DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 23 <-- 23 --> PDF |
potrajnost šumskog gospodarenja. Išlo se je za tiim, da se državne ili opće rečeno velikoposjedničke šume oslobode tereta, kako bi se potom s njima moglo da gospodari »nesmetano« od servitutnih odnosa, da sa ovlaštenicima ne bude više »posla«, već da slobodna šuma daje onu korist, kako ju pravilno primijenjena šumska nauka predviđa. Šumarski stručnjaci nisu bili, a i danas nisu mnogi stariji dobro raspoloženi! prema malom i narodnom seljačkom šumskom posjedu, ne, iz kakvih nečasnih, već iz čisto ideoloških razloga, držeći se principa, da samo na velikoj š. površini može šumarstvo da dođe do punog izražaja. To je, istina, najlakše. Taj mali seljački narodni šum. posjed, danas tako rasturen u raznim posjedovnim formacijama i titulama, gledan je bio nekako s visoka, kao nešto što nema prave šumske vrijednosti, neka ekonomija nižega šum.-gospodarskog ranga prema prvoklasnoj: velikom šum. državnom ili privatnom posjedu. Kad to i ne bi tako bilo, činjenica je, da državna šumska politika ne posvećuje tim narodnim, zapravo seljačkim malim šum. posjedima onoliko pažnje, koliko ju ti posjedi po svojem značenju za seljački život zaslužuju i bez obzira na to, što takovih šuma ima u državi danas oko 2,100.000 Ha ili 27% od čitave šumske površine. I danas se u Bosni izrađuju stručne predradnje za segregaciju šum. služnosti! u narodnim (državnim) šumama u cilju da se stvore općinske i seoske šume. Ne ulazim´ u pravno pitanje, čije su bosanske šume, u kojima se seljački narod koristi na osnovu svoga staroga prava, ne ulazim ni u političku stranu toga pitanja. Ali podsjećam na to, da će po izlučenju općinskih i seoskih šuma u Bosni već za 30—40 godina sadanje potrebe servitutnih ovlaštenika porasti! za nekoliko puta i da će te fizičke potrebe mnogo brže rasti nego njihovo kulturno napredovanje i s tim veća štednja drvetom, tako da je trošenje osnovne imovine (šumskog kapitala) neizbježivo sve i pored toga što zakon o općinama zabranjuje trošenje osnovnog šumskog kapitala. Ako se prilikom diobe šuma ne uzmu u obzir i troškovi uprave i gospodarstva, tad će se taj osnovni kapital potrošiti, a manjak podmirivati u preostalim slobodnim državnim šumama. Dakle citculus vitiosus! Smatram, da treba imati jednako u vidu trajni interes jedne i druge strane, a ne samo trajni interes vlasnika šume, a momentani interes u času segregacije šumskih servituta živuće generacije, čiji se članovi normalno množe, a prema tomu i njihove potrebe rastu u tolikoj mjeri, da je s vremenom zbog pokrića uvećanih potreba ugrožen ne samo osnovni kapital dobiven segregacijom nego i susjedni! šumski objekt, a u prvom redu oslobođeni šumski posjed, koji je po izvršenoj segregaciji ili vulgarno rečeno po diobi! šuma ostao slobodno neopterećeno vlasništvo ranijega vlasnika opterećene šume. Ne vidim, da je takav postu-i pak i trajni interes šumske privrede pogotovo i trajan interes mnogobrojnih servitutskih ovlaštenika odnosno trajni javni interes. Potrebno je osloboditi se tradicionalno naslijeđenoga gledišta, po kojem se u praksi primjenjuje najprostiji recept — dioba šuma, dok se mnogi naši gorljiviji stručni krugovi toliko bore nrotiv diobe šuma, čak i kad je to u trajno boljem interesu naroda. Danas, 80 godina kasnije, potrebno je revidirati takovo mišljenje. 289 |