DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Ing. O. PIŠKORIĆ (VIŠEGRAD): POTREBA IZMJENE § 151 ZAKONA O ŠUMAMA (NÉCESSITÉ D´UNE MODIFICATION DU § 151 DE LA LOI FORESTIERE) Ograničavajući se samo na naš zakon o šumama od 29. XII. 1929. god treba podvući karakterističnu činjenicu, da se već odmah po stupanju njegovu u život ukazuje potreba da se izmijene neki propisi u cilju prilagođivanja dnevnom životu. Ne mijenja na stvari, da li je ta promjena uvjetovana stvarnom potrebom ili drugim, jer se u drugom slučaju može govoriti o životnoj nuždi, nezdravim prilikama i si. Tako je kao prva izmjena na redu bila izmjena §-a 33., kojim se htjelo rješavati pitanje koza. Međutim se i dalje javljaju glasovi, kao što se osjeća i stvarna potreba izmjene ili dopune pojedinih propisa. Razlog leži u tome, što se prethodno ne ispita utjecaj zakona, pa i drugih propisa (uredbi) na život jednako kao i utjecaj dnevnoga života na sam zakon (zakonski propis), jer konačno je i svaki zakon manje ili više odraz života iz onog vremena, u kojem se rađa. Nacrt zakona treba zapravo da se uzakoni kao privremeni ili pokusni kroz izvjesno vrijeme, a zatim istom, oproban u životu, treba da dobije definitivan tekst. Konačni se tekst možda i ne će mnogo razlikovati od prvotnog, ali će svakako tu i tamo dobiti gibljivost i bolju primjenljivost za različite prilike. Naročito to vrijedi za nas s mozaikom životnih uslova, mozaikom .historijskog nasljedstva i mozaikom shvaćanja raznih djelatnosti bilo javnih bilo privatnih. Nije to danas prvi puta, da je ovaj § predmet naročite pažnje. I unazad nekoliko godina tražio se izlaz iz stega njegovih propisa, a u svrhu pravičnosti i lakše izvedivosti, mjesto da ostaje mrtvo slovo na papiru. § 151 poznat je doduše svima nama, ali potpunosti radi evo mu teksta:1 »Ko bez odobrenja posednika obori u šumi drvo kao i seče, vadi ili iznosi sadnice, kazniće se kao kradljivac po odredbama krivičnog zakona, ako drvo ima veći promer na panju od 10 cm, a ako je promer manji, kazniće se zatvorom do 14 dana; ako je to učinio plodouživalac, kazniće se novčanom kaznom od 100 do 500 dinara. »Pored toga osudiće se, da oštećenom naknadi i to: 1) ako je posečeno drvo starije od 20 godina, platiće na ime naknade štete dvostruku stvarnu vrednost posečenog drveta; 2) ako je posečeno drvo mlađe od 20 godina ili ostavljeno kao semenjak radi zaštićivanja tla i podmlatka ili za odgoj tehničkog drveta ili za naučna istraživanja ili za naročite taksatorske .svrhe, platiće u ime naknade štete trostruku njegovu stvarnu vrednost; 1 Prema tekstu u zagrebačkim »Narodnim novinama« (od 14. II. 1930.) i Ugrenovićevu izdanju Zakona (Zagreb, 1930.). 146 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 29 <-- 29 --> PDF |
3) ako je posečeno drvo sadnica mlađa od 10 godina, odgojena prirodnim načinom, platiće u ime naknade štete četvorostruku stvarnu vrednost po komadu. »Ako su u pitanju sadnice odgojene u rasadniku ili u šumi vcštačkim načinom podignute, a mlade od 10 godina, platiće u ime naknade štete deseterostruku stvarnu vrednost.« Kako iz gornjeg teksta izlazi i kako nam je znano, § 151 govori o ovlaštenicima i neovlaštenicima. Mi ćemo se zadržati samo na kaznenim odredbama u pogledu prvih, a kojih je u našoj državi velik broj uzevši u obzir, da se takovima smatraju pravoužitnici imovnih općina, ovlaštenici zemljišnih zajednica, merematlije u državnim šumama Bosne i Hercegovine, općinari spram općinskih šuma u Srbiji i t. d. Broj zainteresovanih iznosi dakle nekoliko milijuna glava. Ovakav S 151. zakona o šumama nepravedan je i neizvediv: Nepravedan je s razloga, što je najmanja kazna određena sa najmanje 100 dinara kod upravno-političke vlasti (sudska vlast na osnovu ovlaštenja suđenja po uvjerenju mnogi put i ne izriče kaznu, već samo naknadu i to s punim pravom jednako kao kad izvjesne kradljivce drveta za možda konkretnih nekoliko m" drveta kažnjava sa zatvorom od mjesec dana). Tako se kažnjava sa 100 din. kazne i onaj, koji posiječe drvce potpuno bezvrijedno (šumsko-odštetni cjenovnik dat će mu vrijednost možda tek koji dinar ili i manje) kao i onaj koji posječe drvo, čija vrijednost iznosi po nekoliko stotina dinara. Jednako se kažnjava onaj, koji je sječu izvršio iz prijeke nužde kao i onaj koji siječe drvo za prodaju. Primjedba, da zakon predviđa kaznu od 100 do 500 dinara, u praksi je bez značenja: činovnik, koji presuđuje, teško će ići preko iznosa od stotinu dinara (kojemu pored toga pridružuje iznos od 40 dinara u ime takse na presudu i troškove administrativnog postupka), ako ne zbog ičeg drugog, a ono s razloga, što je i taj iznos sam po sebi dosta velik, što je i taj iznos teško naplativ, te što svako povećanje kazne povlači za sobom i sve veća dubiozna potraživanja države odnosno Fonda za pošumljavanje. Iz rečenoga izlazi potreba izmjene S 151. današnjeg zakona o šumama t. j . kaznenih sankcija za prekršaje kraće drveta u dubećern stanju i to u pogledu visine kazne, načina izvršenja te kazne kao i pitanja samog postupka. Sve ovo, razumljivo, za postupak pred upravnim vlastima, jer kako je već navedeno, sudske vlasti imaju u tu svrhu dovoljno elastičnosti. Kod počinjene šumske štete treba da odlučuju ovi momenti: a) S obzirom na sastojinu treba utvrditi: 1) da li je sječom posječeno stablo, koje je bez veće gospodarske vrijednosti- (potišteno stablo, malovrijedna vrst drveta u dotičnoj sastojini, proredni materijal i si.); 2) da li se radi o drvetu, koje predstavlja normalnu prodajnu vrijednost, dakle prosječno stablo u šumi; 3) da li se ne radi možda o naročitom stablu (rijetka vrst drveta, sjemenjak i t. d.); 4) da li se radi o sječi jednog stabla ili o sječi većeg zamaha, kojom vlasnik šume pored same štete od sječe trpil i troškove pošumljavanja. b) S obzirom na štetočinca i prilike, u kojima je djelo učinjeno, treba utvrditi: 1) da li je sječa izvršena iz prijeke nužde (na pr. pri prevozu kolima ili saonicama slomila se ruda i si., pa je pod takvim okolnostima izvršena sječa) ; 2) da li je sječa izvršena u običnim prilikama 147 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 30 <-- 30 --> PDF |
´(na pr. za svoju domaću potrebu nije htio štetočinac čekati doznaku stabala ili prigodom doznake nije dobio baš povoljno stablo niti je drvo pokušavao da kupi); 3) da li je sječa izvršena u svrhu prodaje (bez obzira na motiv prodaje, jer za prodaju drvo nepovlasno siječe redovno onaj, koji ga može i prevesti, dakle materijalno bolje stojeći). c) S obzirom na šumu u najširem smislu t. j . da li je drvo posječeno u šumi kao gospodarskom objektu ili pak u šumi kao zaštitnom objektu. d) S obzirom na visinu štete. e) S obzirom na broj slučajeva u toku izvjesnog vremena (dakle da li se radi o slučajnom šumskom prestupniku ili o čovjeku, koji zalazi u šumu iz navike, obijesti ili sklonosti za šumske krađe i t. d.). Kod presuđivanja samog čina dva momenta treba zadovoljiti: pravednu naknadu štete šumovlasniku i davanje zadovoljštine radi učinjenog prestupa. Naknada štete izriče se u korist vlasnika šume i ona treba da predstavlja stvarnu vrijednost posječenog drveta bez obzira, s kojih je motiva drvo posječeno. Čemu priznavati dvostruku i trostuku vrijednost, kada je šumovlasnik prodajom ne bi dobio. Pa ni kod sjemenjaka nije to opravdano, jer redovno od jednog ili dva sjemenjaka ne ovisi pošumljavanje. Za posječena stabla bez komercijalne upotrebivosti dotičnog stabla (dakle za podmladak) treba naplatiti troškovnu vrijednost dotične vrsti, pa je u istoj uključen i način podizanja šume (prirodnim putem i vještačkim). Vlasniku šume treba naknaditi i troškove administracije oko naknade štete s rizikom pravovremene naplate i naplate uopće, a u slučaju pod toč. a) ,4 i troškove pošumljavanja. Naknada štete utvrđuje se po cjenovnicima, koje određuje upravna vlast (danas Kr. banske uprave), a troškove administrativnog postupka, rizika pravovremene naplate štete, te naplate uopće treba određivati proporcionalno visini štete i to tako da do visine štete od 100 dinara ovi troškovi iznose 5 din., a preko tog iznosa 5%. Troškove pošumljavanja treba zaračunavati prema stvarnoj ocjeni i potrebi (na pr. da li će se prirodno pošumiti ili je potrebna sjetva dot. sadnja sa ili bez ograđivanja branjevine i t. d.). Kod odmjere visine kazne treba da dođu u obzir svi momenti označeni pod a) i b) i izvode se iz temeljne kazne. Temeljna i minimalna kazna bila bi zadovoljajuća u iznosu od 10 dinara i trebala bi se primjenjivati prema činjeničnom stanju ovako: A) Kvalifikacija djela: B) Visina kazne (umnožak temeljne): I. a 1--2) b 1 jednostruka; 11. a 3--4) b 1 dvostruka; III. a 1--2) b 2 dvostruka; IV. a 3--4) b 2 trostruka; V. a 1--2) b 3 šesterostruka; VI. a 3--4) b 3 deseterostruka; /II. a 1--4 te b 1—3) c 2 dvostruki iznos kazne pod I.—VI.; VIII. kazne pod I.—VII. vrijede za štete do 500 dinara, a preko ovoga iznosa opet se udvostručuju; IX. Kazne pod I.—VIII. u ponovljenom slučaju udvostručuju se. 148 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Trokratnoj kazni za djelo klasifikacije b 3 treba dati karakter kaznene presude, a naročito ograničavanja časnih prava. Ovo potonje bi naročito trebalo pogoditi stalne štetočine (inače ovlaštenike), jer će imati birati između sječe (krade) drveta i gubitka odnosno ograničavanja časnih prava. Tako se ne će onda dogoditi, da će šumski štetočinac kao općinski odbornik jadikovati ministarstvu šuma o devastaciji državnih šuma kao posljedice rada šumske uprave i direkcije šuma (naravski sve bez ikakvog oslonca), a da istodobno u roku od 2 godine ima 5 osuda za šumsku štetu. , Predlog o klasifikaciji djela i visini kazne treba da daje šumarski stručnjak i upravnom činovniku treba da je dozvoljeno ići samo na više, u koliko je odmjera minimalna. Kazne manje od vrijednosti 2 dana zatvora ili dvije nadnice (koja bi se trebala odrediti analogno kao kod odrade šumskih šteta) treba naplatiti u gotovu. Kazne veće od označenog minimuma mogle bi se naplatiti ili u cijelosti ili dijelom (ali nikako ispod 20%), a višak da se odradi ili odsjedi u zatvoru. Da se odradi, ako ima poslova i to ne samo u šumskom gospodarstvu u užem smislu nego i na svim javnim radovima, kao na putevima, školama, kanalizaciji i t. d. Trebalo bi nadalje skratiti odnosno modificirati administrativni postupak. Podnijete prijave sa strane zakletih čuvarskih organa treba da služe kao potpun dokaz učinjenog djela. Na osnovu prijave izdaje nadležna upravna vlast (sresko načelstvo) »kaznenu odredbu«, u kojoj će biti naznačeni elementi, na osnovu kojih je kažnjavanje vršeno, a zatim određena visina naknade štete i kazne. Tek po žalbama na ove kaznene odredbe treba određivati ročišta i suočenja prijavitelja (lugara), svjedoka i okrivljenoga. Time bi se skratio mnogo posao kod opće upravne vlasti, jer bi tek 10% kažnjenih tražilo ročište. Pasti će možda prigovor, da su predložene kazne preniske. Na pr. za 1 m3 crnoborovine iznosila bi minimalna kazna 10 dinara. Možda je to malen novčani iznos u apsolutnom pogledu, ali relativno on može predstavljati znatno opterećenje šumokradica, koji često smogne jedva toliko novaca, da si kupi soli u kuću. Redovno bi pak kazna iznosila 20 din., pa i ako to nije velik iznos, bit će zato lakše naplativ. I ljudi će ovu globu rade plaćati »da se zbog 20 dinara ne sramote«, pa će stvarni učiti kazne biti veći za osuđenog, a povoljniji za Fond za pošumljavanje, jer bi se ne samo relativno nego i stvarno više naplatilo. Jednako je i s naplatom štete. Koja korist na pr. državi, imovnoj općini i dr. šumovlasniku, da ima dosuđene milijunske svote, kada one u stvari s najmanje 80%´ predstavljaju dubiozna potraživanja! Résumé. Quelques propositions envisageant une réforme d´une partie des prescriptions: pénales de notre Loi forestiere. 149 |