DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Način privređivanja i stvaranja dobara osnov su ekonomskih i društvenih odnosa, koji opet stvaraju mentalitet i psihičke osebine izvjesnog društva, ali i te psihičke osebine i mentalitet stvoreni apriornim podacima privređivanja, dakle fizičkih osebina prirode na izvjesnom stepenu razvitka počinju djelovati! recipročno na način privređivanja i samo tako ima se shvaćati, posmatrati razvoj izvjesne društvene sredine u historiji Nikada se posmatranje izvjesnog društvenog organizma ne smije svesti samo na vanjske podatke (privređivanje, fizika okoline) nego i na unutarnje, i razmatrajući međusobno njihovo funkcionisanje može se doći do ispravnih rezultata o društvenoj vrijednosti izvjesne sredine. a) Poljoprivred a zahtijeva veliki intenzitet rada i stalno boravište radnika na istom mjestu. Od ranog proljeća do kasne zime usredotočena je poljoprivrednikova radna snaga u agrikulturi. Historijskim razvitkom formiralo se u agrarnim reonima u glavnom marljivo i štedljivo poljoprivredno radništvo. Nerazmjer uloženog truda sa plaćenim prinosom agrikulture rezultirao je smisao za ekonomisanje s dobrima i za štednju. Kako je poljoprivreda smještena u ravnicama i prigorskim krajevima sa blagom konfiguracijom terena, to su veze i međusobni uticaji različitih plemenskih aglomeracija bile mnogo tješnje i kulturni razvitak imao je mnogo širu osnovu, koja nije bila vezana isključivo za rasne ili mentalitetne osebine jedne izvjesne zatvorene etničke sredine. Kulturni utjecaji sa strana bili su uvijek dosta jaki i povoljno su utjecali na opće kulturno stanje agrarnih reona. Feudni sistem održao se kroz stoljeća baš u ovim reonima, a u tim reonima odigrale su se i borbe seljaka za povišenje egzistencionog minima.* U tim krajevima bila su poprišta za borbu različitih kulturnih i religioznih ideja, Rad se u ovim krajevima visoko cijeni i on je jedini izvor svih dobara. Sve do nedavna moglo se je govoriti o gotovo jednoličnoj strukturi sela u ovim reonima, a lihvarenje među autohtonim elementom bilo je i ostalo strano. Trgovina ovdje nije mnogo unosna, barem ne za domaće ljude. *´-\ %´ Radi jakog utjecaja sa strane i radi lakog prodiranja ideja i općih nazora na svijet, tradicija nije od naročitog društvenog značaja, a to za mentalitet izvjesne sredine mnogo znači, jer se ona u svom vlastitom izgrađivanju služi sa realnim podacima savremene stvarnosti izvjesnog vremenskog perioda.** I ako je stanovništvo vezano duboko za svoju rodnu grudu, koju obraduje, ipak nije toliko konzervativno, a da ne bi pošlo u druga zanimanja pod povoljnim uslovima prosperiteta. Prelaženjem u grad ili industriju poljoprivredni elemenat pretvara se u građanina i njegova dioba sa zemljom je definitivna (posljedica slabije razvijene tradicije). Od svojih radničkih suvišaka u građanskom zanimanju on kumuliše kapital i često kupuje ponovno zemlju, na koju će se vratiti pod starost i na njoj voditi uzornu ekonomiju.. Poduzetnost i marljivost poljoprivrednog elementa vidi se i po tome, što je relativno malen broj ljudi iz ovih krajeva u državnim službama kao žandarmi, lugari i financi. Osjećaj objektivnosti i pravednosti je vrlo razvijena a politička zrelost je na visini. * Lj crin : O Qergelyevoi knjizi. ** U ovim krajevima nema narodne junačke pjesme ni junačkog mitosa. 143 |