DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 54 <-- 54 --> PDF |
SAOPĆENJA MRAVI I ŠIŠMIŠI KAO ČUVARI ŠUMA. U »Deutsche Jagd« Nr. 31 — 1938 Dr. Franz Cornelse n pod naslovom »Wieder ein wenig Naturschutz als Jagdschutz« piše među ostalim i ovo: »Mravi i šišmiši su izraziti čuvari šuma. Oni prema tome pravoga lovca potpomažu, da se divljači osigura njihovo pravo, njhova prehrana i njihovo stanište. Međutim mnogi praktičan o tim prijateljima vrlo malo znaju. Od crvenog šumskog mrava postoje tri vrste: Formica rufa rufa, Formica rufa pratensis i Formica pratensis, od kojih prve dvije dolaze uistinu u obzir za čuvanje šuma, dok je treća kao zaštitnik zemljišta pred šumom, prema tome jednako tako korisna. Zaštita mrava nije ni teška ni skupocjena. Jednostavni pleter od žičane mreže, pokrov oko 10 cm iznad gornje površine, štiti od jazavca, djetla kao i divljih svinja. Ovo se mora činiti zato, jer tetrijebska divljač treba za hranu podmlatka neophodno mravlje ličinke, budući da mladi tetrebići uzimaju u prvim tjednima života samo životinjsku hranu, kao što i trčka i vrabac. Gdje postoje tetrebovi, treba jedan dio mravinjaka zaštititi, dok se opet ne napuni. »Bezuslovno svaki šumoposjednik ima odrediti, da se sakupljanje Učinaka svih rufa- i fusca-vrsta, poglavito svih šumskih mrava, najstrože zabrani. Ako moramo imati potrebite ličinke, možemo ih na pr. iz Jugoslavije uvesti (sic! opaska pisca). Devize platiće zaštićena šuma i grm deseterostruko. I tako zaštićena šuma štiti i hrani opet našu divljač. »Drugi je prijatelj šume šišmiš. Toga nestaje sve više, jer njihovih zimskih stanova biva sve manje. On je jedan od važnijih zaštitnika šuma i osim rijetkoga kozodoja (Nachtschwalbe) jedini je letač, koji vrši lov na najštetnije noćne insekte. 1 on tu može učiniti čuda. Jedan primjer zato je slučaj, da su za vrijeme zaposjednuća Ruhr-a Francuzi posjekli množinu starih nadstojnih stabala, u kojima su šišmiši nalazili svoje zaklonište. Nakon protjerivanja šišmiša pojavio se četnjak (Prozessionsspinner) u masama, tako da je obrstio sastojinu do gola. Između petnaest vrsta njemačkih šišmiša veći su (das Mausohr, der Abendsegler, die spätfliegende) najmarljiviji hvatači hrušteva. Ovi se sakupljaju kod većih rojeva hrušteva na kilometričke udaljenosti i spremaju tamo pravi pokolj. To nije bez značenja. Hrušt uništuje u njemačkoj šumi godišnje još´ uvijek vrijednosti od stotine milijuna, a također na polju množi se sada sve više. Šišmiš posjeduje velik glad, on poždere danomice do dvostrukog iznosa svoje težine. To on i mora, budući da njegova krila potroše vrlo mnogo snage, zatim — a to je čudnovata pojava — gubi on također u ljetu kod nešto hladnijega zraka dnevno od svoje tjelesne topline, skoro do vanjske temperature. Tada pada kod 34 stupnja u letargični san, iz kojega ga nagon za hranom probudi, nakon što mu rezervna hrana, točnije mast, uspostavi normalnu toplinu i time opet puni život. To zahtijeva naravno jednu veliku množinu hrane. Unatoč njihove gladi ne mogu naravno niti šišmiši milijunskim rojevima hrušteva na kraj stati i tu ćemo morati pronaći konačno kakovo hemijsko sredstvo. Moguće da bi pomogla vatra sa osobitim svjetlosnim bojama. Možebit da hrušt reagira, kao i pčela i drugi insekti, na stanovite boje i ide u odgovarajuću bengalsku vatru. Kod velikog berlinskog vatrometa za doček Führer-a sa pohoda u Austriju mogla se kod raznobojnog vatrometa kod Brandenburških vrata opažati velika množina lepršavih insekata. To će trebati pobliže ispitati, jer su se boje sveđ izmjenjivale. »No dok pronađemo jedno takovo univerzalno sredstvo, mora se pomoći svaki savezni drug proti ovakovog opasnog neprijatelja. Što možemo mi za održanje našega sismisa ucmiti.´´ , i 236 |