DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Ariši alpske provenijencije sa visina od 900 do 1700 m. pokazali su manje uspješan rast, te su za 7 god. postigli prosječne visine od najviše 2,70 do 3,25 m. Najslabiji je rast pokazao ariš sa visokih alpskih položaja između 1800 i 2000 m nadmorske visine, koji je za 7 godina postigao prosječnu visinu od najviše 2,20 m. To su provenijencije Briançon i Pontresina. Na si. 20 vidi se naprijed polje potpuno neuspjele 7-godišnje ariševc kulture provenijencije Briançon. Ostadoše tek pojedina stabalca, dok je čitavo polje obraslo travom. Ariši škotske provenijencije pokazali su nešto bolji rast od ariša sa srednjih alpskih položaja. Alpski ariši su na kasne mrazove najosjetljiviji, dok je sudetski ariš najotporniji. SI. 14.:;" Pinus silvestris francuske rase na pokusnoj plohi u šumskoj upravi Chorin. Ovi pokusi prof. Pubnera u tharandtskoj šumi, u koliko se odnose na rast alpskog ariša, potvrđuju već ranije konstatacije Englerove. Ovo što vrijedi za borove, smreke i ariše, to vrijedi i za mnogobrojne lišćare. I tu se kod svake pojedine vrste pod izvjesnim klimatsKim okolnostima izdvajaju iz populacije čiste linije, nastaju rase, koje najbolje uspijevaju samo u sličnim ekološkim prilikama. Tako je poznat veći broj rasa pojedinih vrsta iz rodova Salix i Populus. Etinger navodi 16 više ih manje međusobno različitih rasa hrasta lužnjaka, te 13 rasa hrasta kitnjaka. Prema Cieslarovim pokusima istovrsni hrastovi, koji potječu iz Francuske i Švedske, zaostaju za onima iz Bosne, Hrvatske i Bukovine. * mi od zavoda Snimke br. ., 8 i 9 ustupljene su šumske za pokuse Pragu, ubr. 7 od zavoda u Tharandtu, a br. 10, 11, 12, 13 i 14 od pruske pokusne postaje u Eberswaldu. 198 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 17 <-- 17 --> PDF |
»Razlika u rastu između domaćih i prenesenih stranih vrsta očituje se u jakosti rasta, u trajanju vegetacije, u različitoj osjetljivosti prema klimatskim oštećenjima i naklonosti prema parasitarnim oboljenjma, a u manjoj mjeri opažaju se i morfološke razlike finije vrste. Težište leži na fiziološkom polju. U većini slučajeva pokazuju domaće vrste prije ili kasnije nadmoć nad stranim vrstama . Te se pojave ne mogu rastumačiti naknadnim djelovanjem klime, u kojoj se sjeme stvorilo, već izgleda da se radi o jednom nasljedno drugačijem nastrojenju — govori se o različitim fiziološkim ili bolje k 1 i m s k i m rasama. »Prema najnovijoj nauci o naslijeđu mogu se klimske rase smatrati manje ili više čistim linijama, koje su kod prodiranja vrste u drugu klimu iz populacije izdvojene, dok su ostale forme (linije) potisnute, SI. 15. Prorijeđena krošnja duglasije SI. 16. Pokusna ploha sa smrekovim napadnute po Rhabdoclini na poku- biljkama. Lijevo: smrekove biljke sna] plohi u šumskoj upravi Chorin. nikle iz sjemena domaće provenijen- Foto: Dr. Z. Vajda. čije, desno iz sjemena sa visokih alpskih regija. Foto: Dr. Z. Vajda. iščezle. Primjećuje se, da u tuđem klimatskom području opažene osebujnosti nijesu donesene iz domaćeg područja, već su one često nastale uslijed reakcije donesenih unutarnjih nastrojenja na promijenjene životne prilike.« Ova razlaganja, potkrijepljena mnogobrojnim primjerima i rezultatima izvedenih pokusa, kao i brojni pokusi navedeni u toj opširnoj raspravi o ovim problemima u stručnoj šumarskoj literaturi novijeg i starijeg datuma ukazuju nam jasno, kako se kod osnivanja sastojina mora da posveti velika pažnja ispravnom odabiranju rasa t. j . provenijenciji sjemena. Danas već sva napredna šumska gospodarstva vode brigu, da si za umjetno osnivanje sastojina i pošumljenja nabave sjeme, koje odgovara klimatskim prilikama dotičnog područja. Državne šumarske vlasti pak izdavaju propise o sabiranju, prodaji i ispitivanju valjanosti šumskog sjemenja. Poslije lošeg iskustva, što su ga nekad u Njemačkoj imali sa francuskim i falačkim borom, danas se tamo kod osnivanja novih borovih 199 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 18 <-- 18 --> PDF |
sastojina postupa vrlo oprezno. Ne samo što mora biti točno poznata provenijencija sjemena i što se ispituje njegova valjanost, već se posebnom metodom prof. Schmidta — upravitelja pokusne postaje za ispitivanje šumskog sjemenja u Eberswaldu — čim sjeme proklija, ustanovljuje borova rasa, kojoj ono pripada. Kako ta metoda još nije u našoj šumarskoj literaturi opisana, to ću njen postupak prikazati onako, kako sam ga prigodom posjete instituta prof. Schmidt a zapazio. Čitava se metoda temelji na reakciji borovih klica, koja nastupa, kada na njih izvjesno vrijeme djeluje svjetlo kvarcne svetiljke, pa se porezultatu te reakcije zaključuje, u koji od 5 razreda spada dotična borova rasa (Pinus silvestris). Postupak je ovaj: Očišćeno borovo sjeme one rase, koja se ima ispitati, dolazi najprije u obično klijalište smješteno u limenim plitkim posudama na gline- Sl. 17. Pokusna ploha u thararidtskoi SI. 18. Pokusna ploha u tharandtskoi šumi sa Pin. silvestris. Lijevo: uspjela šumi sa wienerwaldskim arišem, kultura domaćeg bora, naprijed: ne- Kultura stara 7 godina, uspjela kultura Pin. silv. iz Bonaduza Foto: Dr. Z. Vajda, u Švajcarskoj. Foto: Dr. Z. Vajda. nim pločicama, koje se nalaze na vlažnom pijesku. Uz temperaturu od 25° C, koja u čitavoj prostoriji vlada, proklija to sjeme najdulje za 3—4 dana. Tada se ono izabere i grupiraju 4 skupine po 100 proklijalih zrnaca (klice ne smiju biti dugačke, već tek što su proklijale). Uz to se uzme i 1 proba po 100 zrnaca od sjemena već ispitanog, izrazito uspravnog istočno-pruskog bora, koji spada u I. razred i 1 proba po 100 zrnaca od već ispitanog zapadno-njemačkog t. j . falačkog bora, koji je izrazito grbavog rasta, te spada u 5 razred. Obje se probe uvijek u p o redo vrše sa 4 probe one rase, koja se ima ispitati. Na porcelansko sito sa 100 rupica dolazi tanki papir (Flisspapir), koji se iglicom probuši za svaku rupicu. Na svaku rupicu dolazi po jedno zrnce sa klicom utaknutom u rupicu. Porcelansko sito sa proklijalim sjemenkama metne se na staklenu posudu, koja je napunjena vodom. Tako priređene klice metnu se u limeni ormarić, u kojemu se nalaze 2 žarulje od 15 Watta i 100% vlažni zrak. Pošto je važno, da svaka klica dobije 200 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 19 <-- 19 --> PDF |
isključivo svjetlo odozgo, to se svaka staklena posuda stavi u valjak od crnog papira. Valjak je dugačak oko 30 cm. Kada klice — nakon što su dva dana bile pod isključivim utjecajem svjetla odozgo, vlage i topline — dosegnu duljinu do 2 cm, tada se izvade iz limenog ormarića i slože na nove porcelanske pločice istog oblika, ali samo u jedan red, te nakon toga metnu u posve tamni prostor, u kojem ostaju 18 sati. Iza toga se izlože utjecaju jakog svjetla kvarcne svjetiljke u trajanju od .% sata. Svaki aparat sa kvarcnom svjetiljkom ima još posebno mjerilo za ustanovljivanje intenziteta njenog svjetla, koji mora stalno biti oko 600 erga po cm2. Na mjerilu se u svako vrijeme može očitati, kojim intenzitetom šija kvarcna svjetiljka, pa se u slučaju potrebe i to može regulisati. Nakon što su klice bile izložene utjecaju svjetla kvarcne svjetiljke u trajanju od 3/l> sata, dolaze opet u tamni prostor, u kojem ostaju daljnja SI. 19. Pokusna ploha u tharandtskoj Si. 20. Pokusna ploha u tharandtskoj šunii. Desno: sudetski ariš, lijevo: šumi sa arišem provenijencije alpski ariš. Obje kulture stare su Briançon 7 sodina. Foto: Dr. Z. Vajda. Foto: Dr. Z. Vajda. .—4 sata. Tada nastupa reakcija t. j . svaka klica pokaže svoj fototropizam. Neosjetljive klice ostanu uspravne, a one, koje reagiraju, savijene su pod manjim ili većim kutem. Sa sjemenom iste rase vrši se i drugi pokus, koji se razlikuje od prvog, jer se klice, nakon što se izvade iz limenog ormarića, ne meću više na porcelanske pločice i staklene posude, već se poslažu u malene limene kutije napunjene vlažnom finom pilotinom. Poklopac kutije ima po sredini izvjestan broj rupica, pa se po sredini poklopca — preko rupica — prevuče najprije flastelin (plastična masa) i onda se kroz flastelin i rupicu poklopca sa dugom debelom iglom načini u pilotini rupa, u koju dolazi klica, koja se pri površini poklopca opet flastelinom pričvrsti. Ovako za pokus priređenih 6 kutija (dvije od rase, koja je već ispitana, i 4 od one rase, koja se ima ispitati) dolaze u posebni aparat t. zv. k 1 i n o s t a t. To je četverouglasta kutija, koja se vrlo polagano vrti oko svoje osi. Ovdje ostaju klice 18 sati, a svrha je ta, da se isključi 201 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Centralna uprava sjemenarskih zavoda opskrbljuje valjanim i ispitanim sjemenom sve državne šumske uprave (ali i te uprave moraju sjeme platiti po angro-cijeni, a to zato, jer kada bi im se sjeme zabadava slalo, tada šumske uprave ne bi štedile, već bi tražile i ono što ne trebaju). Sjeme se prodaje također i vlasnicima privatnih šuma. Svaki kupac dobiva naprijed spomenutu kontrolnu provenijencijsku kartu, tako da ima o kupljenom sjemenu sve potrebne podatke, da zna, gdje će ga posijati i sa kojim troškovima i uspjehom može bar približno računati. Kod prodaje sjemena pazi centralni sjemenarskii zavod naročito na to, da svaki kupac t. j. šumsko gospodarstvo dobije sjeme, koje potječe sa stoj bine, koja ima istu ili bar približnu nadmorsku visinu sa onom stojbinom, na kojoj će se to sjeme zasijati. U našoj se državi posljednjih godina radi intenzivno na podizanju novih sastojina. Mnoga šumska gospodarstva nisu u prilici, da sama organizuju sakupljanje potrebnog sjemena, već moraju već e množine sjemena da nabavljaju od trgovaca. To se pogotovo događa tamo, gdje se pošumljuju veće površine. Pošto kod nas nije nikako organizovana kontrola nad sakupljanjem, prodajom i pravilnom raspodjelom šumskog sjemenja, to u mnogo slučajeva ne možemo biti sigurni za budućnost novo-osnovanih sastojina. Nije dovoljno, da se ova briga oko nabavke ispravnog, stanovitom klimatskom području odgovarajućeg šumskog sjemenja prepusti pojedinim šumskim gospodarstvima. To se može dozvoliti tek u nekim slučajevima, kada se radi o pošumljenjima na malim površinama i popunjenjima neuspjelog prirodnog pomlađenja sa sjemenom ili sa biljkama uzgojenim iz sjemena ubranog sa zdravih sjemenjaka iz bliže okoline tih površina. Nabavka sjemena za sva pošumljenja u većem opsegu morala bi se vršiti pod strogom kontrolom. Od odlučne je v a ž n o s t i, da naši centralni šumski rasadnici, koji godišnje produciraju milijune biljaka, imaju tačnu evidenciju o porijeklu sjemena i uzgojenim biljnim rasama, tako da kod raspodjele naručenih biljaka za pošumljenje određenih staništa šalju biljke, koje s obzirom na rasu dotične vrste tim staništima potpuno odgovaraju. Tom bi se pitanju morala kod nas obratiti potrebita pažnja, to više što naša zemlja i m a nekoliko potpuno oprečnih klimatskih područja, pa sastojinama osnovanim sjetvom sjemena ili sadnjom biljaka jedne rase u klimatskom području, koje je za tu rasu nepovoljno, prijeti stalna opasnost da propadnu. Slobodna trgovina sa šumskim sjemenjem i biljkama pogotovo onima iz privatnih rasadnika, bez ikakove kontrole, može da nanese velike štete. Ta bi se kontrola mogla provesti jedino zakonskim putem preko specijalne u tu svrhu osnovane državne ustanove. Držim, da bi i za naše prilike bilo korisno, da se osnuje »državni zavod za nabavku šumskog sjemenja«, koji bi organizovao sakupljanje šumskog sjemenja na čitavom području države, te bi uz primjerenu cijenu opskrbljivao sva šumska gospodarstva u zemlji sjemenjem one provenijencije, koja svakom pojedinom staništu najbolje odgovara. O 204 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 23 <-- 23 --> PDF |
provenijenciji i kvaliteti sjemena vodio bi zavod tačnu evidencija i za svako isporučeno sjeme dobio bi kupac o tom tačne podatke. Eventualni višak sakupljenog sjemena eksportirao bi se u inostranstvo. Rad ovog zavoda upotpunjavala bi jedna (a prema potrebi i dvije) moderno uređena postaja za ispitivanje valjanosti, čistoće i klijavosti šumskog sjemenja. Importirano sjeme onih vrsta, koje kod nas ne uspijevaju, također bi se raspačavalo samo pod kontrolom i putem toga zavoda. Svaka privatna nekontrolisana trgovina šumskim sjemenjem morala bi se strogo zabraniti. Ovakav način opskrbe šumskim sjemenjem, koji ujedno omogućava efikasnu kontrolu njegove provenijencije i raspodjelu rasa na odgovarajuća staništa, unio bi veću sigurnost kod podizanja novih sastojma, dok bi u mnogo slučajeva bile otklonjene velike štete od našeg budućeg šumskog gospodarstva. RÉSUMÉ. Apres avoir décrit les résultats des recherches allemandes sur la prospérité des peuplements établis au moyen des semences d´origines tres variées, . auteur propose quelques mesures a prendre chez nous dans le but a assurer l´avenir de nos futurs peuplements. Ing. GJURO ŠOKČEVIĆ (Vinkovci): SPECIJALNO ISKORIŠĆAVANJE SREDNJEDOBNIH SLAVONSKIH SASTOJINA PUTEM PROREDA* (L´UTILISATION DES FORETS DOMANIALES DE SLAVONIE AU MOYEN DES ÉCLAIRCIES) Šume na području kr. direkcije šuma u Vinkovcima u pogledu iskorišćavanja dijele se na tri skupine i to: 1. Posavske šume u četiri gornje šumske uprave (Nova Gradiška, Rajić, Jasenovac i Lipovljani) sa ukupnom obraslom površinom od 18.459.96 ha. 2. Posavske^ šume pet donjih šumskih uprava (Morović, Jamena, Vrbanja, Otok i Županja) sa obraslom površinom od 33.061.71 ha. 3. Brdske šume (Psunj, Novsko brdo« i Jamaričko brdo šumske uprave Nova Gradiška, Rajić i Lipovljani) sa ukupnom površinom od 8.662.48 ha. Prema privrednom planu za Posavske šume predviđa se godišnje iskorišćenje u proredama po 1 ha 3 m8, a to iznosi na cijeloj površini Posavskih šuma 51.521.65 ha X 3 = 154.564.95 m3. Ta količina prorednog materijala u Posavskim šumama do danas nije ni izdaleka iskorišćena. :;" Predavanje održano u šumi »Spačva« dne 4. X. 1938. prigodom stručne ekskurzije J. Š. U. u Vinkovcima. 205 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 21 <-- 21 --> PDF |
osjetljivost. To se dokazuje djelovanjem faktor a svjetl a na g e n o t i p, nakon što su u laboratoriju isključena sva ostala djelovanja, t. j . istražuje se reakcija genotip a na svjetlo. »Imamo li sjeme od lijepo razvijenog sjemenjaka, a osim toga to sjeme daje povoljnu reakciju 1—2, onda možemo biti sigurni, da je to dobra rasa, ali da će i takova sastojina biti dobra u svako m slu čaju, ne može se garantirati, jer njezin rast ovisi, kako je već rečeno, i o mnogim drugim vanjskim faktorima t. j . o dobroti tla, o njegovanju, o djelovanju vjetra i t. d. Ako pak po vanjskoj formi lošije razvijena stabla dadu također povoljnu reakciju 1—2 ili 3, to je znak, da je sadanja loša forma samo fenotip jedne dobre rase, uzrokovan vanjskim nepovoljnim okolnostima. Ako stabla lošeg rasta dadu i lošu reakciju t. j . 4 ili 5, onda moramo biti na oprezu, jer je vjerojatno, da se radi o lošoj rasi (genotipu) t. j . o rasi, čiji je loši rast uvjetovan unutarnjim nastrojenjima, a nije uzrokovan vanjskim nepovoljnim okolnostima.« Po rezultatima tih istraživanja prof. Schmiđta možemo zaključiti dalje i to, da se kod sabiranja sjemena ima paziti, da se ono bere samo sa uspravnih i zdravih stabala (elitnih stabala), jer se ne može uvijek po vanjskim znacima zaključiti, da li je sjemenjak fenotip ili genotip. Stoga je odlučna organizacija sabiranja sjemenja, te kontrola i evidencija sjemenjaka. U Njemačkoj se na pr. stabla, sa kojih ..^ dozvoljeno sabiranje sjemenja, posebno ustanovljuju i markiraju. U Čehoslovačkoj je pak vrlo lijepo provedena sama organizacija sabiranja sjemena, trgovina il opskrba šumskih gospodarstava s njime. Tako za čitavu Čehoslovačku vrši ispitivanje šumskog sjemena institut za uzgajanje šuma i biologiju u Brnu sa svojim odsjekom u Banskoj Štiavnici, dok se u Pragu nalazi »Centralna uprava sjemenarskih zavoda«. Taj zavod, što se tiče organizacije i personala, spada pod kompetenciju praške direkcije šuma, dok je u pogledu rada podvržen izravno generalnoj direkciji šuma pri ministarstvu zemljedjclstva. U područje djelovanja te ustanove spada čitav državni teritorij. Centralna uprava sjemenarskih zavoda ima zadatak, da po čitavoj državnoj teritoriji organizuje sabiranje šumskog sjemenja, šalje uzorke sjemena na preispitanje navedenom institutu u Brno, a po tom da ga otprema prema potrebi šumskim upravama ili prodaje privatnicima. Sabiranje sjemena vrši ovaj ured na tri načina: 1. preko državnih šumskih uprava, 2. po vlastitim sabiračima, 3. preko privatnih lica. Čitavo je državno područje razdijeljeno u 9 produkcionih sjemenih oblasti, koje su grupirane prema klimatskim područjima i nadmorskim visinama: 3 oblasti spadaju u velegorje i gorske masive, 4 oblasti u sredogorje i brežuljke, a 2 oblasti u nizine. Pod upravom toga zavoda stoje i 2 trušnice sjemena i to u Liptovskom Hradoku i Katzovu. Institut za ispitivanje šumskog sjemenja u Brnu vodi tačnu evidenciju o ispitanom sjemenu, te izdaje kontrolnu kartu, u kojoj je naznačeno: 1. godina sabiranja, 2. starost sjemenjaka, 3. nadmorska visina. 4. ustanovljeni postotak čistoće sjemena, 5. ustanovljeni postotak klijavosti, .. iz kojeg mjesta sjeme potječe. 203 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 20 <-- 20 --> PDF |
geotropiza m t. j . utjecaj sile teže na formiranje njihovog oblika, zato da se dobiju oblici klice uzrokovani isključivo fototropizmom. Potom se klice izvrgnu opet utjecaju svjetla kvarcene svjetiljke u trajanju od % sata. Kada se nakon toga klice ponovo metnu u tamni prostor, tada nastupi reakcija, kod koje klice pokazuju manji ili veći nagib. Klice se nakon toga izvade i svrstaju na staklenu ploču, koja stoji na fotopapiru tako, da se za kratko vrijeme dobije njihov fotosnimak, na kojemu se pomoću prozirne šablone sa već nacrtanim kutevima i naznačenim razredima može lako očitati kod svake pojedine klice, u koji od navedenih 5 razreda spada, te se na temelju mjerenja svih pokusu izvrženih klica zaključuje, u koji razred osjetljivosti borove rase pripada. U 1. razred svrstavaju se posve uspravni oblici klica, koji na svjetlo ne reagiraju. U 2. razred dolaze također uspravni oblici, koji ali pokazuju na svjetlo kvarcne svetiljke ipak izvjesnu reakciju. U 3 razred svrstavaju se manje uspravni oblici sa jasno vidljivom reakcijom na svjetlo. U 4 razred spadaju svinute klice, koje su na svjetlo pokazale jaku reakciju. U 5 razred svrstavaju se potpuno svinuti oblici klica, koje su na svjetlo vrlo jako reagirale. Kod mnogobrojnih se ispitivanja pokazalo, da rezultati pokusa odgovaraju pravom stanju na terenu t. j . da su klice od sjemena, koje potječe od stabala grbavih oblika, dale jaku reakciju na svjetlo, dok su klice od sjemena stabala uspravnih bile na svjetlo sasma malo ili potpuno neosjetljive. (Falački Pinus silv. i Istočno-pruski Pinus Silv.). O toj metodi ustanovljivanja dobrih i loših rasa bijelog bora na temelju osjetljivosti i reakcije na djelovanje svjetla kaže prof. Schmidt slijedeće: »Stabla, koja po svom vanjskom izgledu nemaju dobar uzrast (granata su i zakrivljena) ne mora da pripadaju lošijoj rasi t. j . ne stoji, da će iz sjemena takovih stabala u svakom slučaju nići isto takova loša mlada stabla, jer loš uzrast prvih može biti uzrokovan vanjskim faktorima kao na pr. djelovanjem vjetra, plitkim tlom, stalnim oštećivanjem od divljači, sabiranjem stelje i t. d. Ako se iz sjemena takovih stabala uzgoje nove biljke i sastojihe, one mogu pod povoljnim okolnostima dati stabla uspravnog rasta, čista od grana i sa lijepo i pravilno razvijenom krošnjom. »Ali ima i loših rasa (genotipa) t .j. takovih stabala, čiji su potomci u svakoj prilici u većini lošeg rasta. Da se brzo i dosta sigurno ipak može ustanoviti, kojoj rasi pripada sjeme (jer po vanjštini sjemenjača to nije moguće pošto svojim vanjskim izgledom mogu predstavljati samo fenotip), to se klice izvrgnu pod izvjesnim okolnostima djelovanju svjetla. »One klice, koje su na to djelovanje neosjetljive, te rastu uspravno, označujemo sa 1, manje osjetljive^sa 2, srednje osjetljive sa 3, više osjetljive sa 4, a jako osjetljive sa 5. Što je osjetljivost veća, to jaču krivinu imaju klice t. j . rastom lošije rase pokazuju na djelovanje svjetla veću 202 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 15 <-- 15 --> PDF |
iz poplavnih područja rijeka, te one rase, koja potječe sa vapnenih glavica i brežuljaka. Prof. Münch je rast obiju rasa preispitao, al i nij e mogao ustanoviti, da postoji bilo kakova razlika u rastu . Ipak prof. Münch spominje jasen krečnjak i jasen vode njak , pa kaže, da potomstvo prvog ima mnogo veći otpor protiv suše nego potomstvo drugog. Ta bi činjenica imala potkrijepiti dokaz o obrazovanju edafskih r a s a, što ali nije tako sigurno kao za, k 1 i m sk e rase , jer ni obrazovanje edafskih rasa nije još dovoljno objašnjeno. 3. Načinjena je pokusna ploha, da se za više vrsta drveća (i to za svaku posebno) posijalo sjeme sa vrha stabla, iz sredine krošnje, te ono sakupljeno sa dolnjih grana krošnje. Općenito se pokazalo, da su biljke, koje potječu iz sjemena sa vrška stabla, mnogo boljeg rasta od onih iz sjemena sa srednjih ili donjih grana (koje su najlošije). Izuzetak čini bor, SI. 13. Pinus silvestris falačke rase na pokusnoj plohi u Šumskoj upravi Chorin. jer su kod njega najbolje one, koje potječu od sjemena sa donjih grana stabla. (Stvar je detaljno obrađena po Abdulgafuru Acatay-u u Tharandter Forstliches Jahrbuch Band 89 Heft 5 pod naslovom: »Untersuchungen über Menge und Güte des Samenasatzes in verschiedenen Kronenteilen einheimischer Waldbäume). 4. Pokusi prof. Pubnera u god. 1937. sa sjemenom, koje potječe od smreka sa crveni m češerom, i sa onim od smreka sa zelenim češerom pokazali su, da prvo klija brže i daje više biljaka. 5. Konačno ću da navedem i najnovije rezultate dobivene na pokusnim plohama u tharandtskoj šumi sa ariševim biljkama razne provenijencije. Na dvije pokusne plohe zastupane su 22 provenijencije ariša. I tu je najbrži rast pokazao sudetski ariš, koji je za 7 god. dosegao visinu od 4 m. Sjeme toga ariša sabrano je kod Jägerndorfa u Sudetima u nadmorskoj visini 500—600 m. Nešto slabiji, ali još uvjek vrlo dobar uzrast pokazali su wienerwaldski i tatranski ariši, i ako ovaj posljednji potječe sa nadmorske visine od 1300 i 1450 m. 197 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 14 <-- 14 --> PDF |
4. Kod Pokusa sa Alnus glutinosa zasađene su trogodišnje biljke uzgojene iz sjemena sa zdravi h stabal a i trogodišnje biljke uzgojene iz sjemena, koje potječe od bolesnih stabala. (Sjeme potječe od stabala iz Cella kod Hanovera). Premda su te biljke tek 11 god. stare, ipak se već dobro opaža, da su biljke iz sjemena zdravih stabala boljeg rasta od onih, koje potječu iz sjemena bolesnih stabala, a osim toga stabalca ovih posljednjih već su sada gotovo sva urodila sjemenom. U vrtu Tharandtske visoke šumarske škole nalaze se također vrlo zanimive pokusne plohe i to: SI. 12. Pinus silvestris istočno-pruske rase na pokusnoj plohi u Šumskoj upravi Chorin kod Eberswalda. 1. Dvije plohe topole trepetljike (Populus tremula). Na prvoj je posađena domaća tharandtska rasa, a na drugoj baltička (iz Torpodta). Tharandtska rasa tjera u proljeće rano izbojke, granata je, a stabla su joj manje ili više kriva. Baltička rasa kasnije tjera u proljeće izbojke, ima tanje grane, a stabla su joj uspravna i vitka rasta, tako da se na prvi pogled vidi razlika. 2. Pokusna ploha sa Fraxinus excelsior (sada 10 god. stara) također je osnovana u svrhu poredbe rasta između Fr. excelsiora, koji potječe 196 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Pokusne plohe u tharandtskoj šumi: 1. Pokusna ploha sa s m r e k o v i m biljkama, koje su nikle iz; sjemena raznih provenjiencija, te od sjemena stabala vladajućih i potištenih. Ta je ploha osnovana u reviru Speckthausen god. 1932 sadnjom 3-god, školovanih smrekovih biljaka — u razmaku 1,20 X 1,00 m. Pokazalo se da nema bitne razlike u rastu smrekovih biljaka, koje su nikle iz sjemena vladajućih i: potištenih stabala, ali da postoj i razlika u rastu između rasa, koje potječu iz raznih nadmorskih visina, a također raznih geografskih širina. Što su veće razlike u nadmorskim visinama, to jače su te razlike. Uzrok je t^mu taj, što smrekove rase iz višeg položaja u svojoj višoj (prirodnoj) stojbini trebaju manje topline kod početka vegetacije, pa kada dođu u nižu stojbinu, mnog o prij e potjeraju .izbojke i zbog toga stradavaju od kasnih proljetnih mrazova. .......... /-"´ , . ""^"Ti F - 1 :. % v->: . 1 .. SI. 11. Razvoj korijenja Pinus silvestrisa kod potpune obrade tla (Vollumbruch) u šumskoj upravi Freienwalde u Njemačkoj. 2. Kod pokusne plohe sa ras a m a smreke, koje rano ili kasno tjeraju izbojke, jasno se vidi, da su izbojci one rase, koja je ranije potjerala, dulji od one, koja je kasnije potjerala. Ovdje je ta pojava ranijeg ili kasnijeg tjeranja izbojaka povezana s a r a s o m (a nije uvjetovana promjenom područja kao kod pok. plohe br. 1). 3. Dalje — slično kao u Chorinu izvršeni su i ovdje po prof. Miinchu pokusi sa raznim rasama bijelog bora P. Silvestris, samo su ovdje plohe manje, a kulture tek 15 god. stare. Pokusna ploha osnovana je god. 1926. u reviru Speckthausenu, odjelu 20 i to sadnjom dvo-i trogodišnjih borovih biljaka u razmaku 1,50 X 0,50 m. Zasađene su bile slijedeće vrste P. Silvestrisa: 0) iz Schönberga kod Mecklenburga, 1) Iz Bonaduza kod Chura u Švajcarskoj, 2) iz Poljske, 3) iz Wolfganga kod Hanau-a na Majni, 4) iz Misdroya kod Stettina, 5) iz Pitta i 6) iz Speckthausena. 1 ovdje se pokazao bor sa domaćih staništa najboljim u rastu. Falačka je rasa i ovdje grbava rasta, dok je bor iz Bonaduza (kod grada Chura u Švajcarskoj) posv e zatajio : ostalo je na čitavoj površini tek par kržljavih stabalaca. 195 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 12 <-- 12 --> PDF |
vitkog i visokog rasta sa tankim granama P. s. iz istočne Pruske jasno se ističe domaći P. s. iz Marka, koji je po rastu sličan prvom, ali ipak im a jač e grane . Od ovih opet oštro se razlikuje Pin. siiv. francuske provenijencije, koji je mnogo niži, nepravilniji i granatiji, a mnoga su stabla već propala, tako da je sastojina mjestimice prorijeđena . Od ovih pak posebno se ističe ploha čistog Pin. silv. iz Pfalza, na kojoj su borova stabla visoka brzog rasta, al i gotov o svako stablo ima pri dnu manju ili1 veću krivinu, tak o da je vrijednost sastojine vrlo slaba. Sasma obratnu sliku pruža ploha sa P. s. iz Kurlanda (Baltika) sa stablima, koja doduše nisu visoka ni debela kao stabla domaća (iz Marka ili istočne Pruske), al i su osobito uspravna i sa tankim granama. Osobito su loša stabla Pin. silv. iz sibirskog predjela — Urala — koja p o č a m od god. 1928. sasma propadaju i suše se, tako da je do danas već čitava sastojina propala. SI. 10. Razvoj korijenja Pinus silvestrisa kod obrade tla na pruge u šumskoj upravi Freienwalde u Njemačkoj. Na slijedećim fotosnimkama (si. 12, 13 i 14) jasno se vidi razlika u rastu istočnopruske, falačke i francuske rase. U istoj šumskoj upravi Chorin osnovane su pokusne plohe sa duglasijom također razne provenijencije. Tih je ploha položeno oko 19 (točno su opisane u Forst- und Jagd-Zeitung 1937, Heft 3, po Kantzow-u). 1 tu se jasno vidi raznolikost rasta pojedinih rasa i kako je važna provenijencija sjemena. Gotovo sve vrste duglasija, koje potječu iz unutrašnjosti (predjela na zap. obali Sjeverne Amerike) i iz viših regija (preko 1000 met.), pokazale su slabiji rast od domaće smreke, a više su ili manje podložene osipu iglica. Tako se osobito neotpornom pokazala ona iz provincije Madison, koju je Rhabdoclina gotovo sasma uništila. Tek rase zelene d u g 1 a s i j e iz Primorja Zapadne Amerik e imaju osobito velik prirast u visinu i debljinu, te premašuju rast domaće smreke za 50—100%, apoRhabdoclini nisu uopće bil e napadnute . (Međutim je u Švajcarskoj »Adelopus« i te napao). 194 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 11 <-- 11 --> PDF |
rali, dok u gredicama onih biljaka, koje potječu od sjemena iz crvenog češera, još nisu proklijali, ali kod drugog pokusa je obratan slučaj, pa se zasad ne može o toj stvari stvoriti pozitivan zaključak. Zavisnost rasta sastojine od provenijencije sjemena t. j . od rase najočitije se vidi na pokusnim plohama, koje je još Schwappach osnovao u šumskoj upravi Chorin kod Eberswaldea. To su pokusne plohe Pinus silvestrisa jedinstvene na svijetu. Internacionalni je savez šumarskih pokusnih postaja god. 1906 na poticaj Schwappachov organizovao istraživanja o utjecaju provenijencije sjemena bijelog bora (Pinus silvestris) na razvoj sastojina. U tu je svrhu u šumskoj upravi Chorin god. 1907. osnovano na 12 pokusnih ploha dvanajst kultura bijeloga bora sa sjemenom ovih provenijencija: SI. 9. Larix europea var. Carpathica uzgojen u šumskom predjelu Liptovski Hradok u Čehoslovačkoj. 1. Istočna Prusija, 2. Brandenburg, 3. Belgija, 4. Falačka, 5 Kurland, 6. Škotska, 7. Francuska, 8. Perm, 9. Sjeverna Ugarska, 10. Zapadna Ugarska, 11. Švedska, 12. Bugarska. Sada, nakon 30 godina, vidi se jasna razlika između svih 12 rasa. Srednje sastojinske visine pojedinih ploha kreću se od 8 do 4.5 metra. Najveću visinu ima istočno-pruska rasa, a najmanju bugarska rasa, dok druge leže medu njima. Već se kod malo boljeg motrenja i´ poredbe opaža, da su sklop i obrast, prsni promjeri, pravnost, jedrost i granatost stabala kod svake rase drugačiji t. j . da je svaka pojedina rasa potpuno različito izgradila sastojinu. Isti se odnos dobiva, kada se uporede producirane drvne mase. Razlike u rastu pojedinih rasa Pinus silvestrisa na tom tlu tako su očite, da o tom ne može da bude nikakove dvojbe. Pokraj uspravnog, 193 13 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 10 <-- 10 --> PDF |
1. Na nekoliko je ploha izmjenično zasijano u male gredice sjeme Pinusa silvestris porijeklom iz Turske, a uz ove plohe posijano je sjeme domaćeg Pin. silv. iz Marka. Biljke domaćeg Pin. silv. dvapu t su više , jače i zdravije od biljaka bora iz Turske, koji je već sada, nakon 6 god. starosti, potpuno zaostao. 2. Zanimiv je rezultat od sedam pokusnih ploha sa ariševim biljkama niklim iz sjemena razne provenijencije i to: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Sudetski ariš ariš iz Wiener- Sudetski ariš Tirolski ariš sa Poljski ariš Šleski ariš- iz Sudetski ariš walda 1300^1400 Namslau 490/500 m. m. nadm. visine S). 8. Larix europea var. Sudetica u šumskoj upravi Ruda u Moravskoj. Najbolji rast pokazale su plohe sudetskog ariša pod br. 1, 3 i 7. Približan rast sudetskom arišu ima šleski ariš iz Namslau-a (na plohi br. .), što je prirodno, jer su predjeli, iz kojih potječe sjeme, sličnih klimatskih prilika. Poljski ariš pokazao je već nešto slabiji rast od sudetskog i šleskog ariša. Ariš iz Wienerwalda znatno je zaostao u rastu od sudetskog, dok tirolski ariš ima najlošiji rast: ne samo da je znatno zaostao u rastu, već 30% stabalaca ima zdjelastu krošnju. 3. Pokusi sa sjemenom smrekovim, koje potječe od crvenog češera i od češera zelenog. Kod prvog pokusa jasno se vidi, da su svi izbojci biljaka u gredicama, koje potječu od sjemena smrekovog iz zelenog češera, već jstjc 192 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 9 <-- 9 --> PDF |
pozitivnih rezultata. Navesti ću i opisati nekoliko sastojina i pokusnih ploha, koje sam vidio, a koje su u svrhu tog istraživanja osnovane. U šumskoj upravi Eberswalde osnovane su sadnjom u redove jedna uz drugu prije 51 godinu četiri sastojine bijelog bora razne provenijencije i to prv a sa biljkama finskog bora, drug a sa biljkama domaćeg pruskog bora, treć a sa biljkama ruskog bora, a četvrt a opet sa biljkama domaćeg bora. Danas je stanje tih 51-godišnjih borovih sastojina ovakovo: Sastojina finskog bora ima vanredno vitka stabla sa tankim granama i malom krošnjom. Glatka kora spušta se duboko dolje. SI. 7. 300-godišnji Pinus silvestris var Herzynica u tharandtskoi šumi u Saskoi. Prv a tr i red a stabala uz sastojinu domaćeg bora potpuno su usahla, tek je nekoliko stabala ostalo. Od stabala rusko g bora , kojih je bilo 6 redova, tek je nekoliko stabala ostalo, pošto su sa obje strane imala sastojinu domaćeg bora. Domać i bo r viši je i deblji od stranih rasa: ima jake grane i gotovo su sva stabl a ostala , ali rast im po kvalitetu zaostaje od rasta finskog bora. Međutim i finski se bor, ne samo zato što polagano raste, već i! zbog tog što se i preostala, stabla polagano suše i propadaju, n e može održati, premda bi bilo poželjno, da se uzdrži, jer mu je forma debla i kvaliteta bolja od domaćeg. U vrtu instituta za uzgoj šuma izveo je prof. Dengler nekoliko interesantnih pokusa: 191 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Da na oblik i razvoj korijenja jedne te iste vrste drva utječe i stanj e 11 a, u kojem korjen raste, lijepo se vidi iz slika 10 i 11. Na si. 10 prikazan je razvoj korjena u kulturi bijelog bora, koja je osnovana djelomičnom obradom tla u prugama. To je korijenje dugačko, tanko i nerazvijeno. Na si. 11 vidi se. kako su biljke Pin. silvestris kod potpune obrade tla (Vollumbruch) razvile osobito jako korijenje. Može se reći, da su sve nasljedne forme krošnje, debla i korjer.´> pod utjecajem vanjskih faktora. Na visinu i uspravnost debla utječe vje- Sl. 6. Pkius Silvestris var. Bohemica u šumskoj upravi Tfebon u Čehoslovačkoj. tar, dok forma krošnje podliježe utjecaju vjetra li svjetla. Na razvoj korijenja uplivišu svojstva tla, a tim mogu svojstva tla da indirektno djeluju i na visinu debla, te formu krošnje. Ove razlike u obrazovanju stabla kod jedne te iste vrste drveća već su davno kod šumara probudile pažnju i naslućivan je o različitim unutarnjim nastrojenjima, pa se s tim u vezi razvilo pitanje obrazovanja rasa šumskog drveća, te pitanje provenijencije sjemena. Da se ustanovi, koje rase pojedinih vrsta drveća najbolje uspijevaju, u Njemačkoj se već prije nekoliko decenija počelo sa istraživanjima na tom polju, tako da se već danas za neke vrste drveća došlo do 190 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 7 <-- 7 --> PDF |
»Pitanje nasljedstva promjena i dobivenih svojstava, koja nastaju utjecajem vanjskih faktora (Fenotipi), također nije još do danas riješeno. Većina autora drži, da te pojave nijesu nasljedne. »Šuma odnosno sastojina jedne te iste vrste drveća smatra se mješavinom od više ili manje čistih linija sa bastardima (Populacija). »Pokažu li se unutar jedne vrste odalečenja od normalnog tipa, koja se ne mogu svesti na vanjske okolnosti, to se mora zaključiti, da postoje osobite čiste linije ili grupe (Varijeteti, rase, sorte). »Kod šumskog drveća mogu nastati osobitosti debla krošnjekorjena. »Osobitosti debla uzrokuju tehničke razlike, dok forme krošnje i korjenja izazivlju ekološke razlike.« Tako se na području šumske uprave Tfebon u Čehoslovačkoj nalazi posebna rasa bijelog bora nazvana Pinus silvestris var. Bohemica, koja se odlikuje osobito vitkim i od grana čistim visokim deblom sa SI. 5. Posljednja smreka u nadm. visini od 1600 m. na visokim Tatrama. Fenotip nastao stalnim djelovanjem vjetra u jednom smjeru (Fahnenfichte). Foto: Dr. Z. Vajda. visoko postavljenom rijetkom krošnjom, koja ima vodoravne tanke grane. (SI. .) U tharandtskoj šumi u Saskoj vidio sam 300-godišnji bijeli bor (Pinus silvestris var. Herzvnica) sa pravilnim deblom, koje nosi pira midalnu gustu krošnju sa debelim, pod većim ili manjim kutem prema gore izraslim granama. (SI. 7) Isto tako karakteristične su po formi krošnje i dvije rase ariša. Larix europea var Sudetica t. j . sudetski ariš ima pravilnu piramidalnu dugačku krošnju sa približno vodoravnim granama i tankim kratkim sekundarnim granama. (SI. 8) Sasma drugi oblik krošnje ima karpatski ariš — Larix europea var. Carpathica. (SI. 9) Ta je krošnja kratka i postavljena visoko na deblu, a grane su joj debele i u raznim smjerovima izrasle, dok su sekundarne grančice dulje nego kod sudetskog ariša. Osim razlika u krošnjama i deblu mogu kod pojedine vrste da nastanu razlike i u korjenovom sistemu. Tako Biisgen razlikuje eksten zivni i intenzivni korjenov sistem. Kod ekstenzivnog je žilje dugačko i slabo razgranjeno (jasen, joha), kod intenzivnog je razmjerno kratko i gusto (bukva, hrast, brijest). 189 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 6 <-- 6 --> PDF |
2. Kod daljnjeg pokusa htjelo se ustanoviti, da li se grbavi rast bora iz Falačke (Pfalz) može križanjem sa domaćim borom iz Marka isključiti odnosno postići to, da bastardi imaju pravilniji rast. Na prvoj plohi je čista falačka rasa, stabalca pokazuju očito grbav rast. Na drugoj plohi je bastard Pf x Mark, ali se ne opaža, da je rast popravljen, ve ć naprotiv i u tom bastardu većina je grbavih stabala. 3. Isto tako kušalo se križanjem domaćeg bora (Pin. silv.) sa Pin. Montana postići to, da se dobije bastard, koji će imati dobar rast, a neće trpiti od osipa iglica (jer Pin. montana ne trpü od osipa iglica), ali se pokazalo to, da dobiveni bastard ima doduše brži i uspravniji rast od Pin. montana, ali da trpi od osipa iglica, što dokazuje, da je primio i negativna svojstva od Pin. silvestrisa. Si. 3. Habitus smreke (Picea excelsa SI. 4. Picea excelsa var. viminalis f. Šimoni) u nadra. vis. od 1400 m. na üomirskoj kosi kod Ogulina u na Visokim Tatrama (mutacija). nadm. visini od 600 m. Foto: Dr. Z. Vajda. Foto: Dr. Z. Vajda. U borovim sastojinama na području šumske uprave Trebon u Cehoslovačkoj vidio sam nekoliko 60-godišnjih bastarda nastalih križanjem između Pinus silvestris i Pinus uliginosa. Forma krošnje tih bastarda, pogotovo vrh sličan je smrekovom kako se to vidi na si. br. 1. Ovi pokusi uzgoja bastarda nijesu zasad za praktično šumsko gospodarstvo toliko od važnosti, već više služe da se dokaže i objasni nasljedstvo unutarnjih nastrojenja, U istom poglavlju spomenutog svoga djela prof. Dengler objašnjava dalje: »Kao treća vrsta različitosti medu individuima može da nastupi iznenadno napadno odalečenje od normalnog tipa, na pr. kod drveća: rascjepkanost lišća, posebno obojadisanje lišća, viseće forme grana i t. d. U tim se slučajevima govori o mutaciji , koja se mnogo puta nasljeđuje i tim pokazuje promjenu nasljednih nastrojenja. Ovaj pojav nije još potpuno rastumačen. 188 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Na prvo j pokusnoj plohi odgojena je čista domaća rasa bijelog bora iz Marka, nastala iz sjemena, koje ima za oca i majku također Pinus silvestris iz Marka. Na drugo j pokusnoj plohi uzgojena je čista francuska rasa. Na trećoj čista škotska rasa. Na četvrtoj uzgojen je bastard , koji se dobio križanjem domaće rase iz Marka sa francuskom rasom. Na peto j pokusnoj plohi uzgojen je bastard, koji se dobio križanjem domaće rase sa škotskom rasom. Sve su pokusne plohe sada stare 11 god. Uporedbom prvih triju pokusnih ploha vidi se, da čista domaća rasa ima najveće visine, škotska rasa je niža, dok je francuska rasa u razvoju i visinu daleko zaostala iza prvih dviju. Međutim bastardi , koji su se uzgojili na pokusnoj plohi broj 4 iz sjemena nastalog križanjem domaće i loše francuske rase, imaju visine, koje su prosječno za 6 cm viš e od biljaka domaće čiste rase, a bastardi, koji su se dobili križa- Si. 1. Bastard Pinus Silvestris sa SI. 2. Lijevo: Fagus silv. var. ...- Pinus uliginosa u Šumskoj upravi đula (mutacija) na ulazu u botanički Tfebofi u Čehoslovačkoj. vrt u Tharandtu. Foto: Dr. Z. Vajda Foto: Dr. Z. Vajda. njem domaće rase sa škotskom, imaju prosječne visine za 53 cm više od domaće čiste rase. I tu se pokazalo, da osvježavanje substancije t. j . miješanje raznih rasa uzrokuje u prvoj generaciji jači rast. Biće zanimljivo, kakove će rezultate ovi bastardi dati u drugoj generaciji. Prema Mendelevom pravilu imaće svaka daljnja generacija sve više individua bivših čistih rasa. U istom šumskom vrtu izvedeni su i slijedeći zanimljivi pokusi: 1, Dva pokusa sa incestom t. j. sa sjemenom, koje se dobilo samo-oprašivanjem cvijetova jednog te istog stabla. Kod prvog se pokusa sa Pinus montana vidi, kako su biljke nikle iz sjemena nastalog incestom za kratko vrijeme (3 god.) zakržljale, dok one nikle iz sjemena nastalog normalnim prašenjem sa drugog stabla pokazuju bujan rast. Isti. se rezultat vidi i kod drugog pokusa sa biljkama Pinu s sl i vestris-a . Biljke nikle iz sjemena nastalog incestom potpuno su zakržljale, iglice im otpadaju, a za godinu dana sve će se posušiti. 187 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 4 <-- 4 --> PDF |
»Biljn u vrst u razlikujemo po onim oznakama, koje su dane naslijeđenjem, te se u raznim prilikama ne mijenjaju. »Ustanovilo se, da po Linné-u utvrđene mnoge vrste nijesu gene tičke jedinice, već da mnoge od njih imaju manje ili više podvrsta, vari jeteta ili rasa. »Posljednje jedinice sa sasvim jednakim nasljednim nastrojenjima označujemo prema Johansenu kao čiste linije. Ali ni čiste linij e ne daju svome nasljedstvu sasma iste individue, već ima uvijek manje ili više slučajnih razlika uzrokovanih nejednakim djelovanjem vanjskih faktora, tako da skupljeni jednaki individui i svrstani prema plus i minus variantama daju za svaku čistu liniju krivulj u vari jeteta , u kojoj su najjače zastupane srednje vrijednosti. Množina plus- i minus-varijanata daje nam širin u varijacij e jedne čiste linije. Pomiješamo li više linija skupa, to ostane slika nepromijenjena. Takovu je smjesu nazvao Johansen populacijom . Kod svih biljnih sastojina sa velikim brojem individua, koje su proizašle iz stranog oprašenja, unatoč jedinstvene krivulje varijeteta ne postoje čiste linije, već populacije. Izgleda, da su i šumske sastojine (s obzirom na visine i promjere) samo populacije. »Pošto sve varijante unutar čiste linije imaju ista nastrojenja, to izabiranje ovdje ne može da ima uspjeha. »Kod populacij e se ali može postići uzgojni uspjeh iz razloga, što se izabiranjem iz nje može izlučit i jedna čista linija, pri čem ne nastaju nove osebujnosti i nastrojenja. Individue, koji u sebi sjedinjuju nastrojenja dviju različitih čistih linija, nazivljcmo heterozygotim a — u daljem smislu bastardima , dok individue sa nastrojenjima samo jedne linije zovemo homozygotima. »Takovi bastardi mogu sjedinjenjem različitih nastrojenja oca i majke zbilja da stvore nov e forme . Pojedina nastrojenja mogu se i odvojeno naslijediti t. j . bastard može da bude u nekim nastrojenjima heterozygotican, a u nekim homozygotican. »Ako kod njega prevladuju ili se ističu nastrojenja samo jednog roditelja, onda se govori o dominaciji jednog nastrojenja, a o reces´ivu drugog nastrojenja. »Svaki bastard pokazuje svoju punu bastardnu narav samo u prvoj generaciji, dok se već u drugoj generaciji pojavljuju pored bastardnih forma već i čiste linije prijašnje roditeljske forme. »Nastupa cijepanje, t. j . ab se cijepa na a :db : b= 1 : 2 :1. Ovu je pravilnost ustanovio fratar Georg Mendel. Križamo li ali bastard sa jednim od njegovih roditelja na pr. sa a (križanje unatrag), to nastaje odnošaj u potomstvu a: ab---l : 1. Uyijek dakle u slijedećoj generaciji nastupaju i forme prijašnjih roditelja.« Prilikom posjete šumskog vrta instituta za uzgajanje šuma u Eberswaldu vidio sam nekoliko interesantnih pokusa prof. Denglera izvedenih križanjem triju čistih rasa bijelog bora (Pinus silvestris). I ako ti pokusi još nijesu objelodanjeni, ja ću ih ipak ukratko opisati, jer objašniuju i potvrđuju naprijed izloženi postanak bastarda. Osnovano je pet pokusnih ploha: 186 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 3 <-- 3 --> PDF |
r ^........... .... 63. .....-... 1939 Dr. Ing. ZLATKO VA]DA (Ogulin): PROBLEM RASE KOD OSNIVANJA SASTOJINA (PROBLEME DE LA RACE CHEZ LES ESSENCES FORESTIERES) Nije dovoljno odabrati odgovarajuću vrst drveta, nabaviti sjeme, savršeno dobro izvesti sve tehničke radnje oko sjetve sjemena ili sadnje biljaka, te i dalje marno njegovati novu kulturu i mladu sastojinu. Unatoč svih pomno izvedenih radova i najpovoljnijih prilika često se događa, da uzrastu sastojine sa niskim stablima loših forma, progaljene i sa malenim postotkom tehničkog drveta. U tim se slučajevima redovno zanemario primarni bitni uslov, a to je, da sjeme odabrane vrste drveta bude takove proveniencije, koja u klimatskom i rasnom pogledu potpuno odgovara staništu nove sastojine. Svaka vrsta drveta ima svoje rase, koje imaju svoj optimum rasta samo na izvjesnim staništima. Nastoji li se, da se iz sjemena jedne rase uzgoje biljke na kojem drugom, njoj nepovoljnom staništu, to redovno uzgoj vrijednih sastojina ne uspijeva. To znači, da se rase bar u prvim generacijama ne mogu prilagoditi novim stanišnim prilikama. Razlog je tome sama osebujnost rase, čiji postanak leži u diferencijaciji unutarnjih nastrojenja vrste. Da budu jasniji i razumljiviji prikazi rezultata sa pokusnih ploha osnovanih u cilju ispitivanja rasa i utjecaja provenijencije sjemena na formiranje sastojina, koje sam ´imao prilike vidjeti na putovanju kroz Njemačku i Čehoslovačku, navesti ću, što o tim unutarnjim nastroje njima i rasama kaže prof. D e n g 1 e r u svojoj knjizi »Waldbau auf öko logischer Grundlage«. On veli: »I ako vanjski faktori određuju biljki rast i formu, to iipak svaka biljka nosi sobom i unutarnja nastrojenja, koja njenom raz voju daju izvjesne temeljne linije i stavljaju određene granice, iznad kojih ne mogu niti vanjski faktori da prouzrokuju nikakove promjene. Johansen razlikuje ge n o ti p t. j . onaj tip, koji je uvjetovan naslije đenim unutarnjim nastrojenjima, i f e n o t i p, koji je osim toga izazvan i vanjskim utjecajima. »Promjene, koje nastaju utjecajem vanjskih faktora, a nijesu na sljedne, zovemo modifikacijama. U koliko su te promjene uzro kovane prirodnim staništem, nazivamo ih stojbinskim modifi kacijama . Same vanjske oznake nijesu nasljedne, već su nasljedna nastrojenja za reakciju na određene vanjske okolnosti. 185 |