DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Smišljenom industrijskom politikom oko podizanja one industrije, koja odgovara zahtjevima zemlje, podigao bi se narodni dohodak i cjelokupno narodno gospodarstvo postalo bi neovisno od prirodnih elemenata (katastrofalna poplava 1926 g. u agrarnim reonima poremetila je nevjerojatno žestoko cio nas ekonomski život), a akumulacija narodnog kapitala stalno bi rasla. Utjecaj stranog kapitala bi opao, a ekonomska neovisnost i sloboda zemlje u međunarodnom značenju ostala bi stabilna. Industrijalizacija i urbanizacija mijenjaju i društvenu strukturu zemlje (pojava industrijskog proletarijata) i formiraju nove društvene vrednote. Porastom materijalnog bogatstva rastu i kulturne potrebe i psihička struktura nacije se mijenja. Stvara se preduzetljivost i marljivost i spoznaja o velikoj vrijednosti prirodnih darova i bogatstava i smisao za njihovo čuvanje. Gušćom mrežom komunikacija, koju nose sa sobom industrijalizacija i urbanizacija, duhovna veza između ljudi! različitih krajeva postaje tjesnija, a i u međusobnom odnosu u prometu, trgovini, u gradu i industriji nastaje nivelacija mentalitetnih osebina i stvara se nova narodna psiha, nove i pomlađene nacije. 2. Mentalitetne predispozicije pučanstva za industrijalizaciju. Problem svake industrijalizacije sadrži u svojoj osnovi tri uslovna egzistenciona elementa, koji su međusobno povezani tako jako i homogeno, da za ispravno riješenje problema mora u isto vrijeme postojati svaki od njih u najboljoj kondiciji. Nesumnjivo je da je za industrijalizaciju neke zemlje potreban novčani kapita l i prikladan i jeftin izvor s i r o vin e (vlastita ili strana prirodna bogatstva), koju će industrija prerađivati ili proizvoditi (rudarska industrija primjerice proizvodi samo sirovinu, ali je ne prerađuje), ali isto tako važan je i treći industrijski elemenat: r a d. Pad, kao pojam industrijskog elementa, ukazuje nam se kao konstantna količina ljudske radne snage, koja će biti na raspoloženje industriji. To je kompleksni jedan elemenat sastavljen iz fizičkih, psihičkih, kulturnih i mentalitetnih komponenata, koje opet rezultiraju iz ekonomskih i društvenih odnosa formiranih historijskim udesom izvjesnog kraja, odakle će radna snaga pritjecati u industriju. Dakle kod posmatrania tog trećeg industrijskog elementa težište pitanja prenosi se na širu ili užu okolinu onoga kraja, u kojem izvjesna industrija nastaje. Ta okolina bit će važna za pritjecanje ljudske energije u industriju, čiji će prosperitet zavisiti o radnoj sposobnosti okolnog pučanstva, produktivnosti njegovog rada i njegovoj prilagodljivosti industrijskoj privredi. Pitanje rada od eminentne je važnosti kod pospješene i užurbane industrijalizacije u cilju da se što prije stvori ekonomska ravnoteža zemlje i bolja raspodjela pučanstva po zanimanjima. Možda će se ipak kome činiti manje važnim to pitanje, nego što u stvari1 jest, ako se uzme u obzir mogućnost dobave radne energije iz dalekih krajeva svijeta, što više iz krajeva nacionalno i rasno različitih od kraja, gdje se industrija diže. Pa ipak moramo biti na čistu, da se okolno pučanstvo (pogotovo ako je interesirano za odliv svoje radne snage u druga zanimanja) može eliminirati od učešća u poslu samo izvjesno kratko vrijeme i da će ono preko svojih najradinijih jedinki ipak penetrirati u posao i tako kroz vrijeme stvoriti autohtonu radnu arrnadu 140 |