DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 24 <-- 24 --> PDF |
i rada, kapitala i najamnice i kako je takav elemenat opasan za proletarizovano radništvo da ga izda u zamahu borbe za povišenje najamnice, tako je i još više opasan i za industriju, jer može da čeka ne radeći, ako ne dođe do svojih, u pravilu, prevelikih zahtjeva. On nije direktno ovisan o najamnici. Takav radnički elemenat ne će nikada poprimiti karakter industrijskog radništva, dakle on će biti u cjelosti daleko od shvatanja životnih problema radničke klase. Historijski podaci o procesu industrijalizacije u pojedinim zemljama mogu da kažu, od kolikoga su značenja za industrijalizaciju baš mentalitetne osebine pojedinih plemenskih i narodnih aglomeracija, a te se manifestiraju u religiji, običajima, tradiciji i konačno u načinu života i privređivanja. Svakako je karakteristično, da su prve industrije i velike urbanizacije nastale na terenu protestantskog vjeroispovijedanja u okviru germansko- normanske plemenske aglomeracije (Engleska) i da se današnji najveći gradovi nalaze na istom terenu (New-York, London). Protestantizam (iz osnovnog korijena: protest, nemir) i smisao za riziko i poduzetnost, te historijski naslijeđena pokretljivost (Normani su poznati srednjevjekovni moreplovci) karakteristične su komponente engleskog narodnog mentaliteta. Nasuprot tome ogromna Rusija u sjeni svoje religije sa mnogo više smisla za mistična bogotraženja, nego za datu stvarnost do preokreta nije imala nikakve industrije usprkos ogromnim zalihama industrijske sirovine. Predratna carska državna ekonomska politika Rusije bila je antiindustrijska. Mentalitetne osebine naroda, plemena, širih i užih ljudskih zajednica vremenski su produkt različitih komponenata. Govoreći o nastajanju ljudskih društvenih organizama, Montesquie u ukazuje na važnost klime, orografskih i hidrografskih prilika, načina privređivanja osnovnih životnih dobara kao na elemente, koji su od značenja za formiranje ljudske zajednice i njezinog mentaliteta.* Način privređivanja osnovnih dobara za održanje života ona je crvena nit, koja kroz historiju stvara izvjesnu ljudsku sredinu i koja je za proučavanje i posmatranje razvoja izvjesne društvene sredine od eminentne važnosti. Pišući o kulturnom razvitku Hrvata naš sociolog dr. D. Toma š i ć** razdijelio je jugoslavensku etničku cjelinu na dvije kulturne zone sa različitim i izdiferenciranim mentalitetnim osebinama, baš na bazi privređivanja osnovnih životnih dobara. Od predhistorijskog doba do industrije ljudska privreda za udovoljavanje egzistencionih potreba razvijala se dihotomski u p o 1 j o p r i v red u (agrikulturu), koja je obrađivala zemlju i uzgajala cerealije i hranjivo bilje i voće, i u stočarstvo , koje je uzgajalo i pripitomljavalo slobodne životinje u svrhu dobivanja mesa, kože, vune i mlijeka. Nesumnjivo je, da su tokom historijskog razvoja nastajale kombinacije jedne i druge privrede i društveno stapanje jednih i drugih privrednika, ali ta osnovna, u davno doba postojeća privredna dihotomija ostavila je* do dana današnjega svoje vidne tragove u mentalitetnim osebinama pučanstva. * Dr. Lanov i ć M.: Pravna enciklopedija. Zagreb. ** Dr. D. Tomašić : Kulturni razvitak Hrvata. Zagreb. 142 |