DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1939 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Pored drugih štetnih utjecaja ovo je razgraničenje u naravi (koje postoji već preko pola stoljeća) dobrim dijelom doprinijelo tomu, da su izlučene šume prije reda iscrpljene odnosno mnoge i upropašćene. Indirektno štetna posljedica toga prisilnog razgraničenja jest nehaj bivše državne šumske uprave, koja se nije dovoljno starala za stanje izručenih šuma. Dakle s jedne strane nedovoljna površina izlučenih šuma, a s druge strane nebriga za šume dovela je do današnjega nepovoljnog stanja u znatnom dijelu izlučenih šuma. Neupućena javnost ostala je u uvjerenju, da su Mađari stvarno osnovali ličku imovnu općinu, jer su istisnuli servitutne ovlaštenike iiz neizlučenih šuma, a za izlučene se šume nisu dovoljno starali. Tadanja državna šumska uprava nije smjela iz pravnih razloga (ako je već možda i našla upravne i gospodarske razloge) da svojevlasno potisne servitutne ovlaštenike na šume, koje su za njih izlučene, već je morala ostaviti na snazi dosadanje korišćenje svim šumama, a bilježiti sva podavanja u naravi i ostale izdatke, koji ne bi bili u skladu s diobnom odlukom, te izrađenu odluku preraditi prema stanju i vremenu, kada se sklapa nagodba o diobi. To bi bio redovan postupak, kakav se vodi i kod ostalih agrarno-pravnih operacija, n. pr. kod nedavno izvršenih eksproprijacija velikih privatnih šumskih posjeda. Sa državnim šumskim erarom u Hrvatskoj — i ako strankom, ali favorizovanom po zajedničkoj vladi — imala je tadanja hrvatska zemaljska vlada »suviše obzira«, da bi joj mogla kao vlast narediti, da se kani protupravnih postupaka prema drugoj stranci (narodu) i da mu vrati njegova prava u punoj mjeri. Nije to nažalost učinjeno ni u našoj državi. Dok smo ono prvo razumjeli, ovo potonje u početku nismo, ali danas već i to možemo da razumijemo. ´Da nisu granice postavljene, državna bi se uprava za sve šume jednako starala, narod bi se koristio šumama na većoj površini, šume bi se racionalnije iskorišćavalie, a objekti bliže naseljima bolje sačuvali, a ovako se starala najprije za državne šume. Postupak oko likvidacije t. zv. ličke imovne općine može početi na inicijativu povlašćene stranke u slučaju, kad se ovlaštenici ne mogu da koriste izlučenim šumama u potrebnoj količini ili nikako zbog etatnih mogućnosti (pomanjkanja redovnog prihoda šuma) i kad državni erar odbije molbu ovlaštenika, da se manjak ili potreba doznači u neizlučenim državnim šumama. Ovlaštenici zatražiti će realizaciju svoga prava pred redovnim sudom, a ishod građanske parnice nije neizvjestan, jer će se tužba poslužiti spomenutom načelnom rješidbom kr. stola sedmorice u Zagrebu kao kasacionog sudišta od 3. II. 1894. g. br. 4.659 iz 1893. g., jer su po toj rješidbi sve državne šume de jure opterećene. Sa pravnoga gledišta, s obzirom na zastaru stanovitoga prava, važno je znati, kad su (koje godine) servitutni ovlaštenici potisnuti na korišćenje samo onih šuma, koje su za njih izlučene i na koji je pravni način to izvršeno, jesu li ovlaštenici i kakav su pravni lijek tim povodom protiv toga preduzeli i sa kakvim uspjehom. U ev. procesu država će dokazivati zastaru prava servituta u neizlučenim šumama, a pitanje je, hoće li sudovi to gledište uvažiti s obzirom na spom. načelnu rješidbu vrhovnoga sudišta. Ne vidim zato zakonske zapreke, da državni erar upravnim aktom, a povodom takovoga konkretnoga slučaja naredi, da 287 |