DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 17 <-- 17 --> PDF |
In Tafel IV sind (von täglichen Minima der Deklination an) die täglichen grössten AJkm für die Tage des 10., 20. und 30. aller Monate der Jahre 1934, 1935 und 1936 für die genannte Station Stara Dala dargestellt. Wenn man an einem Tage einen Zug vom Zeitpunkte, welchem der Punkt a, bis zum Zeitpunkte, welchem b auf der Deklinationskurve entspricht (Abb. 4), misst, so ist die Querabweichung A des Zugsendpunktes mit der Fläche a ebb´ dargestellt. Wenn man aber den ersten Tag zur Zeit, welcher der Punkt c entspricht, die magnetische Verbindungsrichtung .., und z. B. den anderen Tag (oder noch später) den Zug selbst misst, so kann die Fläche — dd´l + ItV — — l´e´e (oder —rd´e´p) die Querabweichung des Zngsendpunktes darstellen. Wenn man nicht nur im Anfangs, sondern auch im Endpunkte des Zuges das magnetische Azimut einer oder mehrerer den Koordinaten nach bekannter Seiten misst und dabei die Abweichung f (von der Deklination, welche im Anfangspunkte des Zuges herrschte) hat, so entsteht eine e Verschiebung der Komparationsgeraden um den Betrag -5-. Dadurch wird die Querabweichung des Zugsendpunktes meist vermindert (Abb. 5, vergleiche die Flächen abb´ mit den Flächen |aAZ| — | Ih´b ]). Die Querabweichung A des Zuges kann aber mit dieser Messung auch vergrössert werden (der Fall 3 in der Abb. 5). II. Es wird die Ausgleichung der Querabweichung den Zugsstrecken proportional betrachtet_ Die Abweichungen der Zugspunkte nac h der Ausgleichun g sind ausgedrückt durch die Ausdrücke 7), welche die Abweichungen von der Geraden AB´ (Abb. 6) darstellen. Die Ausgleichungsgerade ab gleicht z. B. in der Abb. 7 die Flächen aa´k und kcb oder in Abb. 8 die Flächen a´a k und k b b" aus. Indem diese Flächen durch die Ausgleichungsgerade gleich werden, wird die Abweichung im Endpunkte des Zuges behoben (ausgeglichen), aber die Punkte innerhalb des Zuges sind jedoch mit Querabweichungen behaftet. Die Fläche aa´k stellt im Falle der Abb. 7 die grösste Querabweichung nach der Ausgleichung dar (welche im Punkte k entsteht). Nach dem Punkte k werden die Beträge s positiv und damit die bis zu diesem Punkte entstandene Fläche bezw. Querabweichung aa´k (absolut genommen) vermindert. Es ist leicht einzusehen, dass man ganz dieselben Ausgleichungsgeraden in den graphischen Darstellungen der Deklinationsschwankangen erhält, wenn man im Endpunkte des Zuges einen (oder mehrere) oder überhaupt keine Verbindungsazimute misst. Ing. MARIJAN MATIJAŠEV1Ć (KOSINJ): O INDUSTRIJALIZACIJI I MENTALITETNIM PREDISPOZICIJAMA ZA INDUSTRIJALIZACIJU* (L´INDUSTRIALISATION ET LES PRÉDISPOSITIONS MENTALES DE NOTRE POPULATION) Držim, da je potrebno u stručnom šumarskom listu govoriti o problemima industrije i industrijalizacije, 0 planskoj privredi, 0 šumskoj taksi i metodama iskorišćavanja državnih šuma. Jedno zato, jer je šuma, odnosno drvo, značajna sirovina za industrijsku privredu, a drugo, jer se nalazimo na ekonomskoj prekretnici — već danas ili sutra — a na * Fragmehat opsežnije studije 0 problemu industrijalizacije u opće, 0 šumskoj industriji, o metodama eksploatacije državnih šuma i 0 šumskoj taksi. 135 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 18 <-- 18 --> PDF |
toj prekretnici! će šume, kao izvor industrijskih sirovina, imati značajnu ulogu industrijskog katalizatora. Ovaj članak (kao fragmenat opsežnije radnje) upozoruje samo na izvjesne momente, koji su odlučni za ekonomsku politiku, a također i za šumsku privrednu politiku, koja je sastavni dio državne ekonomske politike. 1. O nužnosti industrijalizacije. Svjetska ekonomska neuravnoteženost posljednjeg decenija postavila je mnoga nova pitanja u ekonomijama pojedinih nacija, ali isto tako i u odnosima međunarodnog gospodarstva. Internacionalna gospodarska saradnja je pomjerena i ugrožena. Kao spasonosna ideja javlja se tendencija k a u t a r k i j i** t. j . tendencija stvaranja zatvorenih gospodarskih ćelija neovisnih jedne od druge i smanjenja međunarodne zamjene dobara na minimum. Autarkična nacionalna gospodarstva ostvarit će samo one zemlje, koje imaju za to uslove, a to su zemlje takozvane ekonomske ravnoteže i agrarne zemlje uz pospješenje svoje industrijalizacije. Prejako industrijalizovane zemlje (Njemačka, Belgija, Engleska, Čehoslovačka i t. d.) ne mogu stvoriti autarkično stanje svojim vlastitim ekonomskim snagama, a kako i one teže da to stanje stvore, to je moguće jedino zauzimanjem tuđih agrarnih reona ratom ili stvaranjem ekonomskih blokova sa agrarnim zemljama. Industrijske zemlje mnogo su ovisne od svojih agrarnih susjeda, koji se javljaju kao producenti i izvoznici agrarnih produkata i jeftine sirovine, a u isto vrijeme i kao konzumenti! skupih fabričkih finalija. Poremećenje prijateljskih odnosa između industrijskih zemalja i njihovih neindustrijskih susjeda izaziva teške ekonomske posljedice: zastoj industrije, povećanje nezaposlenosti i glad. Agrarne zemlje sa malenom industrijom, nerazvijenom urbanizacijom ovisne su od prirodnih (ćudljivih i nesigurnih) faktora, na koje čovjek u glavnom ne može uplivisati (slabe godine, suša, mraz, poplave i t. d.). I u tim zemljama pojava gladi je regularitet. Stalne rezerve hrane ne mogu se stvarati u dobrim godinama. Suvišci se prodaju i izvoze, jer se nedostatak kapitala u zemlji stalno osjeća. Sa malenim procentom gradskog i nepoljoprivrednog pučanstva, ove zemlje ne mogu da stvore unutarnji konzum, pa se izvezeni produkti na internacionalnom tržištu prodavaju često po cijenama ispod svjetskog pariteta. Radi nedostatka kapitala izvoz sirovine je velik, ali i konzum industrijskih finalija i luksuznih predmeta poradi razvijenih potreba gradskog pučanstva ne zaostaje za konzumom zapadnih urbanizacija i tako iz godine u godinu rastu deficiti agrarnih ekonomija u vidu zajmova na strani. Dakle postoji nerazmjer između kulturnih potreba i mogućnosti njihova namirenja. ** Autarkija je pojam za izvjesni društveni organizam, koji konzumira ono što producira, respektive producira samo za namirenje vlastitih potreba. Autarkija u našem jeziku ima značenje samodostatnosti. U našoj ekonomskoj istoriji toile su autarkične seoske zadruge sve do prodora kapitalizma u seoska gospodarstva. 136 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Ipak agrarne zemlje* smišljenom i planskom privrednom politikom mogu da stvore autarkično stanje na svom vlastitom terenu, što već jako industrijalizovane zemlje ne mogu. Smišljenom akumulacijom kapitala (unutarnjim zajmovima, prisilnom općom štednjom, zaštitom domaće industrije) i podizanjem industrije agrarne zemlje mogu da postanu zemlje agrarne ravnoteže, što će reći, da će postojati pravilan odnos između poljoprivrednog i ncpoljoprivrednog pučanstva** (Sovjetska Unija kao izrazito agrarna zemlja kumuliše i stvara državni ind. kaptal na račun niske radničke najamnice i općeg niskog životnog standarda. Vidi Mišk o vic : Ekonomska politika). * Razdiobu država na države agrarne, države industrijske i države ekonomske ravnoteže možemo provesti prema Miskovićevoj kategorizaciji (vidi Misković : Industrijska politika) ovako: I. II. Agrarne zemlje: Industrijske zemlje: Poljoprivredno pučanstvo je u većini, Pučanstvo zaposleno u industriji pret t. j . preko 50% cjelokupnog pučanstva. stavlja veći dio pučanstva, dakle preko Industrija je nerazvijena, a agrar eks50%. Agrar tih zemalja ne može zadotenzivan. Poljoprivrednog pučanstva voljiti potrebe unutarnjeg konzuma. Puima: čanstva zaposlenog u agraru ima: Sovjetska Unija: 84,9% (g. 1926) Engleska : 6.8% (g. 1931) Jugoslavija: 82,0´% (g. 1931) Belgija : 19,1% (g. 1926) Rumunjska 85,0% («. 1930) Holandija: 20,6% (g. 1931) Poljska: 75.9% (g. 1931) Njemačka: 30,5% (g. 1933) Bugarska: 82.4% (g. 1920) Čehoslovačka : 28.3% (g. 1930) Mađarska: 54.0% (g. 1930) U. S. A.: 22.0% (g. 1930) Španija: 56.1% (g. 1930) Portugal: 51.1% (g. 1930) III. Zemlje ekonomske ravnoteže pretstavljaju sredinu između obih ekstremnih kategorija. Postoji ravnoteža između poljoprivrednih i drugih zanimanja. Unutarnji konzum jako je razvijen i blagostanje stabilno. Životni standard je visok, a razvijena industrija i jaki agrar čine ravnovjesje. Pučanstva zaposlenog u agrarni ima: Francuska: 38.3% (g. 1936) Švedska: 40.3% (g. 1931) Norveška: 35.3% (g. 1930) Danska: 34.8% (g. 1930) Italija: 46.3% (g. 1931) Kuba: 48.6% (g. 1931) ** Stanje ekonomske ravnoteže izraženo u brojevnoj relaciji neće za sve zemlje biti izraženo jednakom relacijom. Dok u nekim zemljama može postojati ravnotežakod omjera 1:2 t. j . jedan poljoprivredni radnik naprama dva čovjeka iz drugih zanimanja, a drugim može postojati i kod omjera 2:1. Sve ovisi o ekonomskoj strukturi i bogatstvu zemlje. Prof. dr. Mijo Miskovi ć u svojoj raspravi: »O malom posjedu« misli, da bi kod nas nastupilo stanje ekonomske ravnoteže, kad bi se poljoprivredno pučanstvo prema zaposlenima u drugim zanimanjima odnosilo kao 2:1, a ne kod odnosa 1:1, kako bi se iz tehničkog izraza ravnoteže moglo podrazumijevati. 137 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Agrarne zemlje moraju požuriti sa industrijalizacijom pod imperativom nesigurnih internacionalnih odnosa, ako ne žele da postanu direktno ili indirektno kolonijama. Ovo mogu da postanu na dva načina: ili da budu pobijeđene u nekom ratu i da izgube nacionalnu samostalnost i slobodu ili da stvore gospodarski blok sa kojom industrijskom zemljom, u kojem će slučaju agrarno stanovništvo niskog životnog standarda plaćati viši standard industrijskog pučanstva, dakle bit će u stvari sistematski porobljavano. Ekonomski blok teoretski sa stanovišta međunarodne pravednosti i jednakosti bio bi vrlo koristan za obje zemlje, ali uočimo li agresivnost i međusobnu netoleranciju kapitalizma, takav blok doveo bi agrarnu zemlju u položaj kolonije. Jugoslavija je agrarna zemlja te se problem industrijalizacije za nju javlja ne samo kao pitanje stvaranja ekonomske ravnoteže, nego i kao pitanje njezine slobodne egzistencije u budućnosti. Poljoprivredni reoni Dunavskog bazena mogu da postanu razlogom za internacionalnu konflagraciju baš isto tako kao i obilje industrijskih sirovina na terenu Balkanskog poluostrva. Zapadne industrijalizacije sa malenim i nedostatnim agrarom neosporno imaju zahtjeve na agrarne reone u cilju stvaranja unutarnje ekonomske ravnoteže, a te svoje zahtjeve mogu da ostvare u dva pravca: teritorijalnim proširenjem u agrarne reone Sovjetske Unije ili proširenjem u Dunavski agrarni bazen. U kojem će smjeru to proširenje ići, ne može se danas još određeno reći, ali po općem zakonu kretanja može se naslutiti, da će ono poći u smjeru najmanjeg otpora, dakle u Dunavski bazen, tim više što bi zahvatom u ove reone bio riješen i problem ishrane i dobivanja industrijskih sirovina sa Balkana. Industrijalizacijom ovih krajeva stvorila bi se ekonomska ravnoteža i iskorišćavanje još neiskorištenih sirovina i zapadne industrijalizacije, u koliko i ne bi ostale sasvim nezainteresovane za ova područja, ustručavale bi se da upotrijebe silu za svoj ekonomski prodor, jer bi ju tu čekao dobar i jak odbojni zid uravnoteženih i tehnički spremnih država. U tom i samo u tom slučaju mogli bi se stvoriti ekonomski blokovi jednakopravnih.stranaka za zajedničku i uzajamnu korist. Pustimo li po strani značenje industrijalizacije naše zemlje u međunarodnim relacijama, industrijalizacija će utjecati i na promjenu unutarnje ekonomske strukture i na formiranje novih društvenih i političkih odnosa. Imamo li! u vidu posljedice industrijalizacije t. j . razvoj urbanizacije, uraznoličavanje zanimanja, zaposlivanje suviška poljoprivredne radne snage, industrijske profite, poduzetničku dobit i t. d. i: konačno stvaranje jednog jakog unutarnjeg konzuma za agrarne proizvode, onda je jasno, od kolikoga je značenja industrijalizacija za agrarne zemlje. Stanje jugoslavenskog agrara vrlo je nepovoljno s obzirom na veliki procenat pučanstva uposlenog u poljoprivredi. Broj ljudi uposlenih u agraru veći je od broja uposlenih u agraru u drugim zemljama. Prema Jaszi-u dolazi na: 100 ha ziratne zemlje 120 ljudi100 ha » » 97 » 100 ha » » 72 » 100 ha » » 64 » u Jugoslaviji » Rumuniji » Madžarskoj » Austriji 138 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 21 <-- 21 --> PDF |
S obzirom pak na unutarnju raspodjelu stanovništva po zanimanjima odnos između poljoprivrednih radnika* i zaposlenja u drugim za^ nimanjima stoji; za Jugoslaviju kao 3:1 , što je vidna ekonomska anomalija (Vidi Mišk o vi ć: O malom posjedu; otštampano u beogradskom knjiž. časopisu »Danas«). Taj anomalni odnos pokazuje jasno, da onaj jedan iz nepoljoprivrednog zanimanja ne može konzumirati ono, što trojica produciraju u poljoprivredi (dakle unutarnji konzum, koji je važan regulator izvoznih cijena takoreći ne postoji), a u drugu ruku pokazuje i preoptereć.cnost poljoprivrede radnom snagom. Radna snaga nije produktivna. Podizanjem industrije, postepenim procesom urbanizacije nastao bi odliv radne snage sa poljoprivrede u industriju i spriječila bi se jedna dalja loša posljedica preopterećenosti poljoprivrede radnom snagom: parcelacija zemljišnog posjeda ispod povoljnog zemljišnog minimuma sposobnog za kapitalistički način proizvodnje. Porastom urbanizacije stvorio bi se unutarnji konzum, cijene poljoprivrednim produktima bi porasle, a s tim zajedno i rentabilitet poljoprivrede i njezina sposobnost za investiciju kapitala resp. intenzivaciju (umjetno gnojivo, nabava radnih strojeva i t. d.). Što znači unutarnji konzum za agrar, ilustruje dobro ovaj primjer: dalmatinski seljak ne može da proda u zemlji (prije utjecaja Gospodarske Sloge) litru svoga vina za prosječno 1,50 d po litri, dok švajcarski seljak može da postigne za litru cijenu od 10,— d. Industrijskom preradom sirovine u fabričke finalije nastaju visci, koji bi ostali u zemlji. Diferencije između vrijednosti sirovine i proizvedenih fabričkih produkata, koje pretstavljaju radničke najamnice, ukamaćenje kapitala, preduzetničku dobit i profit, ostajući u zemlji pospješile bi akumulaciju domaćeg kapitala i podizanje životnog standarda. Te diferencije, koje u pravilu gube agrarne i neindustrijske zemlje, pretstavljaju ogromne manjke u narodnom gospodarstvu. Po računima Fr. E. Junge a** Vrijednost gvozdene rude iznosi 0,75 dolara (sirovina) » » šipke iznosi 5,00 » (fabrikat) » » čelične igle iznosi 6.800.00 » (fabrikat) » čeličnih dugmadi iznosi 29.000,00 » (fabrikat) pera za sat iznosi 200.000,00 » (fabrikat) Po računima A. We b e r a povećanje vrijednosti kroz preradu teče za drvo ovako: 1 m3 običnog drveta u težini 500 kg vrijedi 100.— d 1 m:! drveta pretvorenog u celulozu vrijedi 1.000.— d 1 rn:i drveta pretvorenog u hartiju vrijedi 1.500.— d 1 m8 drveta pretvorenog u vješt, svilu vrijedi 90.000.— d. Ne smetnemo li poslije ovih podataka s uma, da agrarne zemlje gotovo sve bez razlike izvoze žito, meso, kožu, drvo, gvozdenu rudu, bakar i t. d., a uvoze gotove produkte proizvedene baš iz ovih sirovina, onda su razumljivi deficiti agrarnih ekonomija. * Pod poljoprivredom ovdje se razumijeva obrađivanje ziratnog zemljišta, dakle agrikultura u užem smislu i stočarstvo i ribolov. ** Citirano po djelu Dr. M. Miskovjć : Industrijska politika, Beograd 1936. 139 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Smišljenom industrijskom politikom oko podizanja one industrije, koja odgovara zahtjevima zemlje, podigao bi se narodni dohodak i cjelokupno narodno gospodarstvo postalo bi neovisno od prirodnih elemenata (katastrofalna poplava 1926 g. u agrarnim reonima poremetila je nevjerojatno žestoko cio nas ekonomski život), a akumulacija narodnog kapitala stalno bi rasla. Utjecaj stranog kapitala bi opao, a ekonomska neovisnost i sloboda zemlje u međunarodnom značenju ostala bi stabilna. Industrijalizacija i urbanizacija mijenjaju i društvenu strukturu zemlje (pojava industrijskog proletarijata) i formiraju nove društvene vrednote. Porastom materijalnog bogatstva rastu i kulturne potrebe i psihička struktura nacije se mijenja. Stvara se preduzetljivost i marljivost i spoznaja o velikoj vrijednosti prirodnih darova i bogatstava i smisao za njihovo čuvanje. Gušćom mrežom komunikacija, koju nose sa sobom industrijalizacija i urbanizacija, duhovna veza između ljudi! različitih krajeva postaje tjesnija, a i u međusobnom odnosu u prometu, trgovini, u gradu i industriji nastaje nivelacija mentalitetnih osebina i stvara se nova narodna psiha, nove i pomlađene nacije. 2. Mentalitetne predispozicije pučanstva za industrijalizaciju. Problem svake industrijalizacije sadrži u svojoj osnovi tri uslovna egzistenciona elementa, koji su međusobno povezani tako jako i homogeno, da za ispravno riješenje problema mora u isto vrijeme postojati svaki od njih u najboljoj kondiciji. Nesumnjivo je da je za industrijalizaciju neke zemlje potreban novčani kapita l i prikladan i jeftin izvor s i r o vin e (vlastita ili strana prirodna bogatstva), koju će industrija prerađivati ili proizvoditi (rudarska industrija primjerice proizvodi samo sirovinu, ali je ne prerađuje), ali isto tako važan je i treći industrijski elemenat: r a d. Pad, kao pojam industrijskog elementa, ukazuje nam se kao konstantna količina ljudske radne snage, koja će biti na raspoloženje industriji. To je kompleksni jedan elemenat sastavljen iz fizičkih, psihičkih, kulturnih i mentalitetnih komponenata, koje opet rezultiraju iz ekonomskih i društvenih odnosa formiranih historijskim udesom izvjesnog kraja, odakle će radna snaga pritjecati u industriju. Dakle kod posmatrania tog trećeg industrijskog elementa težište pitanja prenosi se na širu ili užu okolinu onoga kraja, u kojem izvjesna industrija nastaje. Ta okolina bit će važna za pritjecanje ljudske energije u industriju, čiji će prosperitet zavisiti o radnoj sposobnosti okolnog pučanstva, produktivnosti njegovog rada i njegovoj prilagodljivosti industrijskoj privredi. Pitanje rada od eminentne je važnosti kod pospješene i užurbane industrijalizacije u cilju da se što prije stvori ekonomska ravnoteža zemlje i bolja raspodjela pučanstva po zanimanjima. Možda će se ipak kome činiti manje važnim to pitanje, nego što u stvari1 jest, ako se uzme u obzir mogućnost dobave radne energije iz dalekih krajeva svijeta, što više iz krajeva nacionalno i rasno različitih od kraja, gdje se industrija diže. Pa ipak moramo biti na čistu, da se okolno pučanstvo (pogotovo ako je interesirano za odliv svoje radne snage u druga zanimanja) može eliminirati od učešća u poslu samo izvjesno kratko vrijeme i da će ono preko svojih najradinijih jedinki ipak penetrirati u posao i tako kroz vrijeme stvoriti autohtonu radnu arrnadu 140 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 23 <-- 23 --> PDF |
u industrijskom preduzeću. I taj proces penetracije u posao u stvari je mnogo brži i kraj najstrože selekcije od upliva stranog radništva na podizanje radnog intenziteta domaćeg radništva. Psihološki proces utjecanja stranog radništva na radni kvalitet domaćeg radništva vrlo je spor i tegotan. Strani radnik uvijek je bolje plaćen od domaćeg, jer mu je rad produktivniji i sa svojom većom najamnicom on je u isto vrijeme baš onaj kamen smutnje, koji će smetati prilagođivanju autohtonog elementa industriji. On CC Za domaće radništvo biti ne uzor-radnik, nego sredstvo zarobljivanja autohtonog elementa i otuda će stalno postojati nepovjerenje domaćeg radništva u industrijsko preduzeće, koje je došlo u njihov kraj, da izmijeni sve ono, što je stoljećima raslo u njemu i što mu je dalo i ekonomski i kulturni oblik. Pitanje rada još se jače ispoljuje u slučaju državne, planske industrijalizacije (etatizovana privreda), koju će u glavnom i morati da provode sve agrarne zemlje (investicije državnih kapitala, kapitala javnih korporacija i jurističkih osoba), jer su privatni kapitali maleni i nesposobni za velike industrijske investicije. U tom slučaju će princip socijalnosti i humanosti oslabiti oštrinu kapitalističke selekcije radnika i tako će se vrlo lako obrazovati radnički kader, koji će u industriju unijeti mentalitet onoga kraja, u kojem industrija nastaje. Državna privredna politika u pitanju industrijalizacije ne će se samo rukovoditi mogućnošću iakše dobave sirovine i što jeftinije proizvodnje, nego će često žrtvujući veći rentabilitet osnovati preduzeće i u onom kraju, gdje je to ekonomski manje povoljno, ali gdje to traže ekonomski neuravnoteženi odnosi. Industrijska politika bit će dakle u svojoj osnovi i socijalna, a kod takovoga stanja stvari još jače upada u oči važnost rada kao uslovnog industrijskog elementa. Nije bez značenja, da li će se industrijalizacijom ubrzati proces urbanizacije i klasnog diferenciranja, da li će se povećati raznoličnost zanimanja i provesti odliv radne snage sa sela. Sva su ta pitanja također u uskoj vezi sa mentalitetnim osebinama pojedinih krajeva i dok je o kvaliteti rada pučanstva uposlenog u industriji ovisan samo njezin prosperitet, to su ova druga pitanja od značenja za formiranje nove društvene strukture, novih socijalnih i političkih odnosa u zemlji. Konzervativni radni elemenat čuvat će svoje tradicije i društveni i ekonomski kontinuitet sa selom i zemljom, te će radi toga urbanizacija teći vrlo lagano. Društvena struktura u zemlji ne će se bitno izmijeniti. Takovo radništvo pretstavljat će nekakvo sezonsko radništvo, koje svu svoju društvenu i političku snagu bazira još uvijek na zemlji. Psihička transformacija i kulturna preorijentacija izostat će sasvim, a poljoprivreda ne će osjetiti nikakav uspon prosperiteta, već obratno, ona će postati još ekstenzivnija. U mogućnosti da zadovolji zahtjeve svog niskog životnog standarda kod seoskog trgovca svojom najamnicom, ono će se zadovoljiti (to konzervativno radništvo) sa prihodom ekstenzivne agrikulture kao nekakvom rezervom za svaki slučaj. Konzervativan radnički elemenat je negativan, jer je negibiv i nema smisla za samostalnu akciju i privređivanje. Vezan sa zemljom, koja će mu ostati uvijek uporišnom tačkom u njegovoj ekonomskoj i političkoj borbi, on ne će nikada znati da ocijeni pravilan odnos između industrije 141 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 24 <-- 24 --> PDF |
i rada, kapitala i najamnice i kako je takav elemenat opasan za proletarizovano radništvo da ga izda u zamahu borbe za povišenje najamnice, tako je i još više opasan i za industriju, jer može da čeka ne radeći, ako ne dođe do svojih, u pravilu, prevelikih zahtjeva. On nije direktno ovisan o najamnici. Takav radnički elemenat ne će nikada poprimiti karakter industrijskog radništva, dakle on će biti u cjelosti daleko od shvatanja životnih problema radničke klase. Historijski podaci o procesu industrijalizacije u pojedinim zemljama mogu da kažu, od kolikoga su značenja za industrijalizaciju baš mentalitetne osebine pojedinih plemenskih i narodnih aglomeracija, a te se manifestiraju u religiji, običajima, tradiciji i konačno u načinu života i privređivanja. Svakako je karakteristično, da su prve industrije i velike urbanizacije nastale na terenu protestantskog vjeroispovijedanja u okviru germansko- normanske plemenske aglomeracije (Engleska) i da se današnji najveći gradovi nalaze na istom terenu (New-York, London). Protestantizam (iz osnovnog korijena: protest, nemir) i smisao za riziko i poduzetnost, te historijski naslijeđena pokretljivost (Normani su poznati srednjevjekovni moreplovci) karakteristične su komponente engleskog narodnog mentaliteta. Nasuprot tome ogromna Rusija u sjeni svoje religije sa mnogo više smisla za mistična bogotraženja, nego za datu stvarnost do preokreta nije imala nikakve industrije usprkos ogromnim zalihama industrijske sirovine. Predratna carska državna ekonomska politika Rusije bila je antiindustrijska. Mentalitetne osebine naroda, plemena, širih i užih ljudskih zajednica vremenski su produkt različitih komponenata. Govoreći o nastajanju ljudskih društvenih organizama, Montesquie u ukazuje na važnost klime, orografskih i hidrografskih prilika, načina privređivanja osnovnih životnih dobara kao na elemente, koji su od značenja za formiranje ljudske zajednice i njezinog mentaliteta.* Način privređivanja osnovnih dobara za održanje života ona je crvena nit, koja kroz historiju stvara izvjesnu ljudsku sredinu i koja je za proučavanje i posmatranje razvoja izvjesne društvene sredine od eminentne važnosti. Pišući o kulturnom razvitku Hrvata naš sociolog dr. D. Toma š i ć** razdijelio je jugoslavensku etničku cjelinu na dvije kulturne zone sa različitim i izdiferenciranim mentalitetnim osebinama, baš na bazi privređivanja osnovnih životnih dobara. Od predhistorijskog doba do industrije ljudska privreda za udovoljavanje egzistencionih potreba razvijala se dihotomski u p o 1 j o p r i v red u (agrikulturu), koja je obrađivala zemlju i uzgajala cerealije i hranjivo bilje i voće, i u stočarstvo , koje je uzgajalo i pripitomljavalo slobodne životinje u svrhu dobivanja mesa, kože, vune i mlijeka. Nesumnjivo je, da su tokom historijskog razvoja nastajale kombinacije jedne i druge privrede i društveno stapanje jednih i drugih privrednika, ali ta osnovna, u davno doba postojeća privredna dihotomija ostavila je* do dana današnjega svoje vidne tragove u mentalitetnim osebinama pučanstva. * Dr. Lanov i ć M.: Pravna enciklopedija. Zagreb. ** Dr. D. Tomašić : Kulturni razvitak Hrvata. Zagreb. 142 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Način privređivanja i stvaranja dobara osnov su ekonomskih i društvenih odnosa, koji opet stvaraju mentalitet i psihičke osebine izvjesnog društva, ali i te psihičke osebine i mentalitet stvoreni apriornim podacima privređivanja, dakle fizičkih osebina prirode na izvjesnom stepenu razvitka počinju djelovati! recipročno na način privređivanja i samo tako ima se shvaćati, posmatrati razvoj izvjesne društvene sredine u historiji Nikada se posmatranje izvjesnog društvenog organizma ne smije svesti samo na vanjske podatke (privređivanje, fizika okoline) nego i na unutarnje, i razmatrajući međusobno njihovo funkcionisanje može se doći do ispravnih rezultata o društvenoj vrijednosti izvjesne sredine. a) Poljoprivred a zahtijeva veliki intenzitet rada i stalno boravište radnika na istom mjestu. Od ranog proljeća do kasne zime usredotočena je poljoprivrednikova radna snaga u agrikulturi. Historijskim razvitkom formiralo se u agrarnim reonima u glavnom marljivo i štedljivo poljoprivredno radništvo. Nerazmjer uloženog truda sa plaćenim prinosom agrikulture rezultirao je smisao za ekonomisanje s dobrima i za štednju. Kako je poljoprivreda smještena u ravnicama i prigorskim krajevima sa blagom konfiguracijom terena, to su veze i međusobni uticaji različitih plemenskih aglomeracija bile mnogo tješnje i kulturni razvitak imao je mnogo širu osnovu, koja nije bila vezana isključivo za rasne ili mentalitetne osebine jedne izvjesne zatvorene etničke sredine. Kulturni utjecaji sa strana bili su uvijek dosta jaki i povoljno su utjecali na opće kulturno stanje agrarnih reona. Feudni sistem održao se kroz stoljeća baš u ovim reonima, a u tim reonima odigrale su se i borbe seljaka za povišenje egzistencionog minima.* U tim krajevima bila su poprišta za borbu različitih kulturnih i religioznih ideja, Rad se u ovim krajevima visoko cijeni i on je jedini izvor svih dobara. Sve do nedavna moglo se je govoriti o gotovo jednoličnoj strukturi sela u ovim reonima, a lihvarenje među autohtonim elementom bilo je i ostalo strano. Trgovina ovdje nije mnogo unosna, barem ne za domaće ljude. *´-\ %´ Radi jakog utjecaja sa strane i radi lakog prodiranja ideja i općih nazora na svijet, tradicija nije od naročitog društvenog značaja, a to za mentalitet izvjesne sredine mnogo znači, jer se ona u svom vlastitom izgrađivanju služi sa realnim podacima savremene stvarnosti izvjesnog vremenskog perioda.** I ako je stanovništvo vezano duboko za svoju rodnu grudu, koju obraduje, ipak nije toliko konzervativno, a da ne bi pošlo u druga zanimanja pod povoljnim uslovima prosperiteta. Prelaženjem u grad ili industriju poljoprivredni elemenat pretvara se u građanina i njegova dioba sa zemljom je definitivna (posljedica slabije razvijene tradicije). Od svojih radničkih suvišaka u građanskom zanimanju on kumuliše kapital i često kupuje ponovno zemlju, na koju će se vratiti pod starost i na njoj voditi uzornu ekonomiju.. Poduzetnost i marljivost poljoprivrednog elementa vidi se i po tome, što je relativno malen broj ljudi iz ovih krajeva u državnim službama kao žandarmi, lugari i financi. Osjećaj objektivnosti i pravednosti je vrlo razvijena a politička zrelost je na visini. * Lj crin : O Qergelyevoi knjizi. ** U ovim krajevima nema narodne junačke pjesme ni junačkog mitosa. 143 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Ne postoji naglo bogaćenje. Bogatstvo u glavnom ne može da bude produkt jedne generacije. Posljednja ekonomska (specijalno agrarna) kriza otkrila je u stanovništvu poljoprivrednih reona vrlo lijepih osebina. Usredsređeno u sebi, u svoje vlastite snage, ono ne traži ni! pod najtežim okolnostima pomoć sa strane, a prosjačenje je nešto, što je ispod ljudskog dostojanstva. Ali zato ipak postoji smisao za međusobnu pomoć i solidarnost. Kulturni zahtjevi ovih krajeva rastu u nesrazmjeru spram ekonomskih mogućnosti njihovog zadovoljenja i tu se osjeća stalan pritisak pretička poljoprivredne radne snage na gradska zanimanja. Industrijalizacija bi za ove krajeve značila veliko odterećenje poljoprivrednog suviška njezine radne snage. Lako je zaključiti da bi urbanizacija tekla paralelno sa industrijalizacijom, jer je ovaj elemenat psihološki sposoban za stvaranje građanskog staleža. Ograničeno radno vrijeme i veća zarada u industriji, ljepši i udobniji život na gradu privući će mnoge zemljoradnike i skloniti! ih, da napuste agrikulturu, koja traži daleko veći intenzitet rada, neograničenog i neuokvirenog u zakonom određeni broj radnih sati. I baš taj momenat od odlučne je važnosti za prelaženje poljoprivrednog radništva u gradska zanimanja. b) Nasuprot poljoprivrednom pučanstvu pitomih i kulturnih agrarnih reona stoji drugi dio našeg pučanstva, koje je zaposjelo brdske krajeve nesposobne za agrikulturu i čija se privredna djelatnost u historiji, a velikim dijelom i danas osniva na stočarstvu. S t o č a r e n j e je privredna djelatnost vrlo ekstenzivna s obzirom na ljudski rad i kroz stoljeća formirala je mentalitet ovih krajeva različito od mentaliteta agrarnih reona. U potrazi za dobrim pašnjacima pučanstvo ovih kraljeva bilo je dugo vremena mobilno i stvaranje većih ili manjih organizovanih cjelina javlja se dosta kasno. Naviknuti na obilje vremena, ovi naši stočari ne odlikuju se naročitim smislom za sistematski rad. Prirodno zatvoreni u sklopu svojih neprohodnih brda obraslih do nedavna gustom prašumom, oni su ostali daleko od evropskih kulturnih utjecaja i postojeća kultura ovdje ima značaj autohtone manifestacije. Poradi toga su i tradicije i konzervativnost u ovim krajevima od posebnog značenja. Rad se toliko ne cijeni, a zarada prošnjom (na štapu) isto je tako časna kao i radom (T o m a š i ć). U nekim krajevima bogatstvo kuće procjenjuje se prema broju prosjaka koji idu u prošnju u svijet. Radi prirodne zatvorenosti kulturne potrebe ovdje su se jako sporo umnažale, tako da nije moglo biti ni govora »o uvođenju savršenijih tehničkih sredstava proizvodnje, tako da u ovim krajevima nije bilo moguće ni potpuno iskorištenje same fizičke sredine (ruralizam), a kamo li da se sama sredina prilagodi umnoženim potrebama čovjeka (industrijalizam) « (T o m a š i ć). Obilje vremena, što ga pruža stočarski način života i veoma malena potreba rada privlačit će uvijek čovjeka ovih naših krajeva iz industrije u patrijarhalni život sela. Ovdje će se dakle odigravati baš obratni proces nego u agrarnim krajevima, gdje će ljudi pod pritiskom napornog rada ići lako u industriju. 144 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1939 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Radništvo ovih krajeva zaposleno u industriji (po dosadašnjim iskustvima) nema karakter industrijskog radništva već više manje sezonski zaposlenih radnika koji ostaju vezani sa selom i njegovim tradicijama. Ono se nerado naseljuje u blizini industrije, već radije ostaje udaljeno od nje i po pedesetak kilometara. Karakteristično je za ovaj elemenat da je sklon emigraciji i lutanju po svijetu tražeći rada, ali su tradicije toliko jake, da se gotovo svaki pojedinac i nakon dugog niza godina vraća u svoj rodni kraj i nabrzo se opet izniveliše sa ostalim svojim zemljacima. Unošenje bilo kakovih stranih utjecaja je otežano. Trgovina kao profinjenija vrsta izrabljivanja vrlo dobro uspijeva i ii zato je u tim krajevima razvijeno lihvarstvo kao rudimentarni zaostatak hajdučije. Trgovci daju kulturni ton u ovim krajevima. Smisao za akumulaciju kapitala ne postoji. Slaba je međusobna solidarnost i svijest o zajedničkoj društvenoj pripadnosti. Radi slabogosjećanja za opće i zajedničke potrebe, u ovim krajevima lošije su ceste, slabo gospodarenje sa zajedničkim i općim dobrima (imovne i zajedničke šume i pašnjaci), a kulturnih i prosvjetnih društava ima malo. Gruba i neplodna priroda stvorila je ovdje ekstenzivan život i vrlo niski standard života, ali i obratno niski standard života utječe opet na ekstenzivnost života s obzirom na rad i privređivanje. Razumljivo je da će ovaj stočarski elemenat prelazeći u industriju ponijeti u nju i sve radne osebine koje je društveno naslijedio. Dok će se poljoprivredni radnik naučen mučnom poljodjelskom poslu lako snaći u industrijskom poslu, to će se radnik stočar mnogo teže akomodftrati industrijskom sistematskom i uokvirenom radu. Sa vječnom težnjom za slobodnim kretanjem, njemu je teško ostati dugo vremena na jednom poslu i otuda pojava skitnica (nezaposlenih) baš iz ovih krajeva. 0 tome ima mnogo iskustava. Industrijalizacija u ovim krajevima ne će donijeti brzo željenog rezultata, radi sporog procesa urbanizacije, a prosperitet industrije bit će ugrožen radi slabije produktivnosti rada ovog pučanstva. Mentalitetne predispozicije za industrijalizaciju u ovim krajevima ne postoje i ako je njezina potreba neosporna. I tu je ekstenzivna agrikultura prenatrpana pučanstvom, a ekstenzivno stočarenje ne može da zadovolji pa i niski životni standard pučanstva. Pravac industrijalizacije teći će prema reonima naše stočarske kulturne zone radi sirovina, ali kod proučavanja detaljnog plana o industrijalizaciji morat će se povesti računa i o mentalitetnim predispozicijama pučanstva, koje su ovdje samo generalno skicirane, ako se bude želio što brži i efikasniji uspjeh takovog jednog značajnog ekonomskogpothvata. Résumé. L´auteur souligne la nécessité de l´industrialisation de notre pays. A l´égard de la prédisposition mentale de nos populations envers l´activité dans l´industrie en général, il discerne deux zones avec les prédispositions mentales tres différentes. Les rayons agraires (avec des terres labourables) font la premiere zone ou la population -est absolument prete a travailler systématiquement dans l´industrie. Dans les rayons mont?4neux, au contraire, la population n´est pas encore mure a cette espece de travail. 145 |