DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 29 <-- 29 --> PDF |
3) ako je posečeno drvo sadnica mlađa od 10 godina, odgojena prirodnim načinom, platiće u ime naknade štete četvorostruku stvarnu vrednost po komadu. »Ako su u pitanju sadnice odgojene u rasadniku ili u šumi vcštačkim načinom podignute, a mlade od 10 godina, platiće u ime naknade štete deseterostruku stvarnu vrednost.« Kako iz gornjeg teksta izlazi i kako nam je znano, § 151 govori o ovlaštenicima i neovlaštenicima. Mi ćemo se zadržati samo na kaznenim odredbama u pogledu prvih, a kojih je u našoj državi velik broj uzevši u obzir, da se takovima smatraju pravoužitnici imovnih općina, ovlaštenici zemljišnih zajednica, merematlije u državnim šumama Bosne i Hercegovine, općinari spram općinskih šuma u Srbiji i t. d. Broj zainteresovanih iznosi dakle nekoliko milijuna glava. Ovakav S 151. zakona o šumama nepravedan je i neizvediv: Nepravedan je s razloga, što je najmanja kazna određena sa najmanje 100 dinara kod upravno-političke vlasti (sudska vlast na osnovu ovlaštenja suđenja po uvjerenju mnogi put i ne izriče kaznu, već samo naknadu i to s punim pravom jednako kao kad izvjesne kradljivce drveta za možda konkretnih nekoliko m" drveta kažnjava sa zatvorom od mjesec dana). Tako se kažnjava sa 100 din. kazne i onaj, koji posiječe drvce potpuno bezvrijedno (šumsko-odštetni cjenovnik dat će mu vrijednost možda tek koji dinar ili i manje) kao i onaj koji posječe drvo, čija vrijednost iznosi po nekoliko stotina dinara. Jednako se kažnjava onaj, koji je sječu izvršio iz prijeke nužde kao i onaj koji siječe drvo za prodaju. Primjedba, da zakon predviđa kaznu od 100 do 500 dinara, u praksi je bez značenja: činovnik, koji presuđuje, teško će ići preko iznosa od stotinu dinara (kojemu pored toga pridružuje iznos od 40 dinara u ime takse na presudu i troškove administrativnog postupka), ako ne zbog ičeg drugog, a ono s razloga, što je i taj iznos sam po sebi dosta velik, što je i taj iznos teško naplativ, te što svako povećanje kazne povlači za sobom i sve veća dubiozna potraživanja države odnosno Fonda za pošumljavanje. Iz rečenoga izlazi potreba izmjene S 151. današnjeg zakona o šumama t. j . kaznenih sankcija za prekršaje kraće drveta u dubećern stanju i to u pogledu visine kazne, načina izvršenja te kazne kao i pitanja samog postupka. Sve ovo, razumljivo, za postupak pred upravnim vlastima, jer kako je već navedeno, sudske vlasti imaju u tu svrhu dovoljno elastičnosti. Kod počinjene šumske štete treba da odlučuju ovi momenti: a) S obzirom na sastojinu treba utvrditi: 1) da li je sječom posječeno stablo, koje je bez veće gospodarske vrijednosti- (potišteno stablo, malovrijedna vrst drveta u dotičnoj sastojini, proredni materijal i si.); 2) da li se radi o drvetu, koje predstavlja normalnu prodajnu vrijednost, dakle prosječno stablo u šumi; 3) da li se ne radi možda o naročitom stablu (rijetka vrst drveta, sjemenjak i t. d.); 4) da li se radi o sječi jednog stabla ili o sječi većeg zamaha, kojom vlasnik šume pored same štete od sječe trpil i troškove pošumljavanja. b) S obzirom na štetočinca i prilike, u kojima je djelo učinjeno, treba utvrditi: 1) da li je sječa izvršena iz prijeke nužde (na pr. pri prevozu kolima ili saonicama slomila se ruda i si., pa je pod takvim okolnostima izvršena sječa) ; 2) da li je sječa izvršena u običnim prilikama 147 |