DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Ne postoji naglo bogaćenje. Bogatstvo u glavnom ne može da bude
produkt jedne generacije.


Posljednja ekonomska (specijalno agrarna) kriza otkrila je u stanovništvu
poljoprivrednih reona vrlo lijepih osebina. Usredsređeno u
sebi, u svoje vlastite snage, ono ne traži ni! pod najtežim okolnostima pomoć
sa strane, a prosjačenje je nešto, što je ispod ljudskog dostojanstva.
Ali zato ipak postoji smisao za međusobnu pomoć i solidarnost. Kulturni
zahtjevi ovih krajeva rastu u nesrazmjeru spram ekonomskih mogućnosti
njihovog zadovoljenja i tu se osjeća stalan pritisak pretička poljoprivredne
radne snage na gradska zanimanja.


Industrijalizacija bi za ove krajeve značila veliko odterećenje poljoprivrednog
suviška njezine radne snage. Lako je zaključiti da bi
urbanizacija tekla paralelno sa industrijalizacijom, jer je ovaj elemenat
psihološki sposoban za stvaranje građanskog staleža.


Ograničeno radno vrijeme i veća zarada u industriji, ljepši i udobniji
život na gradu privući će mnoge zemljoradnike i skloniti! ih, da napuste
agrikulturu, koja traži daleko veći intenzitet rada, neograničenog
i neuokvirenog u zakonom određeni broj radnih sati.


I baš taj momenat od odlučne je važnosti za prelaženje poljoprivrednog
radništva u gradska zanimanja.


b) Nasuprot poljoprivrednom pučanstvu pitomih i kulturnih agrarnih
reona stoji drugi dio našeg pučanstva, koje je zaposjelo brdske krajeve
nesposobne za agrikulturu i čija se privredna djelatnost u historiji,
a velikim dijelom i danas osniva na stočarstvu.


S t o č a r e n j e je privredna djelatnost vrlo ekstenzivna s obzirom
na ljudski rad i kroz stoljeća formirala je mentalitet ovih krajeva
različito od mentaliteta agrarnih reona. U potrazi za dobrim pašnjacima
pučanstvo ovih kraljeva bilo je dugo vremena mobilno i stvaranje većih
ili manjih organizovanih cjelina javlja se dosta kasno. Naviknuti na
obilje vremena, ovi naši stočari ne odlikuju se naročitim smislom za
sistematski rad. Prirodno zatvoreni u sklopu svojih neprohodnih brda
obraslih do nedavna gustom prašumom, oni su ostali daleko od evropskih
kulturnih utjecaja i postojeća kultura ovdje ima značaj autohtone
manifestacije. Poradi toga su i tradicije i konzervativnost u ovim krajevima
od posebnog značenja. Rad se toliko ne cijeni, a zarada prošnjom
(na štapu) isto je tako časna kao i radom (T o m a š i ć). U nekim krajevima
bogatstvo kuće procjenjuje se prema broju prosjaka koji idu u
prošnju u svijet.


Radi prirodne zatvorenosti kulturne potrebe ovdje su se jako sporo
umnažale, tako da nije moglo biti ni govora »o uvođenju savršenijih
tehničkih sredstava proizvodnje, tako da u ovim krajevima nije bilo
moguće ni potpuno iskorištenje same fizičke sredine (ruralizam), a kamo
li da se sama sredina prilagodi umnoženim potrebama čovjeka (industrijalizam)
« (T o m a š i ć).


Obilje vremena, što ga pruža stočarski način života i veoma malena
potreba rada privlačit će uvijek čovjeka ovih naših krajeva iz industrije
u patrijarhalni život sela. Ovdje će se dakle odigravati baš obratni
proces nego u agrarnim krajevima, gdje će ljudi pod pritiskom napornog
rada ići lako u industriju.


144