. Dakle citculus vitiosus!


Smatram, da treba imati jednako u vidu trajni interes jedne i druge
strane, a ne samo trajni interes vlasnika šume, a momentani interes u
času segregacije šumskih servituta živuće generacije, čiji se članovi
normalno množe, a prema tomu i njihove potrebe rastu u tolikoj mjeri,
da je s vremenom zbog pokrića uvećanih potreba ugrožen ne samo
osnovni kapital dobiven segregacijom nego i susjedni! šumski objekt, a
u prvom redu oslobođeni šumski posjed, koji je po izvršenoj segregaciji
ili vulgarno rečeno po diobi! šuma ostao slobodno neopterećeno vlasništvo
ranijega vlasnika opterećene šume. Ne vidim, da je takav postu-i
pak i trajni interes šumske privrede pogotovo i trajan interes mnogobrojnih
servitutskih ovlaštenika odnosno trajni javni interes. Potrebno
je osloboditi se tradicionalno naslijeđenoga gledišta, po kojem se u
praksi primjenjuje najprostiji recept — dioba šuma, dok se mnogi naši
gorljiviji stručni krugovi toliko bore nrotiv diobe šuma, čak i kad je to
u trajno boljem interesu naroda. Danas, 80 godina kasnije, potrebno je
revidirati takovo mišljenje.


289




ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Uvjeren sam, da šumski političari mogu naći neki simbiotičan modus
vivendi, racionalan način korišćenja t. zv. servitutnih šuma po servitutnim
ovlaštenicima u ranicama građanskoga zakonika i zakona o
šumama, koji vrlo iscrpno regulišu tu materiju. Treba više odvažnosti!


RÉSUMÉ.


L´auteur expose l´histoire de la création de ladite Communauté qui fut créée il
y a 60 ans, il expose les bévues faites a cette occasion par l´État hongrois au détriment
des forets et du peuple de la contrée de Lika, les bévues faites a cet égard par notre
État d´apres la guerre. Il propose enfin quelques remedes du caractere législatif qui
auraient un effet utile non seulement quant a ce peuple, dépossédé d´une maniere
tout-a-fait illégale, mais aussi un effet bienfaisant quant a toutes les forets de
ladite contrée.


Dr. JOVAN ZUBOVIĆ (Banja Luka):


ŠUMSKO PRIVREDNO PODUZEĆE. POJAM,
OBLICI, SVRHA I UREĐENJE.1


(L´ENTREPRISE FORESTIERE. NOTION, FORMES, BUT,
ORGANISATION)


Organi su šumske privrede šumska privredna poduzeća. Šta je poduzeće
uopće?2 Osnovno sjedinjenje privrednih sila u namjeri da se privredno
radi, privređuje. Dva su glavna činioca u svakom poduzeću: poduzimao
kao inicijator i privredne sile, koje se sjedinjuju; a osnovno je
načelo rada — načelo ekonomsko: da se postigne što više uspjeha sa
što manje troška. Tako je to i u šumskoj privredi. Tu je zapravo već
samo drvo jedinica proizvodnje, u kojoj su privredne sile sjedinjene. Ali


1 Može se postaviti pitanje: zašto polazimo od pojmova i definicija — i u ovome
radu kao i u nekim ranijim radovima, koji su odštampani na ovome mjestu? Zato što
mnogi pojmovi nijesu raščišćeni ni kod nas ni kod drugih. A dok nemamo čistih pojmova
ni definicija, kojima su pojmovi jasno određeni, tako da ih možemo lako poznati,
ne mogu nam biti jasni ni poslovi, koje od tih pojmova izvodimo, pa te poslove ne
možemo prema tome ni dobro da uredimo ni uredno da vršimo.


2 U srpskohrvatskom književnom jeziku riječi »poduzeće« i »preduzeče« imaju:
sinonimno značenje: Unternehmen, entreprise, ............ Danas je na srpskoj strani
više raširena riječ »preduzeče« a na hrvatskoj »poduzeće«. Klasični srpski ekonomist
Vujić piše »poduzeće« (V u j i ć Dr. M i h.: Načela narodne ekonomije, st. 52, Beograd
1896). U narodu nema ni jedne ove riječi. Nema ni glagola »preduzeti«, ali ima
»poduzeti«. U Vuk a ima »poduzeti«, ali u drugom značenju; mjesto »poduzeti« u
smislu »unternehmen« dolazi: pothvatiti se (Vukov riječnik, str. 542 i 576). Sa prefiksom
»pod« ima u narodu vrlo mnogo glagola, a sa »pred« nema. Prema tome bila
bi prirodnija riječ »poduzeće«. Ali kako bilo da bilo, jedan od ova dva izraza trebalo
bi izabrati u zajedničkoj stručnoj terminologiji; nezgodno je da ostanu obadva.


290