DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 27 <-- 27 --> PDF |
uredno evidentira j bilansira. Čuvanje objekata postaje u ovim poduzećima sporednim poslom, a uporedo sa tehničkim poslovanjem ide i komercijalno. Prema tome je sastavljena i uprava ovakovih poduzeća. Uređivanje poduzeća izlaže se u projektima, osnovama poduzeća. Osnovu uređenja u kome bilo obliku moralo bi imati svako poduzeće odmah od osnutka. Za primitivna poduzeća, gdje nema stručnog rada, dosta je da osnova sadrži preglednu kartu sa podjelom na čuvarske srepove i glavnim putevima za obilaženje, popis katastarskih čestica, kratak opis šuma i zemljišta pod upravom poduzeća, sumaran opus okolnih prilika i raspored osoblja za upravu i čuvanje. Sva razvijenija poduzeća morala bi imati šire projekte uređenja. Na čelu projekta trebalo bi jasno istaknuti svrhu poduzeća sa svima radovima, kojim će se ono baviti za duži period vremena. Zatim bi trebalo utvrditi sredstva i snage, koje će se mobilisati za naumljene poslove, i izraditi osnove, po kojima će se poslovi vršiti. Prema svrsi i obliku, veličini i intenzivnosti poduzeća mora i osnova poduzeća biti uža ili šira, složenija ili jednostavnija: ona zapravo izvire iz tih elemenata,6 Svako poduzeće za se moralo bi imati svoj projekat. Kod jednostavnih poduzeća, koja čine i prostorno i ekonomski jednostavne cjeline, to se samo od sebe razumije. Kod složenih poduzeća nastaje pitanje, šta će biti jedinica projekta. Najprirodnije je, da sistemu poduzeća odgovara i sistem projekata: za svako poduzeće poseban projekat, a prema organizaciji sistema možda i neki skupni projekat ili ukupne osnove za razne grane rada. Ali nije uvijek jasno, šta je zapravo jedinica poduzeća u složenom sistemu, a onda i odabrana jedinica kao poduzeće može biti sastavljena od više manjih jedinica. Naprijed je istaknuto, da bi osnovna upravna i finansijska jedinica morala biti u svakom slučaju šum. uprava. Ali ni uprava nije uvijek prostorna cjelina, pa nije ni ekonomska. Šta da se uzme kao- jedinica za osnovu, projekat uprave, kad ona nije cjelovita po prirodi. Naša Uputstva za uređivanje državnih šuma služe se gospodarskim cjelinama, pa propisuju da se za svaku gospodarsku cjelinu mora sastaviti samostalan elaborat, a da više šumskih uprava može sačinjavati jednu gospodarsku cjelinu i više gospodarskih cjelina jednu upravu (§ 5). Šta je gospodarska cjelina, tu se ne kaže. Po smislu izilazi, da je to prostorna cjelina, teritorijalno neprekinut kompleks šuma, obično čitav gorski masiv sa izvorištima i gornjim sljevovima rijeka, rjeđe sljev jedne vode ili sistem uvala. Ali ni prostorne cjeline nijesu uvijek izrazite, već prelaze jedna u drugu, a vrlo često to nijesu ni ekonomske ni saobraćajne ni upravne cjeline: jedan ih dio gravitira na jednu stranu, koristi se i upravlja sa te strane, a drugi s druge. Prostorna, površinska cjelovitost ne podudara se sa privrednom. I tako šumske uprave od više cjelina ili kao dijelovi jedne cjeline nemaju svoje osnove, ne čine cjelovitih poduzeća niti su njihovi poslovi organizovani prema jednoj svrsi. A zamisao je svih projekata uređenja, da regulišu rad poduzeća prema njihovoj svrsi. U prirodi je stvari, da ga regulišu prema privrednim cjelinama. Zato bi najprije šumske uprave morale biti svrstane kao privredne cjeline, pa onda da se rade projekti za cijele uprave kao poduzeća. I za više manjih, rasutih uli rastrganih površina sa privrednim silama, koje e Uporedi J. Zubović : Organizacija šumske privrede, Š. list br. 8 str. 374, Zagreb 1934. 293 |