DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 22 <-- 22 --> PDF |
se u t. zv. slobodnim državnim šumama u slučaju takove molbe doznači traženo besplatno drvo s naslova zakonske prinadležnosti, a u granicama propisanim § 69 zakona o šumama. U konkretnom slučaju nema ni državni erar naročitoga interesa na diobi šuma, jer tu diobu danas ne može nitko provesti i jer ni šume preostale državi nisu rentabilne. Važni javni interesi govore za to, da te šume na kršu ostanu u rukama države ili još prije banovine. U koliko ni takova solucija nije prihvatljiva, ne preostaje nego donijeti! specijalan zakon, čiji bi tekst mogao glasiti ovako: »Odredbe zakona od 8. lipnja 1871. god. o ustanovama za otkup prava na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda, što krajiški stanovnici imaju u državnim šumama nalazečim se u vojnoj, krajini, ne važi za područje bivše ličke pukovnije u savskoj banovini.« »Servitutna pravna zadruga krajiških obitelju i ostalih pravouzitnika kao i servitutna prava upravnih, školskih i crkvenih općina na području bivše ličke pukovnije (današnji srezovi Gospić, Donji Lapac, Gračac i Udbina) vršit će se i nadalje u državnim šumama, koje se nalaze na području ovih srezova. Ovlašćuje se ministar šuma i rudnika, da u roku od jedne godine dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona uredbom reguliše odnos servitutnih ovlaštenika prema državnim šumama u granicama propisa §§ 67 do 73 zakona o šumama«. Obrazloženje vidljivo je iz prikaza u ovom referatu. Predložio sam, da se ta zakonska odredba donese prilikom donošenja Uredbe o sanaciji imovnih općina, iako — strogo uzeto — tamo ne spada. Za vrijeme svoga službovanja kod direkcije šuma na Sušaku skupio sam nešto podataka o ovom predmetu, pa da to ne propadne, kao što propadaju i mnoge stvari, koje nisu bez vrijednosti za historijat našega šumarstva, a s druge strane da naša stručna javnost barem nešto sazna o t. zv. »budućoj« ličkoj imovnoj općini, iznosim ovu materiju pred čitaoce našega lista uzalud očekujući, da će se javiti pozvaniji od mene. Iznosim to napose i za to, nebi li ovaj primjer bio pouka i za naše mlade drugove, ako dođu u priliku da rade u načelu na pitanju segregacije šumskih slušnosti. Ljudi idu često svojim putem, a da se ne obaziru na stečena iskustva. Iskustva u poslovima segregacije šumskih služnosti imamo dovoljno, kad pogledamo naše imovne općine i zemljišne zajednice u Hrvatskoji, a općinske šume u Srbiji po ograničavanju državnih šuma, t. zv. agrarne šume opet u Hrvatskoj itd. Te će šum. ustanove, kao čisti narodni seljački imetak danas nažalost još jako rascijepkane, prije ili kasnije prestati važiti kao šumsko-ekonomski objekti, jer u najvećem dijelu moraju trošiti svoj osnovni (inače neotuđivi i nesmanjivi) šumski kapital. Za ovakove ekonomske posljedice odgovaran je vladajući političko- gospodarski sistem. Šumarski su stručnjaci bili samo eksperti, koji inače, jer je takova struka, daleko unaprijed sve proračunaju, ali u pitanju segregacije šumskih prava nisu smjeli imati u vidu i jedan živi promjenljivi faktor, jaki natalitet naroda, koji samo izuzetno i na čas miruje i da se ta prava ograničavaju samo onda, kad dolazi u pitanje 288 |