DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Kestenari, koje pisac članka spominje, nalaze se nad selom Zrinjem u nadmorskoj visini 350—600 m. Zapremaju sve ekspozicije osim čiste sjeverne. Tlo je pjeskovita ilovina nastala rastvorbom prhkih mlađih tercijerskih konglomerata, plitko jeslabo humozno. Kesten dolazi u glavnom u čistim kestenovim sastojinama, a na rubovima pomiješan sa hrastom i bukvom. On zaprema u odjeljenjima 24, 25, 26, 29 i 36 cea 450—500 kat. jut. sa drvnom masom od 45.000 m3 Prema tome na 1 k. j. otpada 80—140 ms drvne mase pitomog kestena, što je vrlo malo i znači, da je kesten dosta rijedak. Starost je bila u doba sječe 80—120 godina. Kakvu su sliku pružali ti kestenari prije sječe? Stručnjaku će biti vrlo lako prosuditi prema drvnoj masi po 1 k. j . Ti kestenari bili su na udaru žitelja iz obližnjih sela. Najbliže selo je 2 km udaljeno od šume. Sva bolja stabla od 30—40 cm promjera, koja su bila ravna i ljepša, sjekli su kroz decenije žitelji iz okoline za gradnju staja i kuća. Ostali su samo loši kesteni, savinuti, natruli i koji su bili vrlo debeli. Panjevi od posječenih stabala bili su visoki i potjerali su jednu ili dvije jače mladice, koje su tijekom vremena, ako im je uspjelo doći do dovoljno svjetla,, odebljale i nagrđivale još jače lošu sliku kestenara. Ako posječeni panj nije imao dovoljno svjetla, onda je potjeralo mnogo tankih izbojaka, koji su se slijedeće godine osušili i panj je propao. Mjestimice su bile podbijeljene grupe stabala, pa su iz donjeg dijela stabla potjerale mladice, koje je zatekao isti udes kao i one iz panjeva bez dovoljno svjetla. Kad su osušena stabla posjekli, ostale su male čistine, na kojima nije ništa raslo osim korova. Prirodnim putem te čistine nijesu se mogle pošumiti, jer su plod skupljali u jesen ljudi, a kasnije puštali su svinje u žirovinu, koje su pojele ono, što je čovjek previdio. Ako je uspjelo da na tim čistinama ostane ili da se razvije koje stablo, onda je to bilo stablo sa kratkim deblom i jakom krošnjom. Ta se slika ne može promijeniti vještačkom sadnjom ili bilo kojim drugim uzgojnim mjerama, nego jedino sječom u pravo vrijeme, te razumnim njegovanjem novih mladih sastojina. Sječa se nije vodila samo iz sentimentalnih razloga, da se promijeni slika prirodno odgojenih kestenovih sastojina i da se isprave greške, koje su nastale pravnom i bespravnom sječom okolnih žitelja, nego je tu igrao svakako i vidnu ulogu iinansijski prihod režije, koji se postigao sječom tih kestenara. Prije same sječe popunile su se sve čistine sjetvom sjemena, a poslije sječe sadene su kestenove i hrastove biljke, a na mjestima, gdje je bilo skoro sterilno tlo i gdje nije uopće ništa raslo, sadio se crni bor. Na taj način prirodnim pomlađenjem sa izbojcima iz panjeva, te vještačkim unošenjem sjemena i biljaka ti kestenari poprimili su sliku mladih 2- do 14-godišnjih kestenara lijepo njegovanih i mnogo gušćih, nego što su bili prije sječe. Poslije čišćenja ostavljaju se na svakom panju 4 pa i više jakih izbojaka. Što se tiče samog ploda »nekad tako glasovitog«, to je prvi put napisano. Nigdje se nije do sada moglo čuti ili čitati o glasovitom kestenovom plodu iz Zrinja. Plod je isti kao i svagdje drugdje, gdje kesten raste samonikao odnosno gdje je autohton. Prebiranjem dobije se nešto krupnijeg, ali je u glavnom plod prilično sitan i jednak onome iz Slovenije, Zagrebačke gore ili ostalih šuma Banije. Kesten se smatra voćkom. Kako kod svih voćaka opada plodnost sa starošću, tako je i kod kestena. Stanovitim kljaštrenjem i sijekom možemo skoro sve voćke pomladiti i povećati plodnost. To dragocjeno svojstvo ima i kesten. Nakon sječe kestena izbijaju jaki izbojoi, koji počnu rađati u ovom kraju djelomično već za 6 do 7 godina nakon sječe, a poslije 10 godina svi. Plod je poslije 10. godine već jednak´ plodu starih stabala, a i klijavost mu je ista. Kako ti kestenari nisu svi iste godine posječeni, nego se sječa vrši postepeno, to okolišno žiteljstvo nije osjetilo jaki nedostatak toga »glasovitog ploda«. 238 |