DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1939 str. 12     <-- 12 -->        PDF

vitkog i visokog rasta sa tankim granama P. s. iz istočne Pruske jasno
se ističe domaći P. s. iz Marka, koji je po rastu sličan prvom, ali ipak
im a jač e grane . Od ovih opet oštro se razlikuje Pin. siiv. francuske
provenijencije, koji je mnogo niži, nepravilniji i granatiji, a mnoga su
stabla već propala, tako da je sastojina mjestimice prorijeđena
. Od ovih pak posebno se ističe ploha čistog Pin. silv. iz
Pfalza, na kojoj su borova stabla visoka brzog rasta, al i gotov o
svako stablo ima pri dnu manju ili1 veću krivinu,
tak o da je vrijednost sastojine vrlo slaba. Sasma obratnu sliku pruža
ploha sa P. s. iz Kurlanda (Baltika) sa stablima, koja doduše nisu visoka
ni debela kao stabla domaća (iz Marka ili istočne Pruske), al i su
osobito uspravna i sa tankim granama. Osobito su loša
stabla Pin. silv. iz sibirskog predjela — Urala — koja p o č a m od
god. 1928. sasma propadaju i suše se, tako da je do danas
već čitava sastojina propala.


SI. 10. Razvoj korijenja Pinus silvestrisa kod obrade tla na pruge u šumskoj
upravi Freienwalde u Njemačkoj.


Na slijedećim fotosnimkama (si. 12, 13 i 14) jasno se vidi razlika u
rastu istočnopruske, falačke i francuske rase.


U istoj šumskoj upravi Chorin osnovane su pokusne plohe sa duglasijom
također razne provenijencije. Tih je ploha položeno oko 19 (točno
su opisane u Forst- und Jagd-Zeitung 1937, Heft 3, po Kantzow-u). 1 tu se
jasno vidi raznolikost rasta pojedinih rasa i kako je važna provenijencija
sjemena. Gotovo sve vrste duglasija, koje potječu iz unutrašnjosti
(predjela na zap. obali Sjeverne Amerike) i iz viših regija (preko 1000
met.), pokazale su slabiji rast od domaće smreke, a više su ili manje
podložene osipu iglica. Tako se osobito neotpornom pokazala ona iz
provincije Madison, koju je Rhabdoclina gotovo sasma uništila.


Tek rase zelene d u g 1 a s i j e iz Primorja Zapadne
Amerik e imaju osobito velik prirast u visinu i debljinu, te premašuju
rast domaće smreke za 50—100%, apoRhabdoclini nisu uopće
bil e napadnute . (Međutim je u Švajcarskoj »Adelopus« i te napao).


194