DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 55     <-- 55 -->        PDF

LIČNE VIJESTI


t JOSIP HECKNER,


šumarski savjetnik u penziji.


Dne 9. XII. 1938. otela je neumoljiva smrt iz naše sredine jednoga odličnog
stručnjaka i iskrenog druga, koji se uvijek i u svakoj prilici borio za poboljšanje
prilika u našem šumarstvu i za unapređenje struke.


Rodio se 26. studena 1877. u Bjelovaru, gdje je svršio malu realnu gimnaziju.
Šumarske nauke svršio je 1896. god. na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima.
Službu je počeo iste godine kao šurnarsko-tehnički dnevničar kod Đurđevačke imovne
opčine u Bjelovaru i tu pokazuje naročitu volju za taksacione radove.


Iduće godine natjecao se za šumarsko-procjenbenog pristava kod vlastelinstva
biskupije đakovačke. Tu je pod nadzorom odličnog šumarskog stručnjaka pok. Andrije
Borošića radio do konca god. 1899. na omeđivanju šuma i sastavu gospodarske osnove
za 28.000 jutara šuma, a 1898. položio je državni ispit za samostalno vođenje šumskog
gospodarstva.


U prosincu god. 1899. postavljen je za šumarskog vježbenika kod županijske
oblasti u Ogulinu, gdje je upoznao preborne šume i pošumljenje krša. Qod. 1903. premješten
je šumarskom odsjeku zemaljske vlade i dodjeljen A. Borošiću, koji mu povjerava
izradu šumsko-gospodarskc osnove za 10.000 jutara šuma Nadbiskupije zagrebačke.
Po svršetku toga rada imenovan je god. 1906. kotarskim šumarom .. razreda
i premješten Kr. županijskoj oblasti u Zagrebu.


U maju 1909. unapreden je za kotarskog šumara I. razreda. Pri izradi gospodarske
osnove za Vukomeričke gorice, istražujući :po uputama pok. prof. Kocha geo


173




ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 56     <-- 56 -->        PDF

loške formacije, pronašao je fosil Amphimelauia Heckneri. Nakon smrti nadšumara
Mihaljevića preuzeo je god. 1911. na zamolbu župana upravu šuma pl. općine Turopolje,
što je potvrđeno jednoglasno izborom na skupštini P. 0. Turopolje. Na tom položaju
mogao se istom ispoljiti njegov šumarski duh i mogao je razviti punu svoju djelatnost
upravljajući sa 20.000 jutara Turopoljskog luga i 22 zemljišne zajednice (plem. sudčije).
1 nakon premještaja u Zagreb, koji je uslijedio 1917. godine, ostaje stalno upraviteljem
tih šuma do 1924. god., a nakon penzionisanja izradio je za njih i gospodarsku osnovu.


U Zagrebu je bio u svojstvu županijskog šumarskog nadzornika do 1919. god.,
zatim je preimenovan nadsavietnikom, pa 1920. god. opet nadzornikom VH1. čin. raz.,
pa zatim nadsavjetnikom 1. kategorije, dok nije stigao 1930. god. u V. grupu i preimenovan
za savjetnika 1931. god. Radi slabog zdravlja stavljen je 1932. godine u
starije mira.


Za svoj zaslužni rad u državnoj službi odlikovan je 1922. god. Ordenom Sv.
Save V. stepena, a 1932. god. Ordenom Jugoslovenske Krune V. stepena. Od službenih
stručnih radova najopsežniji je i najpoznatiji Šumsko-odštetni cjenik, kojega je izradio
1924. god. za zagrebačku županiju, a 1930. god. za cijelu Savsku banovinu.


Kao do´bar stručnjak i iskren drag saradivao je u Hrvatskom šumarskom društvu,
te je god. 1918. bio i odbornikom.


Pokojni Heckner pisao je mnogo rasprava u Šumarskom Listu. Nakon članka
»Praksa mladih šumarskih tehničara« (»Šumarski List 1901.), u kojem kritizira nehaj
starješina za ispravnu praksu i uzgoj šumarskog pomlatka, piše samo uredajne članke
i rasprave, koje su često puta i vrlo opširne. Uređivanje šuma glavna je značajka
njegovoga rada i njegovo glavno zanimanje.


U zajednici sa svojim bratom napisao je veliku radnju »0 uređenju šuma i sastavku
šumsko-gospodarstvenih osnova«, koja je izašla u Šum. Listu 1906. do 190JS.
godine. U 1910. godini izašla je rasprava »Obilježenje gospodarstvenog ili unutarnjeg
podjeljenja šuma«, a 1919. god. napisao je veliki članak »Šumsko-gospodarstveni program
župne nadarbinc Kravarsko«.


Pored toga izradio je po švicarskom uzoru praktične tablice za kubisanje i niz
uređajnih »križaljaka.
Na polju uređivanja šuma sačinio jc mnogo opisa šuma, gospodarskih programa
i gospodarskih osnova, u kojem su poslu saradivali s njime i mnogi mladi kolege.


Gospodarske osnove zemljišnih zajednica Dugoselo, Marija Bistrica, Markuševac,
Desinec-Prhoč i dr. njegovo su djelo. Za zagrebačku goru izradio je prvu osnovu na
principu preborne šume.


Rad pokojnog Hecknera bio je plodan, a sigurno bi stvorio daleko više, da se
nije kroz cijeli život trebao boriti sa poteškoćama, koje su postojale, a postoje i danas
na štetu unapređenja šumarstva. Ipak ga nije ostavljala nada i volja za radom, jer je
uvijek očekivao, da će doći bolje i ljepše vrijeme, kada će šumarstvo zauzeti onaj
položaj u općem narodnom gospodarstvu, koji ga po važnosti i pripada.


Teški i naporni rad, što ga je pokojni Heckner vršio za svoga života, skršio je
njegovo zdravlje i smanjivao sve više radnu sposobnost, dok konačno nije pao u krevet
i nakon 4 mjeseca podlegao. Oplakuje ga supruga i dvoje djece, a žale za njim
mnogobrojni znanci i prijatelji, koji su ga volili kao iskrenog druga i štovali kao
spremnog i sposobnog stručnjaka.


Zemni ostaci pok. Hecknera prevezeni su u Bjelovar i sahranjeni uz učešće
brojnih znanaca.
Slava Josipu Heckneru! Laka mu bila hrvatska zemlja, u kojoj počiva, i neka
mu bude trajna uspomena među nama.
Ing. M. Gj.


174