DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 21 <-- 21 --> PDF |
S obzirom pak na unutarnju raspodjelu stanovništva po zanimanjima odnos između poljoprivrednih radnika* i zaposlenja u drugim za^ nimanjima stoji; za Jugoslaviju kao 3:1 , što je vidna ekonomska anomalija (Vidi Mišk o vi ć: O malom posjedu; otštampano u beogradskom knjiž. časopisu »Danas«). Taj anomalni odnos pokazuje jasno, da onaj jedan iz nepoljoprivrednog zanimanja ne može konzumirati ono, što trojica produciraju u poljoprivredi (dakle unutarnji konzum, koji je važan regulator izvoznih cijena takoreći ne postoji), a u drugu ruku pokazuje i preoptereć.cnost poljoprivrede radnom snagom. Radna snaga nije produktivna. Podizanjem industrije, postepenim procesom urbanizacije nastao bi odliv radne snage sa poljoprivrede u industriju i spriječila bi se jedna dalja loša posljedica preopterećenosti poljoprivrede radnom snagom: parcelacija zemljišnog posjeda ispod povoljnog zemljišnog minimuma sposobnog za kapitalistički način proizvodnje. Porastom urbanizacije stvorio bi se unutarnji konzum, cijene poljoprivrednim produktima bi porasle, a s tim zajedno i rentabilitet poljoprivrede i njezina sposobnost za investiciju kapitala resp. intenzivaciju (umjetno gnojivo, nabava radnih strojeva i t. d.). Što znači unutarnji konzum za agrar, ilustruje dobro ovaj primjer: dalmatinski seljak ne može da proda u zemlji (prije utjecaja Gospodarske Sloge) litru svoga vina za prosječno 1,50 d po litri, dok švajcarski seljak može da postigne za litru cijenu od 10,— d. Industrijskom preradom sirovine u fabričke finalije nastaju visci, koji bi ostali u zemlji. Diferencije između vrijednosti sirovine i proizvedenih fabričkih produkata, koje pretstavljaju radničke najamnice, ukamaćenje kapitala, preduzetničku dobit i profit, ostajući u zemlji pospješile bi akumulaciju domaćeg kapitala i podizanje životnog standarda. Te diferencije, koje u pravilu gube agrarne i neindustrijske zemlje, pretstavljaju ogromne manjke u narodnom gospodarstvu. Po računima Fr. E. Junge a** Vrijednost gvozdene rude iznosi 0,75 dolara (sirovina) » » šipke iznosi 5,00 » (fabrikat) » » čelične igle iznosi 6.800.00 » (fabrikat) » čeličnih dugmadi iznosi 29.000,00 » (fabrikat) pera za sat iznosi 200.000,00 » (fabrikat) Po računima A. We b e r a povećanje vrijednosti kroz preradu teče za drvo ovako: 1 m3 običnog drveta u težini 500 kg vrijedi 100.— d 1 m:! drveta pretvorenog u celulozu vrijedi 1.000.— d 1 rn:i drveta pretvorenog u hartiju vrijedi 1.500.— d 1 m8 drveta pretvorenog u vješt, svilu vrijedi 90.000.— d. Ne smetnemo li poslije ovih podataka s uma, da agrarne zemlje gotovo sve bez razlike izvoze žito, meso, kožu, drvo, gvozdenu rudu, bakar i t. d., a uvoze gotove produkte proizvedene baš iz ovih sirovina, onda su razumljivi deficiti agrarnih ekonomija. * Pod poljoprivredom ovdje se razumijeva obrađivanje ziratnog zemljišta, dakle agrikultura u užem smislu i stočarstvo i ribolov. ** Citirano po djelu Dr. M. Miskovjć : Industrijska politika, Beograd 1936. 139 |