DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 23 <-- 23 --> PDF |
u industrijskom preduzeću. I taj proces penetracije u posao u stvari je mnogo brži i kraj najstrože selekcije od upliva stranog radništva na podizanje radnog intenziteta domaćeg radništva. Psihološki proces utjecanja stranog radništva na radni kvalitet domaćeg radništva vrlo je spor i tegotan. Strani radnik uvijek je bolje plaćen od domaćeg, jer mu je rad produktivniji i sa svojom većom najamnicom on je u isto vrijeme baš onaj kamen smutnje, koji će smetati prilagođivanju autohtonog elementa industriji. On CC Za domaće radništvo biti ne uzor-radnik, nego sredstvo zarobljivanja autohtonog elementa i otuda će stalno postojati nepovjerenje domaćeg radništva u industrijsko preduzeće, koje je došlo u njihov kraj, da izmijeni sve ono, što je stoljećima raslo u njemu i što mu je dalo i ekonomski i kulturni oblik. Pitanje rada još se jače ispoljuje u slučaju državne, planske industrijalizacije (etatizovana privreda), koju će u glavnom i morati da provode sve agrarne zemlje (investicije državnih kapitala, kapitala javnih korporacija i jurističkih osoba), jer su privatni kapitali maleni i nesposobni za velike industrijske investicije. U tom slučaju će princip socijalnosti i humanosti oslabiti oštrinu kapitalističke selekcije radnika i tako će se vrlo lako obrazovati radnički kader, koji će u industriju unijeti mentalitet onoga kraja, u kojem industrija nastaje. Državna privredna politika u pitanju industrijalizacije ne će se samo rukovoditi mogućnošću iakše dobave sirovine i što jeftinije proizvodnje, nego će često žrtvujući veći rentabilitet osnovati preduzeće i u onom kraju, gdje je to ekonomski manje povoljno, ali gdje to traže ekonomski neuravnoteženi odnosi. Industrijska politika bit će dakle u svojoj osnovi i socijalna, a kod takovoga stanja stvari još jače upada u oči važnost rada kao uslovnog industrijskog elementa. Nije bez značenja, da li će se industrijalizacijom ubrzati proces urbanizacije i klasnog diferenciranja, da li će se povećati raznoličnost zanimanja i provesti odliv radne snage sa sela. Sva su ta pitanja također u uskoj vezi sa mentalitetnim osebinama pojedinih krajeva i dok je o kvaliteti rada pučanstva uposlenog u industriji ovisan samo njezin prosperitet, to su ova druga pitanja od značenja za formiranje nove društvene strukture, novih socijalnih i političkih odnosa u zemlji. Konzervativni radni elemenat čuvat će svoje tradicije i društveni i ekonomski kontinuitet sa selom i zemljom, te će radi toga urbanizacija teći vrlo lagano. Društvena struktura u zemlji ne će se bitno izmijeniti. Takovo radništvo pretstavljat će nekakvo sezonsko radništvo, koje svu svoju društvenu i političku snagu bazira još uvijek na zemlji. Psihička transformacija i kulturna preorijentacija izostat će sasvim, a poljoprivreda ne će osjetiti nikakav uspon prosperiteta, već obratno, ona će postati još ekstenzivnija. U mogućnosti da zadovolji zahtjeve svog niskog životnog standarda kod seoskog trgovca svojom najamnicom, ono će se zadovoljiti (to konzervativno radništvo) sa prihodom ekstenzivne agrikulture kao nekakvom rezervom za svaki slučaj. Konzervativan radnički elemenat je negativan, jer je negibiv i nema smisla za samostalnu akciju i privređivanje. Vezan sa zemljom, koja će mu ostati uvijek uporišnom tačkom u njegovoj ekonomskoj i političkoj borbi, on ne će nikada znati da ocijeni pravilan odnos između industrije 141 |