DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Centralna uprava sjemenarskih zavoda opskrbljuje valjanim i ispitanim
sjemenom sve državne šumske uprave (ali i te uprave moraju
sjeme platiti po angro-cijeni, a to zato, jer kada bi im se sjeme zabadava
slalo, tada šumske uprave ne bi štedile, već bi tražile i ono što ne
trebaju).


Sjeme se prodaje također i vlasnicima privatnih šuma. Svaki kupac
dobiva naprijed spomenutu kontrolnu provenijencijsku kartu, tako
da ima o kupljenom sjemenu sve potrebne podatke, da zna, gdje će ga
posijati i sa kojim troškovima i uspjehom može bar približno računati.


Kod prodaje sjemena pazi centralni sjemenarskii
zavod naročito na to, da svaki kupac t. j. šumsko
gospodarstvo dobije sjeme, koje potječe sa
stoj bine, koja ima istu ili bar približnu nadmorsku
visinu sa onom stojbinom, na kojoj će se to sjeme
zasijati.


U našoj se državi posljednjih godina radi intenzivno na podizanju
novih sastojina. Mnoga šumska gospodarstva nisu u prilici, da sama
organizuju sakupljanje potrebnog sjemena, već moraju već e množine
sjemena da nabavljaju od trgovaca. To se pogotovo događa tamo, gdje
se pošumljuju veće površine. Pošto kod nas nije nikako organizovana
kontrola nad sakupljanjem, prodajom i pravilnom raspodjelom šumskog
sjemenja, to u mnogo slučajeva ne možemo biti sigurni za budućnost
novo-osnovanih sastojina.


Nije dovoljno, da se ova briga oko nabavke ispravnog, stanovitom
klimatskom području odgovarajućeg šumskog sjemenja prepusti pojedinim
šumskim gospodarstvima. To se može dozvoliti tek u nekim slučajevima,
kada se radi o pošumljenjima na malim površinama i popunjenjima
neuspjelog prirodnog pomlađenja sa sjemenom ili sa biljkama uzgojenim
iz sjemena ubranog sa zdravih sjemenjaka iz bliže okoline tih
površina.


Nabavka sjemena za sva pošumljenja u većem opsegu morala bi se
vršiti pod strogom kontrolom. Od odlučne je v a ž n o s t i, da naši centralni
šumski rasadnici, koji godišnje produciraju milijune biljaka, imaju
tačnu evidenciju o porijeklu sjemena i uzgojenim biljnim rasama, tako
da kod raspodjele naručenih biljaka za pošumljenje određenih staništa
šalju biljke, koje s obzirom na rasu dotične vrste tim staništima potpuno
odgovaraju. Tom bi se pitanju morala kod nas obratiti potrebita
pažnja, to više što naša zemlja i m a nekoliko potpuno oprečnih klimatskih
područja, pa sastojinama osnovanim sjetvom sjemena ili sadnjom
biljaka jedne rase u klimatskom području, koje je za tu rasu nepovoljno,
prijeti stalna opasnost da propadnu.


Slobodna trgovina sa šumskim sjemenjem i biljkama pogotovo
onima iz privatnih rasadnika, bez ikakove kontrole, može da nanese
velike štete. Ta bi se kontrola mogla provesti jedino zakonskim putem
preko specijalne u tu svrhu osnovane državne ustanove. Držim, da bi i
za naše prilike bilo korisno, da se osnuje »državni zavod za nabavku
šumskog sjemenja«, koji bi organizovao sakupljanje
šumskog sjemenja na čitavom području države, te bi uz primjerenu
cijenu opskrbljivao sva šumska gospodarstva u zemlji sjemenjem one
provenijencije, koja svakom pojedinom staništu najbolje odgovara. O


204